Start spreading the news...
Vec nekoliko dana uzastopce drezdi mi ova Ol' Blue Eyesova umotvorina. Probudim li se, eto ti njega. Drobim li nesto po kuhinji, opet on. Svaki put kad je cujem padam u nesvijest. Posto mi domet slavljenja rodjenana nikad nije bio veci od: a) pozivanja sva 3 i pol prijatelja iz razreda na, ahem, proslavu, dok bijah puckoskolac; b) pozivanja 1 i pol prijatelja na, errrmm, sok i kolace, dok bijah Mujo-seljak srednjoskolac u Metropoli; c) namjernog ignoriranja preostalih rodjendana u znak protesta furajuci se na I don't do birthdays, ovog puta sam dozlogrdila samoj sebi: posladoh sve bestraga i nozurinom ponovo stupam na tlo New Yorka. Zamijenit cu jedno oblacno nebo (London) sa drugim. Ali jebes ti to, New York je New York. Mozda ubodem i CSI:NY majicu. To ce mi biti misija. Svakako. |
Sminkanje, sminkersko-zajedljivo prigovaranje i Conor Oberst
Jucer saznah jednu jako vaznu stvar koja je bila toliko teska za povjerovat da sam se beskrajno usokirala, prolila salicu kave po sebi i zviznula samu sebe posred cela tri puta. Tony Blair koristi mejk ap. Ako ovo nije senzacionalna vijest, onda ne znam sto je?? Mislim da praznjenje 5 metaka iz automatskog pistolja nevinom Brazilcu u glavu point blank range nije nista u usporedbi sa time. Dakle, Tony koristi moj i novac svakog drugog postenog poreznog obveznika da se upicani. Navodno vise nego prosjecna Britanka. 1800 funti godisnje. Dakle, mislim da ne upotrebljava Boots' own brand (nesto poput DM vlastitih proizvoda). Mozda je fan Laure Mercier? Ili Vincent Longoa? Barem je priznao. A ne ko onaj Gerhard Schroeder koji se bio toliko uzjogunio kad su aludirali na njegovo farbanje kose 'plavom noci' nijansom da je novinarima zabranio da to ikad vise spominju. Mislim, samo bi daltonistu promaklo Blairovo sminkaranje. Tko moze zaboraviti one nijanse tekuceg pudera i raznoraznih sredstava za samotamnjenje (fake tan)? I kuvan i pecen. Kosu je ofarbao vec ohoho puta (skoro pa ko ja). Na obrvama i trepavicama sigurno koristi vazeliln. Vazelin, naime, fino izgladi obrve pa onako pristojno izgledaju. Usprkos tome da to ne mora biti tocno, imam nocnu moru u kojoj vidim premijera nam kako si voskom uklanja dlacurde s torza. Mozda se varam. Ali svako malo mi ta scena bode oci i nikako da je se rijesim. Mozda da mislim na nesto pametnije, tipa koji rvacki politicar se moze ovako pohvalit? Aha, aha. Znala sam. Niti jedan. 1:0 za UK. Ipak su to ozbiljne stvari koje su vazne. Vaznije od nekog tamo Brazilca kojeg su specijalci zauvijek fino izmejkapirali u petak u Stockwellu. |
Don't worry, nothing can go wrong
A taman sam pomislila da je sve opet koliko-toliko normalno. Zato i bulaznih o Russell Squareu, kako su ga skoro pa otvorili. Cak se i Tesco bio ponovo otvorio, drito nasuprot Russell Square stanici . Nadobudna kakva jesam, pokusah se ugurat tamo, ali vec su onda bili opet zabranili svima ulaziti. Naravno, kad se sve ovo jucer izdesavalo (ijopet jedna od scena je bila blizu mog posla) - Warren Street i incident u UCH - University College Hospital), ja sam sukladno sa svime 'meditirala' u parku i zujala nad bezbrojnim zvukovima helikoptera sto su nadlijetali iznad mene. Doma sam se vratila nakon 2 i pol sata hodocascenja, sto po busevima, sto pjeske, sto skoro pa cetveronoske. Moja se stanica ko fol otvorila pa nadobudno sidjoh dolje. I kao voze vlakovi do Brightona. Aha. Godot je prije stigao Beckettu nego meni moj vlak. Ili kao sto ovdje kazu "i svinje ce prije poletiti". |
Hmmm...
Opet?? |
Lunch Is For Wimps
Rece jednom davno Gordon Gekko. I nije me bilo briga. Sve dok ne postadoh pripadnikom klase kolektivno zvane mazga/stoka/sljakerska. Sad kad sam mudrija (naravno), pametnija (to sigurno) i nadasve starija (e, ovdje samu sebe ostavljam bez komentara) zeljela bih Gordonu zabit saku u oko. Naravno, u ovom kapitalizmu ovdje svi se snebivaju uzeti si svoj sat vremena za pauzu za rucak. Dobro sad, valjda oni koji rade kod stvarnih izrabljivaca i nemaju luksuza zvanog pauza od sat vremena. Zakonom je zagarantirano najmanje 30 minuta (tko od izrabljivackih privatnika se drzi toga je upitno). No, Britanci, radna nacija kakva vec jesu, svi su ponosni kada ti se mogu pohvaliti da si oni nikada, ali bas NIKADA ne uzmu citav sat vremena koji im pripada. To se busa u prsa kako JA nikada NE uzmem sat vremena. Kao, imaju previse toga za napraviti. Kao, ne mogu si oni priustiti taj luksuz od 60 minuta. 3600 sekundi. Bjezi mi ispred ociju, molim te... |
Bohemian Like Me
Mrzi me imati hobi. Nemam ni jedan. Nervira me. Nemam strpljenja. Providiti sate i sate u nekoj supi lijepeci drvca da dobijem neke brodove; ili skupljanje maraka, sacuvaj me Boze! Osim skupljanja salveta i znacaka u vrticu nikada nisam skupljala ista drugo. Dobro, iskljucujem albume sa samoljepljivim slicicama. To nije hobi. Kao sto sinhronizirano plivanje nije sport. |
Random acts of reality ( u prijevodu "Zasto ne mogu promijeniti gumu na autu?")
Muski i zenski poslovi. Koja fatamorgana od podjele! Kao zene trebamo znati svasta. Busit, burgijat, gipsat, okopavat, drobit kamen. A prije svega nama zenama kazu da ako ne mozes/ne znas promijeniti gumu na autu da ne znas nista. Ma kakvi da ne znas nista, kazu da nisi zivio. Da nisi postojao. Zapravo, nije da ne znam. Sarafi. Skidaj. Pa opet sarafi. Nego jednostavno fizicki ne mogu. Pa nas zbog toga plase nas da ce nam u tri ujutro zbog toga na vrata doci prave feministice babaroge koje ce nas proganjati citav zivot. E, pa izgleda da je kucnuo cas za mene. Mozda me osisaju na celavo u znak odmazde. Strepim. |
Cimer i madrac, drugi dio (ah, da, i Snoop Dogg)
Dodjoh u Marisi prije koncerta (circa 4 popodne), a kad ono, kaze mi ona da je upravo htjela malo prilec. Prilec? Alo, Marisi, pa kad si se to onda jutros digla? Kaze da negdje oko 9 i po'. Pitam je ja da li zna gdje sam ja bila u 9 i po? Na poslu!! A ona jadna morala je prilec. Biti 6 i po' sati budan, nije to lako. Dobro, prilegla sam i ja s njom i pokrila se preko glave. Onda me je uplasila izjavom da cu sad pokupiti sve Brusove feromone na sebe. To me je malo strecnulo pa sam se nadala da me nece onda napastovati ko sto napastuje Brusa. Mislila sam da bi joj bolje bilo da mi nesto skuva, ali lako je s tudjim kurcem koprive mlatit (oliti lako njojzi govorit kako zna kuvat: jos mi nije to dokazala). Kao, probala je napravit rizoto, ali se navodno Cimer motao po kuhinji i poskakivao s noge na nogu. Pa ju je to omelo. Nisam znala da li da se smijem ili placem. |
Kulturno-krkacki vodic po Londonu sa dvije brdjanke
Kao prvo ne mogu vjerovati da cak ni Marisi nije skuzila genijalno-pjesnicki naslov prethodnog posta, u kojem sam aludirala na cinjenicu (vidljivu iz izuzetno inteligentnog teksa) da je, zapravo, ona jedini muskarac u ovoj ergeli (polu)gejpedera. Jer jede ljute paprika. Nas troje (Cimer, Madjar i ja) se zgrazamo. Za Brusa ne znam, zato sam ga i izostavila iz naslova. Ali nju je to malo zbunilo. |
Tri zene i jedan muskarac
Ne bih se ja zvala JA, a da ne iznesem svoju verziju dogadjaja s ekspedicije zvane nocenje u Marisi (i Cimera i Brusa). Krenimo (ne)redom. Posto sam znala da cu ijopet usnimavat Cimera, tik prije nego sto zazvonih na zvono naprlitah se s lip balmom (okus i nijansa jagode - vrlo gejpederski, moram priznati) i nasmrdih se parfemom. Prvo sto mi je Marisi rekla kad me ugledala: Smanjile su ti se sise, picko! Stono je zapravo bio kompliment. Oduvijek sanjam da mogu tandrcit uske majice, ali sam u vecini slucajeva sprijecena. Pokusala sam je uvjeriti da je to od nekog specijalnog grudnjaka koji se moze namjestit na 3 nacina. Uzdahnula je i izrazila zelju da se i njoj smanji poprsje. Pobjednicki sam likovala. |
Dan poslije
Dan nakon svega u Londonu: cudna atmosfera. Tek sad ljudima dolazi do glave sto se zapravo dogodilo. Podzemna radi na mahove, djelovi su potpuno zatvoreni (tamo gdje su bile eksplozije). Busevi rade. Posto sam prespavala kod Marisi nije mi trebalo dugo do posla. Isla sam pjeske. Ne zato sto sam se bojala uci u bus, nego zato jer nisam imala 1.20 sitnog za kartu. Cudan osjecaj. Sve je kao i prije, ljudi idu svojim poslom. Istinabog, ima nesto vise pjesaka nego obicno. Vecina novina po ducanima je razgrabljena. Uspjela sam ubost Guardian. |
Bombas samoubojica
Eto, bomas samoubojica na onom busu koji je odletio u zrak. Prvi takav teroristicki akt u UK. Slusamo radio na poslu, telefoni zvone neprestano, svi pitaju jesmo li OK (a jesmo, citavi smo, fala komegod). Citav grad je u kolapsu. Nema transporta. Ima mrtvih. Ne mogu doma. Izgleda da je i London dobio svoj vlastiti ekvivalent 9/11. Bus je odletio u zrak vrlo blizu mjesta gdje radim. Zapravo, cijeli taj okrug je zahvacen, uz onaj u Cityju (poslovnom dijelu). |
Kaos u Londonu
Doslovce. Kazu da su to izazvale omanje eksplozije. Hmmm... Dakle, danas ujutro se pokazalo koliko je London spreman na Olimpijadu. Sva podzemna zeljeznica je sjebana. Mislim da sam imala srecu biti na zadnjem vlaku koji je prosao. Power failure, kazu. Dakle, svi marsh van i snalazi se druze. Policije ko u prici na King's Crossu, samo se vozaju u maricama tamo-amo, sirene full blast. Divota! K tome jos vidjeh taksi vozaca kako je srusio nekog motoristu. Tako da su imali dobar, stari punch up (oliti saketali su jedan drugoga pri tome ignorirajuci prolaznike koji su ih pokusavali razdvojiti). Divota na kvadrat! Pada kisa. Ali glavno da su sve novine natandrcile Union Jack na naslovnicu. Glavno da imamo Olimpijadu. O, da! |
Now you stepping wit a G, from Los Angeles, where the helicopters got cameras...
Kako se posteno obrukati na poslu u par lakih komada? Pri tome ne mislim na onako, brukicu simo-tamo, nego na bruketinu veliku. Recimo, da sam ja sefica i da meni tako neki zaposlenik zabrlja stvar, gotovo bi bilo, mars vanka, ajde, idemo, nema vise, razlaz. Muzeji, velebne institucije kakve vec jesu, s vremena na vrijeme obrisu prasinu sa svojih eksponata te iste te pocnu posudjivati sakom i kapom raznoraznim drugim muzejima za postavke raznih izlozbi. Pa tako i sada. Jedan od ogromnih muzejetina trazi od nas malih 2 komada srebra. Jedan tanjur i chalice (ono iz cega se pije za vrijeme mise). Uglavnom, nista lakse. Procedura koju bi i prosjecna ameba mogla rijesiti u svoju korist. Ali, da ne duljim, ovdje se ne radi o prosjecnoj amebi nego o Spodobi. 1:0 za amebu vec u pocetku. |
Herojcina, a ne pickica
Mislim da sam jako pogodni materijal za recimo, mucenika. Ili jos bolje, heroja (ne ONOG "heroja"). O meni bi se isprepletale raznorazne price, iscjeljivala bih mase cim bi im spustila dlan na glavu (ko ona Dzuna, stolivec). Ukratko, otisla bih u legendu gdje se ispreplicu san i java. Znam o cemu bulaznim (za promjenu): naime, morao bi mi sam djavo crni zajasit na vrat da bih se natjerala da uzmem nesto protiv bolova. Ne znam ni sama na koju kvazi-hipi kartu igram (odnosno blefiram), ali radije budem moron na kvadrat i trpim bol nego da trenutacno maznem neurofen/panadol/andol/analgin/kafetin/statijaznam. Kakva to mazohisticka crta cuci u meni da izigravam milu geru i odbijam se nakrkat analgetika? Mislim li da cu si ovim putem zatefterit mjesto u analima dobrodjeljstva, raznoraznih samostana-svetista? 'Oce li me pancirni papa prozvat za sveticu, stali? Kakvi li se to neuravnotezeni procesi desavaju u mojoj rupi od mozga? Izgleda da ipak najvise volim zajebavat samu sebe. Logicno. |
Kako Xiola Bogu krade dane...
A jeste me izdavili za ovu izlozbu pa sad, ko neki nedjeljnji intermezzo izmedju kraja direktnog prijenosa mise u crkvi i pocetka poljoprivredno-stocarske emisijie, evo vam par slika. Iskustoirati je izvedenica ove spodobe u nedostatku rvackog vokabulara (curate na engleskom je glagol, isto kao sto je curator imenica). No, da, jest, to znaci da sam cijelu izlozbu izorganizirala i postavila (postavila uz pomoc Teda, a Ted je zena, usprkos takvom muskom imenu). Zato i jesam paradirala po Finsbury Parku non-stop jedno 2 mjeseca, dok sam pokupila sva potrebna uokvirena djela, odnijela krevet (koji se sad nalazi u sredini prostora) kod mesara-kobasicara da bude smrznut na minus dva'espet (da ubije bube koje jedu drvo), pa nosi da se isprintaju informacijski panoi, drz-ne daj nosi sve natrag preko podzemne jerbo muzej nema para za taxi. Eto sto radim (iako je to samo jedan dio mog posla) i kako Bogu kradem dane za jedno 5 kikirikija mjesecno. |
Skoro pa anakonde u Temzi i Red Ken
Kobajagi imamo sushu. Nema dovoljno kise pa nam rezervoari skoro pa came prazni. Naravno, ni pet ni sest, odmah su se svi uzjogunili. Te da necemo imat dovoljno vode, te da moramo stedit vodu, te ovo, te ono. Britanci, organizirana nacija kakva jesu, odmah izdaju javna priopcenja. Nema sto nema u ovoj kraljevskoj zemlji u kojoj se prijestolonasljednikova 'placa' povecala za 11% u zadnjih godinu dana (o jebo, a ja skakala ko mutava sa kolegama kad doznasmo za nasu povisicu od 3%!), u kojoj je upravo pocela jos jedna moronijada zvana Big Brother 8 i u kojoj se glas naroda nadasve postuje (uvest ce osobne iskaznice iako vecina nas bi se radije pracakala sa anakondama u Temzi). Mislim, ko mene pita, ali kao teoretski jezicava baba kakva jesam, morala sam potpisat ovu peticiju. Uz Notel Gallaghera i mene, evo jos jednog koji ce namjerno izbjec Live8. Samo sto ja necu za vrijeme koncerta filozofski mozgati. Ja cu raditi. To su ipak dva potpuno razlicita pojma. |
< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv