Marketing
Kaos u Londonu
Doslovce. Kazu da su to izazvale omanje eksplozije. Hmmm... Dakle, danas ujutro se pokazalo koliko je London spreman na Olimpijadu. Sva podzemna zeljeznica je sjebana. Mislim da sam imala srecu biti na zadnjem vlaku koji je prosao. Power failure, kazu. Dakle, svi marsh van i snalazi se druze. Policije ko u prici na King's Crossu, samo se vozaju u maricama tamo-amo, sirene full blast. Divota! K tome jos vidjeh taksi vozaca kako je srusio nekog motoristu. Tako da su imali dobar, stari punch up (oliti saketali su jedan drugoga pri tome ignorirajuci prolaznike koji su ih pokusavali razdvojiti). Divota na kvadrat! Pada kisa. Ali glavno da su sve novine natandrcile Union Jack na naslovnicu. Glavno da imamo Olimpijadu. O, da!
Ah, da, naravno, sto drugo i za ocekivati u danasnjim izdanjima novina diljem ocvalog imperija? Britain Beats the World kaze Daily Express. Kako neinventivno! K tome su jos pobijedili Pariz. Francuze. Eeeej, rosbifs, kako ih zovu, ma nije moglo biti sladje! Britain, mos' mislit. London, a ne citava zemlja. Dobro, Londoncani ce imati dodatni porez pa ce se iskamciti novci (fala ti Boze pa ne spadam u tu skupinu inace bi me morali strpati u zatvor jer ne bih platila, kunem se). Investicije ce se slijevati sakom i kapom. O, da. Citavi timovi nece, ponavljam, NECE se naci priklijesteni izmedju 2 tunela na Central Line na putu u Stratford (tamo bi kao bilo olimpijsko selo).
Jucer ujutro prckam po vijestima na webu na poslu jerbo mi je dosadno vec buljit u insekte i licinke koje sam bila ulovila feromonskim trapulama i vidim naslov Olympic Gold for London. Zaurlam London je dobija igre!, a u uredu tajac: jedni se poceli sumanuto drecat, jedna kolegica je cak prekinula sastanak u susjednom uredu i dosla se drecat u kancelariju. A otprilike jedno nas dvoje smo samo frknuli nosom i poceli dijelit cinicne komentare. Ovi naivcine se uopce nisu obazirali na nas nego su samo ponavljali otrcane fraze da kako ce to biti glamurozno, pa super, pa divno, pa krasno, pa ekonomija ovo-ono, cijene nekretnina ce porasti (mislim, ko da vec sad nisu ko u svetog Petra kajgana)... Nas dvoje koje nitko nije fermao smo se samo pogledali i rekli Katastrofa! Javni prijevoz! Guzvetina! Kaos! Otkud pare?
Kutak za sluge.
Odjedanput se stvorio mit o tome kako je moj posao glamurozan. Aha. Pogotovo jucer kad radih sve do 22.30, kad morah ufatit zadnji vlak za pripizdinu. 22.55. Dolazak u pripizdinu: 00.00. Vecera za neki dobrotvorni trust na celu kojeg je jedan od Rothschilda (Leo Rothschild: upenzionirali su ga na ovoj svecanosti). Nosaj stolice tamo-amo. Pa pazi da ne stavljaju case sampanjca na umjetnine, pa se smjeskaj ko stjuardesa u avionu, pa ih vodi po muzeju, pa im govori o ovome i onome. Glamur da ne povjerujes. No, zato su nas naranili ko ljude. Doduse, ne sa njima, nego tamo negdje u kutku za sluge, ali necu sad sitnicariti. Pierre, Francuz, vodja catering teama nas je zabavljao, tocio nam vino i opijao nas jadne.
Covjek bi pomislio, Rothschild, je li, masa para, ugladjenost, stil. Aha. I roze carape. Uzas. A njegova (muska) desna ruka sa crvenim carapama. Da li da to pripisem britanskoj ekscentricnosti, daltonizmu ili jednostavno cinjenici da ti novac ne moze kupiti ukus?
Rap lekcija broj 35:
Umjesto da se ufatim Snoopa za ucit ja odjedanput udarila po Notorious B.I.G.-u. Erm, pa sad su se East i West Coast pomirili, je li? Ako nisu, gotova sam.
E, sad, ovo je totalni kaos. Nasa lokalna podzemna zeljeznicka stanica je zahvacena. Autobus je eksplodirao u blizini, ne kaze na dobro. Svi smo u soku, nemamo pojma sto se desava, stogod da je, ozbiljno je. Bit ce mrtvih, ranjenih. Odvratno.
Post je objavljen 07.07.2005. u 10:54 sati.