All ketchup is not created equal
Ajme, ovo moze samo Amerika izmislit. Dakle, zasto ne biste dali glas samo za spodobu koja se potpisuje sa Dablja? Kad je pir nek je pir: podrzite i Dablja kecap. Hell, why not? Zasto da Kerryju date podrsku? Kao sto znamo, Kerryjeva zena je Teresa Heinz Kerry, udovica nasljednika tvrtke Heinz. Prema tome, ako u svojim kucama imate Heinz kecap, potkopavate postenu Ameriku, tj. automatski ste izdajica svakog postenog Amerikanca, dakle, pristasa ste ultraliberalno-komunistickog (oh, mos' mislit) Kerryja. Hmm, ko fol W stoji za Georgea Washingtona. Ko fol se ne misli na ONOG tamo. Takodjer, W kecap se osobno zahvaljuje ocu i bogu nacije, glumcu Ronaldu Reaganu, za njegovo nesebicno zalaganje i zrtvu da bi svi Amerikanci imali i kruha i igara. Fala, fala, niste trebali. Dakle, do poslijednjeg daha. God bless America. |
Eat the rich
Monarhija. Eh, zar nije lijepo i nadasve zabavno kada je na celu drzave ne neki politicar nego kraljica? Jos je veselije ako je kraljicin muz zabavno, veselo i nadasve umiljato bice puno razumijevanja za narod kojim vlada. A jadan, nikada nece biti kralj: ne znam po kojem zakonu, ali iako je kraljica-kraljica, on je jos uvijek samo princ. Iliti oficijeno queen’s consort. Grk. Sa reputacijom otresitog i bezobraznog celjadeta koji ne misli prije nego se izlane. Pa tako ima cijela hrpa tzv. Philipovih gafova poput izjave grupi nagluhih i gluhih, koji su stajali blizu svirajucih muzicara – “Nije ni cudo da ste gluhi kad stojite kod ovako glasnog benda.” Skotima je izjavio: “Koliko dugo domoroci mogu izdrzati bez alkohola? Dovoljno dugo da mogu proci vozacki test?” Australske starosjedioce je pak pitao da li jos uvijek ratuju sa lukom i strijelom? Madjari su mu svi debeli sa ogromnim trbusinama. A sve kaj ne valja sa stekerima koji se rade u indijskim tvornicama: za to okrivljuje Indijce jer “nemaju pojma kaj rade pa nije ni cudo da proizvode skart robu”. Cuj, ako ne pitas neces znati, tako da mu ne treba to uzimati za zlo. Ipak covjek nosi veliku odgovornost na svojim ledjima: besposlicariti skoro citav zivot, pa nije to malo. Biti poznat samo zato jer si ozenjen za kraljicu. Nemati nekog zivotnog cilja. Recimo, taj teski kamen sad pocinje nositi princ Harry koji se nedavno potukao sa fotoreporterom ispred nekog nocnog kluba. Brat ce mu biti kralj. A on? Uvijek ce biti ‘kiselinski ostatak’, nemajuci neke posebne uloge u zivotu. Pa se onda njegovi ekscesi tako opravdavaju. Kao Margaret, kraljicina pokojna sestra. Da je cijela njezina isfrustriranost bila uzrokovana tim sindromom kako ovdje tu vele second fiddle. Imati nedefiniranu poziciju u drustvu. Da te se uvijek gleda kroz prizmu nekog drugog, da zapravo nemas svoje ja. A imas gomilu novaca, sve ti je dostupno, ne moras se potruditi ni za sto. Nije ni cudo da onda polako postajes isfrustriran, sve ti smeta, radis gluposti koje ti se toleriraju. Iako, sto drugo ocekivati od nekog 20-godisnjaka, nije nista cudno da se tu i tamo malo pokefaju. Ali sa cijelim tim statusom, silnim privilegijama covjek bi ipak trebao snositi mrvicu odgovornosti. Iliti receno na rvackom ne mos’ imati i ovce i novce. |
Nighmare before Christmas
Evo, pocelo je. Zapravo, pocelo je jos pocetkom mjeseca. Bozicna groznica, UK-style. Sve vise i vise ducana vec ima prigodno uredjene izloge, robu na policama. Vec nas pocinju plasiti uobicajenim izjavama poput “Countdown to Christmas: only xxx weeks left”. Otvori bilo kakve ‘zenske’ novine, garantiram da su vec odstampali sekciju “How to have your best Christmas ever”. Ili kako sve skuhati, ukrasiti, pokupovati, bez da se srusis mrtav, polupraznih dzepova. I da se onda osjecas kao totalni seljak jer nije sve napravljeno ‘perfektno’ i na vrijeme. Postoje krugovi ludila, nesto poput Danteovog Pakla. |
Svedsko-rvacki mijesani tim vs. Velika Britanija 5:1
E, ak ovo nije jadno javljati se em tak kasno, em ijopet lagano pripita, onda fakat ne znam. Uglavnom, mjesto radnje: tam gdje radim. Razlog: neki afterwork party koju je organizirala arhitektonska firma Jestico & Whiles, arhitekti koji su projektirali restauraciju muzeja. Kao sto sam vec x-puta rekla, mrzim ostajat na poslu i sekundu dulje nego trebam. Gibam petama vjetra. No, ovo nisam mogla izbjeci. A jos su mi kolege obecavali brda i doline poput zgodnih, mladih i nadasve duhovitih arhitekata. Aha, mos' mislit. Damn. Dalje: tocio se Veuve Clicquot, ajde de, mislim si, nije lose, dat ce se izdrzati. I onda kolega Sved i ja udri tankat u sebe. Pa dolaze kanapei, ajd, barem nas alkohol nece tresnut poput olovne sjekire u glavu. Svira unajmljeni gudacki kvartet. Ako zazmiris, moze proci pod sofisticirano. Kolega Sved i ja ne posustajemo u sampanjcu: ovi Englezi/Britanci su jos na prvoj casi, mi dvoje shishamo vec petu. I prije nego velis 'keks', osjetim da me je udarilo u suplju mi glavurdu. Svjesno sam si morala ponavljati dok sam hodala 'Hodaj ravno: prvo lijeva, pa onda desna noga, jedna ispred druge.' Razvezao mi se jezik, po obicaju, laprdam tko zna o cemu, rukujem se sa nekim tamo 'project leaderima'. Ajde, obavih i tu duznost. Sad treba doc do doma: dakle, na vlak. Nista mi nije tesko, odslusah Jeff Buckleya do iznemoglosti (uvijek se ufatim slusati njega, pokoj mu dusi, pod gasom, iz ne znam kojeg razloga). Kad ono: otkazan vlak, slijedeci ide za sat vremena. Pa canis mater svima. Evo, opet razvezah do besvijesti, a tek dodjoh kuci. Nit sam se presvukla, evo vec sjela za lap laprdati (oho, ide mi aliteracija kad sam pod gasom). Odo' se trijeznit. Skal! |
"My name is George, I’m unemployed and I live at my parents" - pearls of wisdom by George Costanza
Granny D: prvi put cujem za nju. 94-godisnja starica koja se bori sa vjetrenjacama. Natjece se za mjesto u americkom senatu. U znak protesta. Za reformu sistema novcanih donacija u predsjednickim i ostalim politickim kampanjama. Predstavlja 'malog' covjeka. Bez kolosalnih novcanih donacija. |
Mothers of invention
Svakim danom dolazi neka nova teorija. Pogotovo u debati majcinstvo vs. posao. Ici li na posao nakon sto zena postane majka? Kako to izvesti? Bilo je toliko kontradiktornih reportaza: te djeca ce izrasti u okorjele kriminalce ako im majka radi; te djeca nece biti samostalna ako im majka ne radi. Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali ovdje to zna biti vrlo uzarena tema koja uzburka duhove. Prosjecna starost majke koja rodi po prvi puta je 29. Velika vecina zena odgadja majcinstvo do najmanje kasnih tridesetih. Moju generaciju su, shodno sa time, ucili da najprije treba zavrsiti fakultet, naci dobar posao, izgraditi si karijeru, biti materijalno sredjen, pa onda tek razmisljati o djeci. Iako, mislim da je ovakav pristup vise zastpuljeniji na tzv. Zapadu. Gdje je vrhunac zivota, izgleda, raditi kao konj. Stjecati. Sve vise se probijati na poslovnom planu. Otici na skupa ljetovanja/zimovanja, banciti. Zanemariti bilo kakav zivot, pa tako i obiteljski. Misliti samo na sebe. Ako i postanes majka, tu cinjenicu trebas odmah sakriti jer te tjeraju da odes na posao maltene odmah nakon sto rodis. Takodjer treba zena kriti da je trudna jer postoji mogucnost da je poslodavac odmah najuri, a jos prije toga je fino moze izvrijedjat na pasja kola da kakva je to neambiciozna kucka (da, bilo je takvih slucajeva koji su zavrsili na sudu). |
Jabuke i krafne
Nikada nisam bila ‘mozgalo’. Mozak mi ima vise rupa nego slika Michael Moorea na Dabljaovom radnom stolu. Ma kakvi rebusi, krizaljke, zagonetke, ‘problemi dana’: nema toga sto bi me natjeralo da se potrudim naci rjesenje. Prelijena sam. Previse nestrpljiva. Hocu rezultate odmah, tog trena. Umjesto da mi mozak radi, da ‘mozga, on zuji. Nesto kao Homer Simpson kada hoce kao intelektualno razmisljati, a u onom oblacicu iznad glave mu se pojavi misao kako trckara oko drveta, ganjajuci psa koji mu je ukrao komad sunke. Recimo, misaone igre poput saha: sacuvaj me boze! Zzzzzz factor: alarmantno visok. Rubikova kocka? Ma kakvi! Skuzila sam da se moze rasturit i onda ponovo slozit pa onda cemu sad mozganje, za boga miloga? Bilo je tu pokusaja rjesavanja raznih krizaljki, sto je trajalo sveukupno, hm, mozda 3 sekunde, nakon cega bih opet imala Homer-alert u glavi. Attention span mi je jednak onome vinske musice. Zadnju ‘zagonetku’ koju sam rijesila je bila slagalica Pcelice Maje u 2. razredu osnovne skole (posaljes 100 omota Takovu, Milanovac, i dobijes slagalicu). |
"If you want anything said, ask a man, but if you want anything done, ask a woman" - Margaret Thatcher
Ako bi se sudilo sudeci po zenama G W Busha i Kerryja, Dablja bi samlio protivnika u cas posla. Naime, Laura daleko vodi ispred Terese, kojoj je popularnost tek nesto iznad 35%. Naravno da se svaki politicki, pogotovo predsjednicki izbori (smrc, kojih mi ovdje uopce nemamo) svode ne samo na glavnog kandidata, nego i na njegovu bolju/goru polovicu, koja moze odigrati i kljucnu ulogu (doh, koja topla voda od moje strane). Laura je percipirana kao dobra, odana, poslusna zenica, po zanimanju ex-uciteljica i knjiznicarka. Koja zna kako predjednicka masinerija radi, pa prema tome, ne ide, kako se na engleskom veli, against the grain, doesn't rock the boat. Teresa, s druge strane, je totalno suprotan tip: otresita, svojeglava, filantrop, govori 5 jezika, bez dlake na jeziku. Zamjera joj se da je nesofisticirana. Bahata. Da ne podrzava svog muza koliko bi trebala (ne znam koliko je ovo mjerodavno jer ovo su ipak kriteriji middle Amerike). K tome, jos i nije 'prava' Amerikanka, posto je rodjena u Mozambiku. Mozda bi joj se te karakteristike jos kako-tako tolerirale u politickim krugovima, neovisno o izborima. Ali, ocigledno treba igrati po vec uhodanoj sabloni kada su izbori u pitanju. Dakle, najdemokratskija i najciviliziranija zemlja na svijetu jos uvijek ima cvrsta pravila igre kada su u pitanju potencijalne prve dame. Ne odstupa se ni za milimetar. Ne tolerira se niti jedna dodatna mozdana stanica sa kojom bi zena, ne daj boze, mogla biti sposobna razmisljati malko drukcije nego sto se ocekuje od nje. Mozemo mi biti u 21. stoljecu. Mozemo, sto se toga tice, biti i u 25. stoljecu i putovati na Mars svaki cas, Total Recall-style, sumnjam da ce pravila biti drukcija, da ce se Teresin pristup nesto vise tolerirati nego sada. Mantra stand by your man, middle-American style is the name of the game. Vecina Amerikanaca voli da njihova prva dama bude snishodljiva i rezervirana, nesto kao Barbara Bush. Mogu im priznati 'slabosti', sve dok se te slabosti mogu okarakterizirati kao stereotipicno zenstvene: Jackie Kennedy i njezina modna ekstravagancija; ili Nancy Reaganina vjera u astrologiju. |
"This has got to be the worst selection ever. Who picks this stuff?"
Mislim da cu si morati napraviti jos jedan blog gdje cu treskati gluposti vezane uz umjetnost. Umjesto da uveseljavam pucanstvo sa nadasve zanimljivim i duhovitim trecerazrednim recenicama koje bi se mogle prodati pod remotely interesting ak covjek zazmiri i duboko udahne, udavit cu sa ovogodisnjim nominacijama za prestiznu Turner nagradu (Turner Prize) koja se odrzava svake godine. Mozete ostaviti i komentar na Tate sajtu i dobro ispickarati (naslov ovog posta je popaljen od jednog komentara), sto, citajuci postove, vecina ljudi i radi. Oni koji ne pickaraju vecinom predlazu Langlands & Bell. |
'We Leave the Scum With No Place to Hide' (Michael Landy u doljespomenutoj instalaciji)
Posto mi je jucer bio dan kulturnog uzdizanja, odoh u Tate Modern galeriju pogledat, ili bolje da velim, odslusat, 'zvucnu' instalaciju Bruce-a Nauman-a zvanu 'Raw Materials' (Sirovi elementi), dio Unilever serije izlozbi u Turbine Hall-u (Turbinskoj hali) galerije. Instalacija se sastoji u desetak zvucnih zapisa iz Bruceovih video instalacija. Zanimljivo je to da nema nikakvog prateceg vizualnog sadrzaja. Dakle, vec samim time instalacija je 'cudna'. Posto sam procitala i pozitivne i negativne kritike o tome, odlucila sam se sama uvjeriti. No, docim sam usla, posustala sam vec nakon prve 'instalacije' gdje zvucnik drezdi: "Work. Work. Work.' (ad infinitum). Koma. Idem odmah do drugog. Ovaj drezdi: 'No. No. No.' (ad infinitum). O, boze. Vec vidno iznervirana idem do jos jednog misleci da raznerviranost ima veze sa mojom seljackom spodobom i nesposobnoscu razumijevanja. Ceka me ova poruka: 'You may want to hear. You may not want to hear. You may not hear. You may hear. You hear.' (ad infinitum). Sad vec lagano pizdim i trazim WC i restoran jer mi je svega dosta. Sve skupa: ne ide bez neke vizualne podloge. Mozda su pripadajuci zvukovi OK kada se cuju u kontekstu video instalacije u kojoj se originalno nalaze. Ali ovako izolirani zvuce prezbrckano. Kada udjes u halu jedino sto cujes je zbrckano mrmljanje sve dok se ne priblizis jednom od zvucnika. Mozda je i to poanta: da te psiholoski potpuno dezorijentiraju. Jer upravo sam se tako osjecala: dezorijentirano. Inace, ove Tate periodicke instalacije su sponzorirane od strane Unilever-a, korporacije koja, izmedju ostalog, proizvodi Persil. |
Prodavaci magle
Reklame su, zna se vec, prodavanje muda pod bubrege. A tek kad multinacionalne kompanije zapocnu proces re-brandinga, e, to je smijurija. Naime, ovdje su sada osvanule reklame sa novim imageom McDonaldsa. Odjedanput su se pretvorili u ‘caring, sharing’ kompaniju. Prije par dana stigla mi je, uz lokalne novine, mala knjizica u kojoj mi porucuju: |
And the winner is... Not you!
Nesto sam se posebno nameracila na jednu nagradnu igru u dnevnom listu “Independent”, a to je sakupljanje kupona (sveukupno 9) da bih mogla dobiti 2 povratne karte za New York za ciglih Ł10. Mislim, ono, Ł10, pa za to ne mogu otici ni u London vlakom! Ko fol ne igra jos desetke tisuca seljacina kao ja, mos’ mislit. Sve u svemu mrzim nagradne igre jer se ili ne sjetim kupiti novine, ili ih kupim pa onda bacim bez da sam izrezala kupon ili stavec, pa onda manijakalno moram prebirati po kanti za smece i vadit stranice vec zamascene ostacima cevapa, luka, fish and chips. A posebno ih mrzim zato jer sam jednom davno, davno, bila jedna izmedju 10 izvucenih u nagradnoj igri sad vec davno pokojnog casopisa “Rock”, gdje je glavna nagrada bila karta za koncert Rod Stewarta u Beogradu (dobro, bilo mi je 14 godina i mislila sam da Rod Stewart i nije tako los). E, onda je Rod odlucio otkazati koncert, mamicu mu, pa su nam, kao utjesnu nagradu, podijelili svakom po 10 ploca (ploce, tj. LP, dakle, po tome se vidi da je to bilo kad je bog po zemlji hodao). A ploce su bile, ono, skart nad skartovima, valjda kaj ducani nisu mogli prodati: sjecam se samo da su u paketu bila najmanje 3 albuma od Imagination. Te najnoviji singl od Rod Stewarta! Mislim, ono, jedini puta (i zadnji, valjda) kada me izvuku, a kad ono, sipak, suha figa, corak. |
Unfinished sympathy
Sto je to kvaliteta zivota? U cemu se sastoji? Tko o tome odlucuje? Doktori? Vrhovni sud? Bog? Prosli tjedan vrhovni sud je odlucio da Charlotte Wyatt, 11-mjesecno dijete, nema tu 'kvalitetu' zivota, tako da, ako joj se stanje bude pogorsalo (sto i predvidjaju), da se ne poduzme nista da se reanimira, vec da joj se dopusti da umre 'sa dignitetom i bez daljnjeg mucenja'. Naime, Charlotte je rodjena u 26. tjednu trudnoce i zbog toga ima nebrojene komplikacije: hrane je kroz cjevcicu i ne moze disati bez cijevcice sa kisikom. Roditelji su se protivili takvoj odluci, ali su se na kraju pomirili sa odlukom suda. |
"For many people, faith should automatically dictate a behaviour, show the way to saintliness. Far from these certainties, my faith is made of doubts." (Nick Cave)
Doslo vrijeme da Cigo i svog konja nahvali (vidi sliku). Samo seljacina poput mene je taj dogadjaj otvaranja koverte popratila sa vristanjem i skakanjem kao malo dijete. Naravno, radim slijedeci dan (subota), ali bas me briga, strgat cu se. Sram me je priznati da je proslo barem 10-ak godina otkako sam bila na ikakvom koncertu. |
Edie
Nedavno sam, po ne znam koji puta opet malo citucnula biografiju Edie Sedgwick, jedne od Warholovih filmskih zvijezda iz slavnih Factory dana. Zena je imala sve, a istovremeno nije imala nista. Bogata obitelj sa pedigreom i tajnama (manicna depresija u oca, samoubojstvo starijeg brata koji je bio gay): check. Skakljivo teenagersko doba (anoreksija, depresija, abortus u 16. godini): check. Obilje nasljednog obiteljskog novca naslijedjenog u 18. godini: check. Zelja da usprkos naslijedjenom bogatstvu postane netko i nesto: check. Izrazito ranjiva sa niskim self-esteem-om, dusa koja je tu ranjivost pokusavala prikriti sa burnim privatnim i javnim zivotom: check. Gomila ljubavnih veza koje su obicno zavrsavale u slijepoj ulici (posebno epizoda sa Bob Dylanom). Droga i alkohol: check. Prerana smrt od prevelike doze tableta: check. Cim su ljudi kojima je bila okruzena uvidjeli da postaje sve vise mentalno nestabilna, poceli su je napustati: dakle, cim su izmuzli maksimalnu korist, otisli su dalje, ostavljajuci Edie da se bori sa unutrasnjim demonima (pri tome pribjegavajuci sok-terapiji u raznoraznim mentalnim institucijama) koji ju nisu ostavljali na miru sve do smrti. Po njoj se nece nazivati muzeji i ulice i nece se naci ni u kakvim analima povijesti. |
Which part of goodbye don't you understand?
Obicno mi se uopce ne da natjeravati i diskutirati oko musko-zenskih odnosa. Ponajprije to sto nema toga sto vec nije otprije receno i prozvakano barem 500 puta. Cim vidim nesto na tu temu gibam dalje. Ali nedavna izjava Bob Geldofa o tome kako, umjesto da zene pokusavaju promijeniti muskarce, da ih jednostavno pokusaju prihvatiti onakve kakvi jesu, me je natjerala da mu dam za pravo (barem djelomicno; ono sto treska o razvodima, te kako su vecinom zene krive za to, je druga prica). ’Men don’t feel the need to talk in general, to articulate what it is they are. I feel no need to talk. Men and women are very different, and we have always been very different. That is precisely why we find each other so attractive.’. |
Satisfaction equals performance minus expectation
Dok Rvacka danas miruje, truli kapitalizam na ovim prostorima cvjeta. Prema tome, mogu na trenutak natrkeljati hrpu gluposti o najnovijoj opsesiji koja mi se ugnijezdila u glavi: napraviti road trip preko americkog jugozapada. Arizona (Grand Canyon), New Mexico (ahem, Roswell), juzna California (Death Valley). Onako, imam vizije tipa Thelma & Louise, kako picim u nekom tipicno americkom vozilu tipa Cadillac, a ono, otvorena cesta ispred tebe, plavo nebo, sunce przi, a iz auta drezde, recimo, Aerosmith; ili The Cult. Mislim, jesam li stigla nabrojit sve kliseje koji postoje? Aha, da, moram se sjetiti da prekoracim brzinu, pa da me onako pocne juriti neko policijsko vozilo koje je sve to vrijeme vrebalo iz prikrajka. Morala bih imati i neku vrstu vatrenog oruzja pri sebi (posto sam zensko, valjda neki minijaturni pistoljcic), da mogu priprijetiti nepozeljnim facama koje bi me mogle uzmemiravati. Sad, tu bi se morao pojaviti i neki fatalno-zavodnicki tip koji bi me iskoristio i slomio mi srce a la Brad Pitt iz vec prije spomenutog filma. Iako, ja bih ipak da je to netko a la Michael Madsen. Ili jos bolje, Vincent Gallo, ali njega si mogu zamisliti samo u ultra-urbanim sredinama a la New York City, a ne u divljini Arizone. Kad smo vec kod ultra notornih kliseja, da pripomenem Grama Parsonsa poradi Death Valley. Ajde, dobro, mislim da cu se oduprijeti porivu da odem do motela i uzmem si sobu u kojoj je ostavio svoju dusu. Ili da odem na mjesto gdje ga je manager Phil Kaufman pretvorio u polupepeo. Ali ono, jedva: svrbit ce me prsti. Naravno, nezaobilazna je i flasa, recimo, Southern Comforta ili neke jeftine tequile sa kojom se nalijevam dok vozim (flasa u jednoj, a volan u drugoj ruci), te cigareta koja mi seretsko-zavodnicki visi u ustima. A ako mi ponestane para, naravno, stanem na obliznjoj benzinskoj stanici, te samo dreknem “This is an armed robbery! Nobody move!” I problem rijesen. But what the hell, get your kicks on route 66! |
Trebam knjigu. Da? Imate naslov? Ne znam, ali znam da cetvrtasto izgleda. Nema problema.
Vjerojatno bi se puno ljudi poistovjetilo sa Lucy Mangan i imalo sta za ispricati u vezi sa najgorim poslom/poslovima sto su ga ikada imali. Naime, izasla je mala knjizica nazvana Crap jobs (prijevod nije potreban), koja prati knjizicu Crap towns (dakle, top 10 nausranijih, da prostite, gradova za zivjeti u UK; ukoliko se cudite koji prekrasni UK grad je odnio takvu prestiznu titulu - Luton). Ajme, kada prica dok je radila na recepciji doktorove ordinacije sa jos jednom zenom: alaj se naslusala prica o svemu i svacemu (zena joj je pocela pricati o tome kako voli sado-mazo seks vec odmah drugi dan posla). Dok je radila u pekari morala se braniti od nasrtljivog para pekar i njegov sin ("Is that a baguette or are you just pleased to see me?": aaaa, pa da meni to poslodavac napravi...), a najbolja prica tek slijedi: dok je radila u knjizari. Dodje kupac i veli, "Je, ne znam kak se zove autor ni knjiga, ali znam da je cetvrtasta". Bravo, sad cemo je odmah naci! |
When I was a teenage whore...
Obicno ljudima ne pozelim nista lose, ma sto pocinili. No, procitajuci ovaj clanak nisam mogla, a da u sebi ne pozelim da "Richard Clarke-ov" HIV test bude pozitivan. Naime, pod ovim pseudonimom covjek pise o tome kako je spavao sa juznoafrickom prostitutkom (bez zastite) jer je to, navodno, san svakog muskarca: da barem jednom isproba takvo nesto (pogotovo je naglasio ovaj bez zastite dio). Daje tamo neke argumente da je to ekvivalentno hodanju uz rub ponora, sto, zapravo, i jest (znas da svakog trena mozes pasti, ali se ipak nekako odrzavas na drugoj strani), divljacki uzbudljivo kao, recimo, uzimati kokain po raznim zabavama (jer to je isto dio njegovog posla kao rezisera reklama: 'scuse me while I kiss the sky!!!). Covjek je ozenjen, sa 2 djece. I nakon ovog cina fino je pokupio klamidiju i gonoreju. Zena mu je oprostila, OK, nemam problema sa time, njezina odluka. A u clanku opisuje groznicavo iscekivanje rezultata HIV (tj AIDS) testa, koji je na kraju ipak ispao negativan. OK, sve to jos mogu gutati kao pas sa maslom, pun je kajanja, da je odbacio sve sto je imao do tada za jednu noc seksa koji i nije bio bas nesto (naravno, sama ideja kao takva je bila puno vise uzbudljivija). Kao veli da ga je cijela situacija naucila da vise razumije sebe, da ima jasniju predodzbu tko je on, zapravo, i da sada kuzi svoje auto-destruktivne poteze. Molim? Neka mi netko objasni kako i zasto jer ja ne razumijem. Kako je on sada vise prosvijetljen o tome? A ovaj zadnji paragraf u kojem izjednacuje spavanje sa prostitutkom i zenom koju vidis po prvi puta na nekoj zabavi i spavas sa njom.. Mislim, pa nadam se da sa tom zenom sa zabave spavas zato jer ste consenting adults (pa makar to bio i samo one-night stand), tj obostrano to zelite, a ne kao sa prostitutkom, gdje je zelja sa seksom obicno jednostrana (od strane musterije) i obicno uvjetovana neimastinom ili ovisnoscu o drogi (procitajte paragraf u kojem prica na koji nacin su spavali: sve je frcalo od strasti, mos' mislit - mehanickije od cetverotaktnog benzinskog motora nije moglo biti). Evo, htjela sam da 'Richard' crkne. I ne ponosim se sa time. |
What category do I fall under? I've never fallen under a category. I fell under a car once, and I haven't been the same since" - Tom Waits
Totalni sam analfabeta za arhitekturu. Orijentacija u prostoru mi je ravna jednoj debeloj nuli. Izgubim se kad mi netko veli da si vizualiziram zgradu na racun tlocrta i planova, raznih presijeka. U srednjoj skoli sam redovito bila primjer ismijavanja na umjetnosti kada se raspravljalo o tome. Kao da mi netko prica na islandskom. Samo blejim. Zujim. Sto me ipak ne sprijecava da laprdam o tome. When in Rome... |
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv