22.07.2007., nedjelja

Otoče...

Ovaj otok je stvarno protočan. Čeka se da cijeli iscuri kroz rupu u Zemlji, ili da ga Voldemort popije uz ručak.

Svako malo američki film katastrofe B-produkcije. Puhne vjetar, ne voze vlakovi. Padne čajna žličica kiše, sve ceste zatvorene.

Nije pala suzica kiše, nažalost, pao je omanji ocean. I pada. I pada. Neki dan je R-u trebalo kojih 16 sati od Manchestera do Devona, pužio je autoputom od oko 4 popodne do 8 ujutro. Većinu vremena je zapravo samo stajao na cesti, a malko i spavao u autu, dok su pored njega šištala kola hitne pomoći, policija, vozila lokalnog HAK-a, medvjedi joggeri, vjeverice zle i dobre, te one dobrozle isto. Vjeverice su imale one narukvice za plivanje (samo jednu sam vidjela sa šlaufom), a medvjedi su obukli nove dvodijelne kupaće, kupljene po popularnim cijenama u Top Shopu, queer odjel. Prvo što učinim kad se probudim je da provjerim jesu li mi narasle plivaće kožice između prstiju. (Izvještaj za danas: još nisu.)

Nakon jutarnjeg izbacivanja vode iz sobe šalicom kroz prozor, uputila sam se u British Library, ranom zorom oko podneva. Mileći od stanice Euston do BL pitala sam se koji kurac cijela populacija Londona hoda u suprotnom smjeru od mene i šta sam opet napravila naopako. Uz sve te količine kiše, u BL-u je uspio izbiti požar, pa su izbacili svih par miliona ljudi na piš puš pauzu po okolnim cestama dok to ne srede. Onda je ta količina akademika zablokirala promet, pa ni auti nisu vozili, ostala prometala da ni ne spominjem poput, na primjer, rikši i pedalina, iznimno popularnih u Londonu u zadnje vrijeme.

Ako niste primijetili, tlaka mi je izmišljat rečenice koje povezuju dva nepoveziva odlomka pa zato sad ide nešto sasvim drugo, a opet tako isto.

Imam jednu dragu, ali prilično šašavu prijateljicu Šveđanku. Živi u jednosobnoj sobi (koja se neuspješno pretvara da je stan) s ugrađenim tušem i WC-om tri kata ispod. Za bijednih 560 funti plus režije. Baš me zanima postoji li itko tko bi u Zagrebu iznajmljivao ili unajmljivao stan u kojem je štednjak 20 cm udaljen od tuš kabine, i sav stan je u istoj sobi, veličine mojih žutih cipelica.

Heh. Al zato sam ja našla fini stan. U prvoj (plivaćoj) zoni.






- 10:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.07.2007., četvrtak

Nemogućem treba vremena, kaže Blau


Ne vidim si blog od slojeva zelene prašine. Kažu da prašinu uglavnom čine mrtve st(r)anice ljudske kože.

Bilanca nakon par tjedana Zagreba plus tri dana mora: žulj na zglobu palca, s gornje strane! (R se uvijek smije kad kažem nožni prsti tj. feet fingers a meni je glupo reći toes. Jer onda ispada da su oni nešto drugo a ne prsti. A prsti su... mali, debeljuškasti, gadnjikavi, but still. Od iste vrste kao i ovi gore.) od novih žutih cipelica koje mi je poklonila Lo, nakon istog takvog žulja i kratkog Pepeljuga natjecanja među članicama KČ-a. Pristala sam riješiti se suvišnih prstića, samo da bih dobila žute cipelice.

Bilanca još: potamnobijelila koža na tradicionalnim mjestima - crte oko rubova badića. Svugdje drugdje, kao i uvijek, zauvijek, bijela sam kao žućkasto ukiseljeno mlijeko.

Tražim stan. Izbacilo me iz doma. Cimericu imam, a navodno i cimera. Nemogućem treba vremena. Veselim se, jer sam već teško podnosila samonametnuti autizam studentske sobe. Nadam se da pregladnjeli tajlandski susjed nije kihnuo već da se vratio u svoju sretnu domovinu. U svakom slučaju, nema ga više, kao ni bilo kog drugog na mom katu. Kuhinjo upljesnjivljenih tanjura, gdje si nestala? Začepljeni odvodi, vratite se. Mrlje od paradajza u unutrašnjosti mikrovalne, mislila sam da se dobro družimo.

Od jeseni predajem tri kolegija. London, Culture, Performance. Critical theories. Boundaries of performance. Brucošima, na sreću, nadam se da će biti barem mrvu zbunjeniji od mene. Kukulele.

- 18:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket