E, ak ovo nije jadno javljati se em tak kasno, em ijopet lagano pripita, onda fakat ne znam. Uglavnom, mjesto radnje: tam gdje radim. Razlog: neki afterwork party koju je organizirala arhitektonska firma Jestico & Whiles, arhitekti koji su projektirali restauraciju muzeja. Kao sto sam vec x-puta rekla, mrzim ostajat na poslu i sekundu dulje nego trebam. Gibam petama vjetra. No, ovo nisam mogla izbjeci. A jos su mi kolege obecavali brda i doline poput zgodnih, mladih i nadasve duhovitih arhitekata. Aha, mos' mislit. Damn. Dalje: tocio se Veuve Clicquot, ajde de, mislim si, nije lose, dat ce se izdrzati. I onda kolega Sved i ja udri tankat u sebe. Pa dolaze kanapei, ajd, barem nas alkohol nece tresnut poput olovne sjekire u glavu. Svira unajmljeni gudacki kvartet. Ako zazmiris, moze proci pod sofisticirano. Kolega Sved i ja ne posustajemo u sampanjcu: ovi Englezi/Britanci su jos na prvoj casi, mi dvoje shishamo vec petu. I prije nego velis 'keks', osjetim da me je udarilo u suplju mi glavurdu. Svjesno sam si morala ponavljati dok sam hodala 'Hodaj ravno: prvo lijeva, pa onda desna noga, jedna ispred druge.' Razvezao mi se jezik, po obicaju, laprdam tko zna o cemu, rukujem se sa nekim tamo 'project leaderima'. Ajde, obavih i tu duznost. Sad treba doc do doma: dakle, na vlak. Nista mi nije tesko, odslusah Jeff Buckleya do iznemoglosti (uvijek se ufatim slusati njega, pokoj mu dusi, pod gasom, iz ne znam kojeg razloga). Kad ono: otkazan vlak, slijedeci ide za sat vremena. Pa canis mater svima. Evo, opet razvezah do besvijesti, a tek dodjoh kuci. Nit sam se presvukla, evo vec sjela za lap laprdati (oho, ide mi aliteracija kad sam pod gasom). Odo' se trijeznit. Skal!
Post je objavljen 26.10.2004. u 23:38 sati.