Doslo vrijeme da Cigo i svog konja nahvali (vidi sliku). Samo seljacina poput mene je taj dogadjaj otvaranja koverte popratila sa vristanjem i skakanjem kao malo dijete. Naravno, radim slijedeci dan (subota), ali bas me briga, strgat cu se. Sram me je priznati da je proslo barem 10-ak godina otkako sam bila na ikakvom koncertu.
Cave, mhm. Po cetvrti puta. Koncert prvi: proljece 1990., Krizanke, Ljubljana. Karte su vec bile v zepu. Treba se ici, a kad ono, iskrsnuo tamo neki test iz biologije u zadnji cas. Frendica i ja kontempliramo kaj sad: test ili Cave, test ili Cave?? Vec smo se sjele u ucionicu, test ispred nas... Odjedanput se samo pogledamo i velimo 'Cave', ustanemo se na opce zaprepastenje svih prisutnih i odjahasmo u dezelu via Nis Express bus. Najlakse zaradjeni komad. Ikad.
Koncert drugi: proljece 1992., Barrowlands, Glasgow. Ovoga puta kao klosarski student. Nadajuci se da ce me Cave prepoznati u prvom redu jerbo mi je dan prije, na potpisivanju knjige, izustio nezaboravni kompliment "Mmmm... Nice hair... How do you spell your name?" I onda mi jos napise "love and kisses" (rijecima, ne ono sa xxx i ooo). Pa ako tad nisam umrla od zaljubljenosti, nikada necu. Mislim da si je taj dan Cave zaboravio stavit lece: em sam bila seljacko-klosarski obucena, em sam imala ljubicastu kosu, em sam imala 10-ak kila vise nego sada. Em se sad volim pravit pametnija nego sto sam tada bila.
Koncert treci: jesen 1992., Krizanke, Ljubljana. Bez ekscesa. Valjda sam vec bila do tada 'odrasla'.
Cave mi je bio i tema maturalne radnje: "An angel with a Dirty Face". Moram priznati da sam pola teksta bila popalila iz tada aktivnog Quoruma. I samo ga prevela na engleski. No, ipak sam procitala 'And the Ass Saw the Angel'. Trebalo mi je cijelo polugodiste da to napravim, muceci se sa Euchrid Euchrowom do sitnih sati (pri tome zujeci nakon svakog poglavlja, ali poslije se je sve poslozilo). Cak sam vrlo umjetnicki izaranzirala sve Caveove albume do tada, te uslikala ih prije nego sam otisla obranit radnju. Nesto kao 'good luck symbol'. Da bih na kraju dozivjela komentar od jedne cure iz razreda: "Pa Nick Cave izgleda ko vodovodna cijev!" I sad ti pokusaj docarati Cavea razredu! Nemam potrebe ponavljati da jos uvijek gajim iluzije da ce Cave uvidjeti kako je nas slucajni susret otprije 12 godina bio fatalni, da pripadamo jedno drugome (buahahaha, shoot me prije nego izvalim jos kakvu kolosalno glupu iluziju) i da zajedno odjasemo u legendu (a violine cvile u pozadini). Po tome se vidi koliko mi dasaka jos uvijek fali u glavi. What the hell, anyway.
Post je objavljen 13.10.2004. u 10:26 sati.