Svakim danom dolazi neka nova teorija. Pogotovo u debati majcinstvo vs. posao. Ici li na posao nakon sto zena postane majka? Kako to izvesti? Bilo je toliko kontradiktornih reportaza: te djeca ce izrasti u okorjele kriminalce ako im majka radi; te djeca nece biti samostalna ako im majka ne radi. Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali ovdje to zna biti vrlo uzarena tema koja uzburka duhove. Prosjecna starost majke koja rodi po prvi puta je 29. Velika vecina zena odgadja majcinstvo do najmanje kasnih tridesetih. Moju generaciju su, shodno sa time, ucili da najprije treba zavrsiti fakultet, naci dobar posao, izgraditi si karijeru, biti materijalno sredjen, pa onda tek razmisljati o djeci. Iako, mislim da je ovakav pristup vise zastpuljeniji na tzv. Zapadu. Gdje je vrhunac zivota, izgleda, raditi kao konj. Stjecati. Sve vise se probijati na poslovnom planu. Otici na skupa ljetovanja/zimovanja, banciti. Zanemariti bilo kakav zivot, pa tako i obiteljski. Misliti samo na sebe. Ako i postanes majka, tu cinjenicu trebas odmah sakriti jer te tjeraju da odes na posao maltene odmah nakon sto rodis. Takodjer treba zena kriti da je trudna jer postoji mogucnost da je poslodavac odmah najuri, a jos prije toga je fino moze izvrijedjat na pasja kola da kakva je to neambiciozna kucka (da, bilo je takvih slucajeva koji su zavrsili na sudu).
Evo primjera sa mog posla: zena koja je zaduzena za kadrovske i slicne stvari je rekla, zavrsivsi neki dokument o pravilniku na poslu, "I hope nobody here wants to get pregnant any time soon." To je kao trebalo biti u sali.
Postoji mogucnost (za sada to radi samo nekolicina klinika i treba platit) da zena zamrzne jajne stanice, ne zbog zdravstvenih razloga, nego zbog tzv. lifestyle choice, dakle, zivotnog stila. Jer se mora usavrsiti i etablirati u poslu pa nema vremena ni za sto drugo, ali zna da jednoga dana hoce imati djecu. Dakle, moci ce u svojihm 40-im, 50-im, tko zna, mozda cak i 60-im postati majke. Ali tko sam ja da sudim? To je njihov izbor.
Mislim da to u Hrvatskoj jos ipak nije toliko izrazeno. Vecina mojih sestricni su rodile prije ohoho. Cure sa kojima sam odrasla u susjedstvu: eto, njihova djeca vec idu u osnovnu skolu. Moja mama (e, mama kao mama) se vec grozi jer sam tako 'stara', a jos nista. Cula sam da u Hrvatskoj svaku trudnu zenu iznad 27 godina deklariraju kao 'stariju rodilju'. Mislim da se na mladu majku u 20-im godinama ne gleda toliko sa podsmjehom kao ovdje (tipa: joj, gle, kako si je upropastila zivot, jadna, ode joj karijera). Takodjer ovdje se prodaje mit perfektnog djeteta: dakle, moras imati ona kolica na 3 kotaca, moras upotrebljavati samo eko pelene, moras ga obuci u kasmir cim se rodi, moras mu odmah izvaditi racun u banci i poceti stediti u njegovo/njeno ime i slicne stvari. Dakle, nista manje od ovoga nece proci. Sve se svodi na neko natjecanje, na neki perfekcionizam u zabludi da ce to onda rijesiti sve probleme. Uglavnom, tamo gdje zivim mogu imati ne znam kakvu super ekonomiju, standard zivota, drzava je u G8, prosperitet, ovo, ono, a evo, zabrljalo se na ovom polju. Big time.
Debata se nastavlja. Kao sto bi moj teenagerski idol Limahl rekao, it's a neverending story.
Post je objavljen 25.10.2004. u 11:22 sati.