Nikada nisam bila ‘mozgalo’. Mozak mi ima vise rupa nego slika Michael Moorea na Dabljaovom radnom stolu. Ma kakvi rebusi, krizaljke, zagonetke, ‘problemi dana’: nema toga sto bi me natjeralo da se potrudim naci rjesenje. Prelijena sam. Previse nestrpljiva. Hocu rezultate odmah, tog trena. Umjesto da mi mozak radi, da ‘mozga, on zuji. Nesto kao Homer Simpson kada hoce kao intelektualno razmisljati, a u onom oblacicu iznad glave mu se pojavi misao kako trckara oko drveta, ganjajuci psa koji mu je ukrao komad sunke. Recimo, misaone igre poput saha: sacuvaj me boze! Zzzzzz factor: alarmantno visok. Rubikova kocka? Ma kakvi! Skuzila sam da se moze rasturit i onda ponovo slozit pa onda cemu sad mozganje, za boga miloga? Bilo je tu pokusaja rjesavanja raznih krizaljki, sto je trajalo sveukupno, hm, mozda 3 sekunde, nakon cega bih opet imala Homer-alert u glavi. Attention span mi je jednak onome vinske musice. Zadnju ‘zagonetku’ koju sam rijesila je bila slagalica Pcelice Maje u 2. razredu osnovne skole (posaljes 100 omota Takovu, Milanovac, i dobijes slagalicu).
Keith Tyson, pobjednik Turner nagrade za umjetnost 2002. nudi cijelu skulpturu kao nagradu za rijesenje zagonetke koju skriva. Skulptura se sastoji od 13 razlicito obojanih kocki: tko prvi uspije rijesiti ‘zagonetku’ sadrzanu u toj skulpturi dobije je za nagradu (skulpturu, mislim). Zagonetka se sastoji od brojeva, slova i idiograma. Svaka od 13 kocaka ima ‘tajno’ znacenje koje treba povezati. Da samo napomenem kako Tysonova djela vrijede jako puno na otvorenom trzistu: dostizu cijenu i do 220,000 funti, pa prema tome, ne bi bilo ni lose da se dobije nagrada. Solidna investicija. Evo, sada buljim u jednu od pet ‘ispisanih’ strana prve kocke. I to je sve sto radim: buljim, piljim, u nadi da ce mi se probuditi neki tzv. intelekt u meni. Alfa, omega, labirint, pozitivni i negativni brojevi. Aha. Ako netko ima rjesenje, slobodno neka mi javi, podijelit cemo nagradu: 6 i pol kocki, tj par tisuca funti svakome. Plus castim sa vecerom: suha rebarca i flasa Badelovog Stoka.
Jedna od najpoznatijih nerjesivih (za sada) zagonetki je Poincare Conjecture koju je predlozio Henri Poincaré, francuski matematicar, zacetnik topologije iliti matematike oblika. Predvidio je tu svoju teoriju u vezi visedimenzionalnih prostora, ali nitko je nije do sada jos uspio dokazati, usprkos nagradi od milijun dolara. Upravo sam sad procitala definiciju Poincarovu teoriju ‘jabuka i krafni’, ali mos’ me ubit ako sam ista skuzila. Ali mi se zato jako jedu krafne. Matt Groening, damn you!
Post je objavljen 23.10.2004. u 13:11 sati.