The Last Broadcast

Bombas samoubojica

Eto, bomas samoubojica na onom busu koji je odletio u zrak. Prvi takav teroristicki akt u UK. Slusamo radio na poslu, telefoni zvone neprestano, svi pitaju jesmo li OK (a jesmo, citavi smo, fala komegod). Citav grad je u kolapsu. Nema transporta. Ima mrtvih. Ne mogu doma. Izgleda da je i London dobio svoj vlastiti ekvivalent 9/11. Bus je odletio u zrak vrlo blizu mjesta gdje radim. Zapravo, cijeli taj okrug je zahvacen, uz onaj u Cityju (poslovnom dijelu).

Ljuta sam. Reci ce analize da smo si sami krivi, politika, ovo, ono. Jebem im svima mater. Zao mi je sto moram biti ovako prosta. Ovo je bilo pazljivo isplanirano. Eksplozije na 7 strateskih mjesta, na busu, pa podzemna. Dirnuli su upravo tamo gdje su znali da ce izazvati maksimalnu konfuziju, kaos i zrtve.

Prvo su nam rekli na vlaku da je bio power failure (negdje oko 9:15). I tako sve do prije jedno sat vremena. Onda su pocele kolati price o eksplozijama od bombi. Sad bombas-samoubojica. Zatvaramo butigu u 3 popodne. Doma ne mogu ni prismrdit (svi vlakovi za i iz Londona su otkazani, busevi takodjer, o podzemnoj da i ne govorim) pa cu otic do Marisi. Dobili smo poruku od policije da ostanemo u zgradi, osim ako ne dobijemo naredjene za evakuaciju.

I jos uvijek sam ljuta. Jako. Marisi je OK. Kaze i da su Cimer i Gruzijac OK. Jos uvijek je jedna kompozicija zaglavljena u King's Cross stanici (podzemna). Krasno. Moja stanica za doma. Izgleda da necu moc doma nikako.