Nedavno sam, po ne znam koji puta opet malo citucnula biografiju Edie Sedgwick, jedne od Warholovih filmskih zvijezda iz slavnih Factory dana. Zena je imala sve, a istovremeno nije imala nista. Bogata obitelj sa pedigreom i tajnama (manicna depresija u oca, samoubojstvo starijeg brata koji je bio gay): check. Skakljivo teenagersko doba (anoreksija, depresija, abortus u 16. godini): check. Obilje nasljednog obiteljskog novca naslijedjenog u 18. godini: check. Zelja da usprkos naslijedjenom bogatstvu postane netko i nesto: check. Izrazito ranjiva sa niskim self-esteem-om, dusa koja je tu ranjivost pokusavala prikriti sa burnim privatnim i javnim zivotom: check. Gomila ljubavnih veza koje su obicno zavrsavale u slijepoj ulici (posebno epizoda sa Bob Dylanom). Droga i alkohol: check. Prerana smrt od prevelike doze tableta: check. Cim su ljudi kojima je bila okruzena uvidjeli da postaje sve vise mentalno nestabilna, poceli su je napustati: dakle, cim su izmuzli maksimalnu korist, otisli su dalje, ostavljajuci Edie da se bori sa unutrasnjim demonima (pri tome pribjegavajuci sok-terapiji u raznoraznim mentalnim institucijama) koji ju nisu ostavljali na miru sve do smrti. Po njoj se nece nazivati muzeji i ulice i nece se naci ni u kakvim analima povijesti.
Ali, zapravo, da li su ljudima fascinantni likovi koji su imali 'normalni' zivot, bez ekscesa i skandala? Ja cu prva priznati da me, recimo, biografije slavnih licnosti puno vise zanimaju ako znam da su zivjele 'on the edge', da su bile upetljane u raznorazne skandale, tipa sex'n'drugs'n'rock'n'roll, da su se usprkos slavi morale boriti. Brian Wilson ('izgubljene' godine provedene u krevetu i pjescaniku) , Red Hot Chili Peppers (Hillel Slovak & John Frusciante paralela), vec spominjani Motley Crue, Keith Richards (njegovu biografiju od Victor Bockrisa sam naprosto progutala u jednom danu: tog covjeka ni nuklearna bomba ne bi mogla unisitit), Marianne Faithfull, Nico (scena sa Brian Jonesom i pistoljem mi se posebno urezala u pamcenje: tko je citao, znat ce), Andy Warhol ("Well, gee.."), Nick Cave (eh, covjek je imao stila dok je zivio u Berlinu i imao curu koja je bila advokat i vozila ogromni Mercedes). Apsolutno voajerski, priznajem. Nemam se ni namjeru pravdati. Mozda zato jer je moj zivot interesantan koliko i casa obicne vode. Zapravo, ovo mi uopce nije bila ni namjera, nego sam samo htjela staviti jos jednu sliku Edie Sedgwick (dakle, opet voajerizam na djelu): zena izgleda apsolutno prelijepo (i nije bas da je znala nesto glumit, ali ajde). Uz vec prije spominjanu P J Harvey, jedna od zena koju bih zenila da sam musko.
Post je objavljen 12.10.2004. u 10:16 sati.