Čisti prozori
Radim u pubu. Dvije, tri smjene tjedno. Trebalo mi je nešto da me uzemlji. Imam te napadaje povratka golom životu kad ne znam šta bih, kad me tresu mali sasušeni patuljci. Ali kad me tresu mali sasušeni zeleni, ništa nije lako. Ne vidim kasu, ne kužim gdje se nalaze stvari, ginger ale može u isto vrijeme biti brandy, whiskey, koktel. Na kojoj je to polici? Šta je shandy? Di se to stavlja i u šta? Jel to ide s limunom ili limetom? Jel treba slamka ili krastavac? Zašto je celer u frižideru pored jabukovače? U šta da utočim Pimms? Di da nabijem tu mentu? Jel da stisnem limetu ili da je samo ubacim? Kak se otvara vino? Šta je čep? Jel to nešto što si gurnem u uho? Jel nabijem vino u zid da se rasprsne i pošprica me po naribanom prstu (naribala sam si prst neki dan umjesto parmezana u salsu) pa ga ispljunem na mušteriju? Najgore je što i nakon što utočim 67 San Miguela, još uvijek me iznenadi ona pjena koja sukne - jel da prolijem i ponovo točim? Jel da poližem tu pjenu i poljubim tipa iza šanka? Koliko trebam nagnuti prokleto pivo? Kužim kak me assistant manager gleda i ne vjeruje da netko može biti toliki motorički kripl. A ja si mislim... ništa još nisi vidjela. Kad onaj aparatić za kartice bacim u smeće, a soc od kave ubacim u veliku porciju chipsa, ni tada nisi još ništa vidjela. Trebaš me vidjet kak se tuširam. I kak ne znam ni kad je voda vruća, i kad osjetim da padam tek sutradan, kad vidim čudne žutoljubičaste fleke na bedru. Jedino što kužim je osmijeh - razvučem ga preko cijelog puba i nadam se da nitko neće primijetiti da ne znam ni je li bosiljak voće ili povrće, koja je razlika između mene i stolice, jesam li možda ova žvaka ispod stola. Zašto ljudi koriste salvete? Zašto ne mogu masline lijepo prstima a ne onim šiljatim drvenim predmetima? Tak. Inače sam super. |