Ako bi se sudilo sudeci po zenama G W Busha i Kerryja, Dablja bi samlio protivnika u cas posla. Naime, Laura daleko vodi ispred Terese, kojoj je popularnost tek nesto iznad 35%. Naravno da se svaki politicki, pogotovo predsjednicki izbori (smrc, kojih mi ovdje uopce nemamo) svode ne samo na glavnog kandidata, nego i na njegovu bolju/goru polovicu, koja moze odigrati i kljucnu ulogu (doh, koja topla voda od moje strane). Laura je percipirana kao dobra, odana, poslusna zenica, po zanimanju ex-uciteljica i knjiznicarka. Koja zna kako predjednicka masinerija radi, pa prema tome, ne ide, kako se na engleskom veli, against the grain, doesn't rock the boat. Teresa, s druge strane, je totalno suprotan tip: otresita, svojeglava, filantrop, govori 5 jezika, bez dlake na jeziku. Zamjera joj se da je nesofisticirana. Bahata. Da ne podrzava svog muza koliko bi trebala (ne znam koliko je ovo mjerodavno jer ovo su ipak kriteriji middle Amerike). K tome, jos i nije 'prava' Amerikanka, posto je rodjena u Mozambiku. Mozda bi joj se te karakteristike jos kako-tako tolerirale u politickim krugovima, neovisno o izborima. Ali, ocigledno treba igrati po vec uhodanoj sabloni kada su izbori u pitanju. Dakle, najdemokratskija i najciviliziranija zemlja na svijetu jos uvijek ima cvrsta pravila igre kada su u pitanju potencijalne prve dame. Ne odstupa se ni za milimetar. Ne tolerira se niti jedna dodatna mozdana stanica sa kojom bi zena, ne daj boze, mogla biti sposobna razmisljati malko drukcije nego sto se ocekuje od nje. Mozemo mi biti u 21. stoljecu. Mozemo, sto se toga tice, biti i u 25. stoljecu i putovati na Mars svaki cas, Total Recall-style, sumnjam da ce pravila biti drukcija, da ce se Teresin pristup nesto vise tolerirati nego sada. Mantra stand by your man, middle-American style is the name of the game. Vecina Amerikanaca voli da njihova prva dama bude snishodljiva i rezervirana, nesto kao Barbara Bush. Mogu im priznati 'slabosti', sve dok se te slabosti mogu okarakterizirati kao stereotipicno zenstvene: Jackie Kennedy i njezina modna ekstravagancija; ili Nancy Reaganina vjera u astrologiju.
Ne sumnjam da Teresa stoji i podrzava Johna, samo sto to pokazuje na sasvim suprotan nacin od 'umiljate slatkice' Laure. 'Jake' zene se toleriraju sve dok se ta 'jakost' manifestira u obliku podrske njihovih muzeva na najljigaviji tradicionalan nacin: blentavi smjesak od uha do uha i kuhaca u rukama, propovijedajuci muzeve isprazne sablone i fraze. Za razliku od Terese koja kriticare naziva olosem, a novinare koji joj nisu dragi poziva da, hm, se nose. Ali, zapravo, oko cega se ja to nerviram: sve je to politika.
Post je objavljen 22.10.2004. u 10:15 sati.