The Last Broadcast

Kako Xiola Bogu krade dane...

A jeste me izdavili za ovu izlozbu pa sad, ko neki nedjeljnji intermezzo izmedju kraja direktnog prijenosa mise u crkvi i pocetka poljoprivredno-stocarske emisijie, evo vam par slika. Iskustoirati je izvedenica ove spodobe u nedostatku rvackog vokabulara (curate na engleskom je glagol, isto kao sto je curator imenica). No, da, jest, to znaci da sam cijelu izlozbu izorganizirala i postavila (postavila uz pomoc Teda, a Ted je zena, usprkos takvom muskom imenu). Zato i jesam paradirala po Finsbury Parku non-stop jedno 2 mjeseca, dok sam pokupila sva potrebna uokvirena djela, odnijela krevet (koji se sad nalazi u sredini prostora) kod mesara-kobasicara da bude smrznut na minus dva'espet (da ubije bube koje jedu drvo), pa nosi da se isprintaju informacijski panoi, drz-ne daj nosi sve natrag preko podzemne jerbo muzej nema para za taxi. Eto sto radim (iako je to samo jedan dio mog posla) i kako Bogu kradem dane za jedno 5 kikirikija mjesecno.

Krevet koji je smrzavao kobasicar. U plahtama je zamotan CD player iz kojeg se cuje plac djeteta.

Uvecana fotografija zakeljena na platno. S tim sam se gombala po podzemnoj. I sa time u rukama me je vjetar skoro otpuhao s plocnika. Sve su ovo zanimljivosti bez kojih ne biste mogli zivjeti.

Mutno se nesto vidi jer je slikano fantastcino modernim mobom kojeg imam (citaj: cigla).

Krevet iz drugog kuta. Ponosna sam na kobasicarsku metodu smrzavanja buba (a koja je standardna u restauratorskim krugovima).

Kustosi svih zemalja ujedinite se! Dio mog, ahem, radnog stola, sa raznolikim asortimanom smeca, papira, konzervi voca i ostalog krupnog i sitnog nereda. Umjetnost ne poznaje granice!