25.01.2009., nedjelja

On Academia, dio treći... or not

Ideal Scaffolding

Prednosti slomljenog rebra su da se ne osjećaš dovoljno zdravo da bi mogao nešto ozbiljno raditi, tipa pisati doktorat, ali se osjećaš sasvim dovoljno zdravo za opsjednuto surfanje i trtljanje po blogu.

Tako se, zavučena pod ljubičasti poplon i obučena u jedno 4 rukom štrikane veste od prave a ne nacrtane ovce jebemti Malog princa (Mi grijemo oko 12 minuta dnevno, tek toliko da se voda u cijevima ne smrzne a miševi ne pretvore u ledene skulpture samih sebe koje ne mogu pobjeći kad netko od nas uđe u kuhinju pa čak nas ni primijetiti svojim staklenim okicama jer ne mogu okrenuti zamrznutu glavicu prema vratima. Razlozi zašto grijemo tako suprematistički su zamršeno klupko čupave vunice kulturoloških, stereotipnih (nisu li ovi drugi isti ko i ovi prvi?), klasnih, obiteljskih i ostalih uvjetovanja (digresija unutar digresije: grijanje u engleskim kućama je obrnuto proporcionalno klasnom statusu: što je isti viši, manje se grije, a ne obrnuto…jer je vjerojatnije da se u finim kućama deda tuširao kockicama leda i prenio na svoju djecu uvjerenje da to oblikuje čvrst karakter… to je ujedno i ono što razlikuje višu klasu od niže… self-inflicted suffering, za razliku od circumstantial suffering)…. to doduše vrijedi do određene granice i gore i dolje a ustvari sad više uopće ne vrijedi jer nismo u zlatnim danima Britanskog imperija.

Ono što je važno napomenuti jest da se zapravo osjećam zdravstveno puno bolje nego u non-stop uključenom centralnom grijanju. Osjećala bih se, to jest, da nisam slomila rebro. Lakše mi je dihati jer je zrak manje suh, a i objektivno, ovdje je stvarno puno toplije nego što je bilo u Zagrebu dobar dio siječnja. Bilo bi mi lakše dihati to jest, da nisam… kužite, kaj ne?)... ne znam više završit rečenicu koju sam počela u drugom pasusu.

(Vjerojatno mislite da ja mislim da su ove zagrade baš super i ultra kul. Otkačene ono. Ne mislim uopće, skroz me nerviraju. Ali ne znam kako da pobjegnem tim ruskim lutkicama od misaonih procesa – iz veće izlazi manja i tako jedno pet šest puta. Ništa linearnost, samo raspolućivanje i upadanje.)

(Napomena za tatu: sve ovo gore uopće nije istina, grijemo normalno, jedemo po pet obroka voća i povrća dnevno, nemamo miševe i ja uopće nisam slomila rebro. Ne znam koji čoban je ovo napisao, netko mi je provalio lozinku i shakiro blog. Puno pusa.)

Dobro, dosta više, ovaj moj OCD je postalo stvarno teško kontrolirati. Htjela sam još malko o faksu i predavanjima. Al sad više ne mogu jer sam se umorila. Aj bok.


- 14:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.01.2009., srijeda

Estetički relativizam

Mobile internet

Umorih se od silnog pisanja (dva posta, jedan od impozantnih 402 riječi dok je drugi dobacio do zavidnih 448 riječi (radi se o fontu uskih slova, inače bi ih bilo više)) o akademskom sustavu GB-ja, pa odlučih malo predahnuti pozabavivši se drugom temom.

Kako me zla iako posve dosadna boleština (ja sam uvjerena da se radi o muskulfiberu mišića oko pluća, moja doktorica tvrdi da je bronhitis) natjerala da propustim let za London, neposjedovanje pristupa internetu u mom zagrebačkom staništu iziritiralo me i više nego što je to uobičajeno. Odlučila sam to odlučno presjeći kratkim ali brzim rezom.

Poteškoće u organiziranju pristupa internetu u mom slučaju su brojne. Prva poteškoća, ujedno i uzrok svih mojih problema je što nitko od stanara moje ni okolnih zgrada-kuća-potleušica-fitness centara-kozmetičkih salona-ćevabdžinica nema otvoreni wireless gadovi bezobrazni nabijem vas. Mislim, ako imate flat rate, a sigurno neko od vas ima (Šime, đurđica, Zmaj Od Bosne, Libertas, ZNET-Dragutin, Ico, SpeedTouch789CV, VBLeo, WiFiHR.avenijavukovar?!) šta ga onda držite zatvorenim? Ko je to vidio? Vi ste krivi za sve da baš vi jer da imate otvoreni wireless, ja se ne bi morala baviti pretvaranjem jezika kako-da-vas-cijenjeni-potrošači-toliko-izjebemo-u-mozak-da-ni-ne-primijetite-da-trošite-još-više-para-na-još-lošiju-uslugu u jezik kako-da-sačuvam-minimum-ljudskog-dostojanstva-i/ili-para-i-izvučem-što-bolju-uslugu-za-što-manje-para.

Druga poteškoća tiče se mog neredovitog i relativno kratkotrajnog sveukupnog boravka godišnje u Hrvatskoj. Svi paketi koje nude lokalni provajderi (tele2, VIP Vodafone, T-com, Iskon, tomatobimbo i post-božićni Djed.Mraz) osmišljeni su za potrošača koji je sigurno stalno vječno i zauvijek ukotvljen u Hrvatskoj i kojem se isplati plaćat mjesečnu pretplatu i potpisivat ugovor jer zna gdje će biti naredne dvije godine (u Hrvatskoj, cijelo vrijeme). Tako da će za samo 3600 kuna dobit besplatan uređaj. I spektakularnih 2 GB prometa.

Treća poteškoća, kao što je netko mudar nedavno primijetio, jest u tome što je moj pristup rješavanju tog tipa problema iracionalno-impulzivan: ”Ti čekaš da ti se nakupi želja i jednom kad želja postane dovoljno jaka, kupuješ bilo što samo da je odmah sada ove sekunde istog časa. I da je bijelo, ako je riječ o tehnici.” Iako je to apsolutna istina o meni od koje nikad nisam čula ništa istinitije, ne mogu se složiti s tim da me to ikad do sad dovelo do toga da sam potrošila radikalno više novca za radikalno slabiju uslugu nego što bi potrošio pažljivi višemjesečni proučavatelj svih opcija svih provajdera u zemlji i inozemstvu, po isteku dugih sati potrošenih na izračun optimalnog odnosa cijene i kvalitete. Jer nije.

Primjena praznovjerno-praznovjernog pristupa (bitno je da je energija kojom to radim pozitivna) do sad bi uvijek na kraju urodila plodom. Nešto malo napora uloženo u kratki research i onda brza kupnja, po organskom sistemu: ionako ne mogu predvidjeti sa stopostotnom sigurnošću je li to zaista najbolja opcija (jer baš sutra, tj. dan nakon što se odlučim za opciju A npr. može izaći nova akcija koja opciju B čini daleko povoljnijom a mene moronom), pa je bolje da tome ne pridajem previše pažnje. Jer jedino sigurno u operaciji predugog istraživanja je da ću potrošiti PREVIŠE vremena na jebenu stvar. I da ću se, proporcionalno tome, osjećati PREVELIKIM moronom, umjesto da se samo osjećam prosječnim moronom, kako se inače osjeća ljudska jedinka u kapitalističkom sustavu.

Praznovjerno-praznovjerni pristup u zadnje četiri godine optimiziran je primjenom tzv. estetičkog relativizma (ime mu govori upravo suprotno od onog što mu… ime govori). Estetički relativizam je tehnika kupovanja laptopa, mobitela, iPoda i gadgeta po sistemu daj bilo šta samo da je lijepo. I da nije PC. A ako je k tomu još i bijelo…

I tako je naš junak, odmarajući se od napornog akademskog života postao ponosni vlasnik Vodafone mobilnog interneta (na slici, ovo malo bijelo utaknuto u ovo veliko bijelo). Danas sam potrošila samo 42 kune na pol sata surfanja. Pravi trijumfv.

619 words


- 19:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket