30.07.2006., nedjelja

Muzej rumunjskog seljaka et al.

Photobucket - Video and Image Hosting Photobucket - Video and Image Hosting Navodno najstarija crkva u Bukureštu. Vjerojatno ne i najstariji vrt pored crkve. Ova crvena mrljica desno dolje je Iulia s leđa.

Nekoliko kuriozuma iz Bukurešta.

1. Kablovi. Prizor za protrljat oči nekoliko puta. Ono, telegrafski stup i na njemu jedno pedesetak kablova.... skoro do zemlje... grozdovi kablova. I tako na svakom ćošetu. Iulia mi je pokušala objasniti čemu to - nešto u vezi s nerazvijenom infrastrukturom - pitat ću je ponovo, zvjezdica za zanimljivost.

2. Trolley bus (trolejbus?). Okej, ovo navodno ima i u Kievu, i u Rigi i u Tallinnu (kaže jedan Ukrajinac na privremenom radu u Latviji), ali ja to prvi put vidim. Zinula sam nasred ceste tako da mi se obitelj muha mogla komotno useliti u kutnjake. Vozilo povezano na splet žica u zraku, hrani se strujom a ima kotače?! Pa koja je to greška prirode?

3. Plastični novac. Izgleda nekako čišće od papirnatog - ne upija toliko znoj, ulje i ostale kozmetičke i prehrambene proizvode - novi lei imaju prozirnu rupu malko sa strane kroz koju se može gledati.

4. Muzej rumunjskog seljaka. Potpuno blesav muzej u kojem ti objašnjavaju kako npr. nisu osvijetlili taj i taj dio jer žele da se osjećaš kao rumunjski seljak koji se po mraku vraća kući i traži križ da se pomoli uz put. Ili te uvjeravaju kako to nije običan muzej, nego je napravljen kako bi te usrećio (za to te vrijeme promatra horda čuvara iskolačenih očiju i iskeženih zuba koja urla na rumunjskom (iako su svi, baš svi posjetitelji muzeja naivni turisti poput mene, nitko, baš nitko od 50-tak čuvara tamo NE govori nijedan drugi jezik osim rumunjskog) svaki put kad im se učini da ćeš dotaknuti neki eksponat). Neki tekstovi uz izloške pisani su po sistemu slobodnih asocijacija. Npr. Ovo su stolice rumunjskog seljaka. Kad se puno stolica nađe na jednom mjestu, nešto posebno se dogodi. Ionesco je napisao dramu Stolice. Mi u Rumunjskoj smo još uvijek u zoni stolica. Na Istoku ljudi sjede na podu.
U biti pretjerujem, znaju reći "Don't touch" i "12 lei for two" (cijena ulaznice).

5. Gulp. Televizori veličine duplih plahti u svakom baru, klubu, bircu, restoranu. Izrazito neprijatno, kako bi rekao jedan moj prijatelj. Iulia je to spomenula pri uvodnom dočaravanju rumunjskog pejsaža, ali ja sam to pripisala onoj istoj osobini koju i ja brižljivo njegujem kod sebe: bezočnom pretjerivanju. A kad tamo. Carpaccio i fudbal. Pizza i vijesti. Pastrva i poljoprivredna emisija. Tabouleh i krimić. Bijelo vino i fudbal. Fudbal. Fudbal. Jebote, pa kaj nije to prvenstvo već gotovo? Ili je ovo neš kao rumunjsko prvenstvo?

6. Umalo zaboravih. Kopar. Jao, kopar je Rumunjima neš kao Latvijcima majoneza. U juhu, u kupus, posut po carpacciu, pruža svoje pipke s moje pastrve prokletnik. Sve bi mu oprostila, ali po carpacciu, gad jedan izopačeni! Možda je to utjecaj mađarske nacionalne manjine, a? Ima ga čak i u salati iz McDonaldsa. Uz rizik da zvučim kao Sir Thomas Browne ili neki od njegovih suvremenika, kopar je tako... vulgaran.

Inače, kad su oni tamo siročići u Londonu sredili tu svoju gubavu birokraciju glede moje stipendije, eto nam novog izazova. Smještaj. Poslali mi upute na sto strana - jedna od natuknica, nevino ugurana super sitnim slovima između tone drugog teksta kaže da u tim residence hallovima nema dovođenja nikoga na nikolko dana nikad. Plus da će mi sobu pregledavati jednom tjedno i da ako nije dovoljno uredna onda moram platiti posebnu globu za neurednost. Globa za neurednost? Napokon me stiže pravedna kazna.

Šala pošalica poskok zmija. Pa nema šanse da mi netko kopa po sobi. Pitam se šta im ludi Amerikanci sa svojom opsesijom s pravom na privatnost odgovaraju na takva pisamca. Možda je to kao neki test inteligencije - ako popušiš foru i pristaneš na to, sam si si kriv.
- 11:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (6)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket

Kada bih se sažimala, najsretniji opis bio bi Petrom posredovan Tomijev 'Ona se loži na socijalnu dinamiku.'