uskoplje
30.11.2004., utorak
Nastavljeno paljenje kuća
Dogodilo se na današnji dan
 Na današnji dan 1992. godine u Uskoplju se uglavnom sastančilo. Kroničar bilježi da je održan sastanak HVO-a na kojemu je, uz sigurnosnu situaciju, razmatrano ostvarivanje programa oživljavanja gospodarstva, te je analiziran rad upravnih timova u poduzećima. Sudeći prema ovoj bilješci, mogli bismo zaključiti da je HVO Uskoplja u studenom 1992. razmišljao i raspravljao o potpuno «mirnodopskim» temama.Istoga dana, međutim, održan je i sastanak HVO-a i zapovjedništva Brigade dra Ante Starčevića na kojemu je «produbljena suradnja svih tijela unutar HVO-a». Ovakva konstrukcija u izvješću sa rečenog sastanka pažljivijeg promatrača upućuje upravo na suprotno: na činjenicu da suradnja unutar HVO-a, a prije svega između HVO-a i zapovjedništva brigade dra A. Starčevića u to vrijeme i nije bila baš na zadovoljavajućoj razini. Na današnji dan 1993. godine bio je uobičajen i izrazito hladan ratni dan na uskopaljskom bojištu. Ono što kroničar izdvaja kao posebnost jest činjenica da se u Vilić Polju i dalje pale kuće ljudi koji su napustili Uskoplje, tj. dezertera. Dakako, niti ovaj put počinitelji nisu otkriveni... |
29.11.2004., ponedjeljak
Prijetnje i vrijeđanja se nastavljaju
Ponovo zabrinjavajuće vijesti
 Unatoč jednoglasnoj osudi nedavnog tragičnog događaja u uskopaljskoj srednjoj školi, kada su dva učenika izbodena nožem, i čvrstim obećanjima svih da će učiniti sve da se u korijenu sasiječe svaki mogući budući eksces, hrvatski učenici, osobito oni iz povratničkih naselja Krupe, Batuše, Pavić Polja i dr. ponovo se susreću s prijetnjama i vrijeđanjima, istim onakvim kakvi su prethodili i tragičnim događajima od 9. studenog. Nadam se da će policija i nadležne institucije u školi, općini i županiji ovaj put reagirati odmah, a ne, kao do sada, tek kada dođe do neželjenog događaja… |
28.11.2004., nedjelja
U Kotoribi, na mađarskoj granici...
Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostaloga, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa ću povremeno na ovim stranicama donositi i raznovrsne vijesti o Uskopljanima koji žive i rade izvan Uskoplja. Dakako, te tekstove neću donositi po nekom unaprijed određenom redu, već nasumce, onako kako mi podatci o određenoj osobi iz Uskoplja budu dostupni, odnosno, onako kako ih budem pronalazio. Također, očekujem da će se neki Uskopljani i sami javljati i skretati pozornost na sebe i druge oko sebe. Gdje su i što rade: Ljuban Škraba  Prvi od Uskopljana izvan Uskoplja (a takvih je gotovo kao i onih u Uskoplju), koji mi je došao “pod olovku” jest “pristupačni, jednostavni i nasmijani, pun energije i planova” svećenik Ljuban Škraba, župnik župe Kotoriba u Međimurju.Ljuban je rođen 1969, g u Bistrici kod Uskoplja. Osnovnu školu završio je u Uskoplju i, kako sam kaže, već od djetinjstva svakodnevno je rado išao na misu i ministrirao. Sjemenište je pohađao u Zadru, a tri godine teologije u Sarajevu, odakle je zbog ratnih djelovanja prešao u Zagreb, gdje je nastavio teološki studij kao kandidat Zagrebačke nadbiskupije. Za svećenika je zaređen 1996., a mladu misu je služio u Sesvetskim Selima. Prvu godinu bio je kapelan u Zaprešiću, a onda je otišao u Kanadu gdje je proveo tri i pol godine u hrvatskoj župi sv Križa u Hamiltonu, u južnom Ontariju. Nakon povratka iz Kanade, postavljen je za župnika u Kotoribi, gdje se i sada nalazi. O LJ. Škrabi čitajte i ovdje. |
Snijeg
Dogodilo se na današnji dan
 Na današnji dan 1992. godine na zajedničkom sastanku HVO-a i SDA donesena je zajednička odluka da se svi ugostiteljski objekti zatvaraju u 15.00 sati, a godinu dana kasnije, 28.11.1993., svi ugostiteljski objekti na području Uskoplja ionako su bili zatvoreni. I bojne aktivnosti su, zahvaljujući dubokom snijegu, bile smanjene. Zabilježeno je samo uobičajeno djelovanje muslimanskih snajperista, te sporadična pucnjava iz pješačkog naoružanja po crtama obrane. |
27.11.2004., subota
Uobičajen ratni dan
Dogodilo se na današnji dan
 27. studenog 1993. godine bio je izrazito hladan, a na uskopaljskom bojištu, moglo bi se reći, jedan uobičajen ratni dan. Kroničar je, pored uobičajenog intenzivnog djelovanja muslimanskih snajperista doslovno po svemu što se kreće, zabilježio tek djelovanje protuzrakoplovne strojnice muslimanskih snaga po selu Vaganjcu i tamošnjim položajima HVO-a. Pojedini pripadnici HVO-a, unatoč naporima civilnih i vojnih vlasti, povremeno samovoljno pokušava uzeti pravdu u svoje ruke. Takva je jedna skupina na današnji dan prije 11 godina u Vilić Polju zapalila kuću jednoga dezertera, a to nije prvi zabilježen slučaj uništavanja imovine onih koji su napustili Uskoplje. |
26.11.2004., petak
Uskopaljski grafiti
O jednom uskopaljskom grafitu koji se ponavlja
Prije ovoga zadnjeg rata na zidu sportske dvorane tadašnjeg SŠC-a Jure Mikulića u Uskoplju, slovima velikim jedan metar, bile su ispisane dvije riječi: MUSLIMANI – USTAŠE. Poruka ovih riječi umnogome je odudarala od poruka koje su odašiljali drugi grafiti ispisani najčešće za vrijeme odmora ili markiranja sa sata, koje bi se vrijeme, opet, najčešće provodilo iza škole, uz cigaretu, a našla bi se tu, dakako, i kakva skrivena boca alkohola. Ovaj grafit mogao bi se protumačiti i kao očajnički poziv na oprez i kao iskaz otpora, zna li se da je on ispisan u vrijeme kada je Milošević izgledao nezaustavljiv. Učenici, koliko znam, nisu obraćali previše pozornosti na ovaj, kao, uostalom, ni na druge grafite po, inače išaranom zidu sportske dvorane. Tek tu i tamo, u kakvom povjerljivom društvu, znali bi učenici iz Vrsa i Ždrimaca (inače Muslimani) prepričati tobože istinitu zgodu iz vremena kada se je na prostoru Uskoplja snimala Bulajićeva Sutjeska. Za potrebe filma bilo je, naime, potrebno angažirati veliki broj statista, pa su ljudi iz filmske ekipe pozvali mještane Vrsa i Ždrimaca da se pridruže snimanju gdje će, kako im je rečeno, glumiti domaće izdajnike tj. ustaše. – Hoćete li nam vi dati uniforme ili da mi ponesemo svoje? - pitali su, navodno, tada stariji Muslimani s Vrsa. Dakako, ne smatram ovu zgodicu niti duhovitom, niti isuviše zanimljivom. Zanimljiva mi je činjenica da su naše kolege s Vrsa i Ždrimaca, inače Muslimani, skrivećki voljeli prepričavati ovu priču, što znači da su je ipak rado pamtili. Nešto kasnije, i mi smo saznavali da su brojni uskopaljski muslimani bili u ustašama, pa čak i oni koji su poznati kao partizani, poput Avde Filipovića (Uskopljani ga po zlu pamte), Atifa Abazovića, Bešića iz već spominjanog Vrsa i brojnih drugih. No, došao je rat i grafit je zaboravljen, a umnogome i fizički uništen. Prošao je rat. Hrvati, uz opće postratne i povratničke brige, nastoje sa svojih pleća skinuti i teški teret i hipoteku ustaštva koja ih najčešće neopravdano prati, a Muslimani (sada već Bošnjaci), uz slične brige, upiranjem prsta u tuđe, nastoje zataškati svoje ustaštvo umjesto da se, kao i svi narodi, s njim jednostavno suoče. Deset godina nakon okončanja međusobnih sukoba na zgradi iste škole o kojoj je ovdje bilo riječi, ali koja se sada ne zove isto, ponovo je osvanuo grafit:MI BALIJE SMO USTAŠE.  Svi će ga u Uskoplju zamijetiti, ali nitko vjerojatno o njemu neće razgovarati. Nitko neće pokušati odgonetnuti njegovu poruku, nitko se neće upitati zašto je on upravo u ovom vremenu i upravo na ovom mjestu ispisan... Ne! Bit će, vjerojatno, prefarban. I gurnut u zaborav. Sve dok masna slova ispod bijeloga kreča opet jednom ne izbiju... |
Folklor
Vrijedno je zabilježiti...
 U sklopu Napretkovih dana koji su se održavali u Zagrebu, 21.studenog, na završnoj večeri folklora i tamburice održanoj u Centru za kulturu Trešnjevka, pored Napretkovih folklornih društava iz Brčkog, Tuzle, Zenice, Kupresa, Beča, Bugojna, Graza i Busovače, nastupila je i folklorna skupina iz Uskoplja. Varešak, evo pokušaj ovdje, mada ti to nisu jedine stranice o Varešu, odn. o ratnim događanjima u njemu. OK? |
24.11.2004., srijeda
Ponovno prekinuti pregovori
Dogodilo se na današnji dan
Skopaljski vjesnik ovako je zabilježio događaje od 24.11.1992. godine: «Održan je sastanak predstavnika HVO-a i SDA na kojemu je komisija podnijela izvješće o uklanjanju pojedinih punktova na području općine. IO SDA povukao je suglasnost članovima svog pregovaračkog tima, čime su pregovori HVO-a i SDA ponovo prekinuti. Nastavljeni su razgovori s ovlaštenim predstavnikom muslimanskog naroda – g Tahirom Mahmutovićem – kojeg će IO SDA pismeno izvjestiti o nastavku pregovora i svojim stavovima. Predstavnici HVO-a održali su sastanak s gospodarstvenicima na kojemu se razgovaralo o ostvarivanju programa oživljavanja gospodarstva». |
23.11.2004., utorak
Mjesec dana Uskoplje.blog.hr
O obljetnici okrugloj kao glavica kupusa
 U vrijeme kada je blog.hr bio u kvaru navršilo se točno mjesec dana otkako je uskoplje.blog.hr ugledao svjetlo dana. U tom vremenu objavljeno je 48 tekstuljaka, koji su komentirani samo 24 puta, a zabilježeno je i preko 600 posjeta. Za početak ja sam zadovoljan, a vi? |
20.11.2004., subota
Dašak Uskoplja u misiji Mumbezhi, u Zambiji
Nedavno smo u jednom društvu razgovarali zašto su svi, ama baš svi ljudi s Humca (Skopaljske Gračanice) koje poznajemo crnomanjasti (lijepa, stara riječ = crni). Ne znam što nam sve nije padalo na pamet dok smo, zezajući se, pokušavali naći odgovor, a ja sam se, malo kasnije, prisjetio jedne zanimljivosti vezane uz crkvu na Humcu (u Skopaljskoj Gračanici)….  Katolička misija Mumbezhi udaljena je od Lusake, glavnog zambijskog grada, oko 700 km i nalazi se veoma blizu granice koja Zambiju dijeli od Angole i Zaira. Osnovana je 1987. godine i spada u veoma mlade misije, a osnovali su je Dominko Bilić, svećenik rodom iz sela Ričice kod Uskoplja i Stipo Miloš, kasniji nacionalni direktor Papinskih misijskih djela. No, po čemu je još ova misija zanimljiva, osim po činjenici da su je osnovali Hrvati? Pa, po tome što je u njoj, vrlo brzo nakon osnutka, sagrađena i crkva, ali ne bilo kakva, nego identična kopija crkve iz Skopaljske Gračanice, rodne župe D. Bilića. Tako je to jedina crkva s korom u cijeloj biskupiji Solwezi, a možda i u cijeloj Zambiji. Naime, u afričkim crkvama kor je nepoznat jer je crkveni zbor ujedno i plesna grupa koja pleše i pjeva oko oltara, budući da u misno slavlje u Africi spada i ples. Toranj je visok oko 20 metara i sav je – a to je jedina razlika između dviju crkava - oslikan biblijskim motivima koje je izradio domaći umjetnik, Zambijac. Odvojen je od crkve, što je, također, prava rijetkost na tlu Afrike. I da! Razlika između dviju crkava je i ta što u uljuđenoj Africi nitko nije pljačkao i uništavao crkvu, niti minirao njen zvonik. U isto vrijeme kada i crkva, izgrađen je i župni dvor, ali i on s daškom Uskoplja. Riječ je, naime, o kući “na čardak” kakvih je nekada u Uskoplju bilo veoma mnogo. A sad postoji jedna. U misiji Mumbezhi, Zambija… |
19.11.2004., petak
Koncert
Na ovome mjestu bila je najava koncerta zbora Djeca Rame u Prozoru 19.11.2004., ali je ta najava uslijed kvara bloga sada izbrisana.
No, kako je svrha ove najave bila skrenuti Vam pozornost na jednu uspješnu Uskopljanku koja već 10 godina u susjednoj Rami vodi dječji zbor, ali i na stranice susjedne Rame upućujemo Vas da detalje pogledate ovdje.  Djeca Rame na jednoj od svojih proba |
Nesudjelovanje u obrani
Dogodilo se na današnji dan
Na današnji dan 1992. godine predstavnici zapovjedništva Brigade dr-a Ante Starčevića i Armije BiH obišli su položaje na području Humca i Skrtskog brda radi konačnog preuzimanja dijela crte od strane Armije BiH. No, unatoč ovom, a i svim drugim dogovorima, muslimanske snage neće u dogovorenom omjeru (1:1) izaći na crte obrane Uskoplja sve do izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba početkom 1993. godine. Istoga dana u Uskoplju je održan sastanak predstavnika HVO-a s predstavnicima muslimanskog naroda na kojemu je još jednom potvrđen dogovor o paritetnom izlasku muslimanskih snaga i oruđa na prvu crtu obrane. Na istome sastanku utvrđeno je da muslimanska strana, unatoč dogovoru, uz uporno izbjegavanje imenovanja svojih članova u vodstva poduzeća, pokušava blokirati i rad komisije za gospodarstvo |
18.11.2004., četvrtak
Izvješće CIA-e
Na ovom mjestu već smo u nekoliko navrata iznosili statističke podatke, a i procjene o stanovništvu Uskoplja. Slijedom toga, danas donosimo procjenu američke obavještajne agencije CIA-e, koja, vidjet ćete, nije nezanimljiva.  2004. godine Hrvata je u BiH manje za gotovo 300.000 u odnosu na prijeratne godine, procjena je američke obavještajne službe CIA-e, čiji su podatci objavljeni na internetu. Hrvata je u BiH danas 14,3 posto, a prije rata ih je bilo više od 17 posto. U izvještaju se dodaje da je podatak o 573.087 Hrvata ipak bolji nego što se očekivalo, jer se pretpostavljalo da ih ima tek nešto više od 400.000 .U BiH živi 1,92 milijuna Muslimana Bošnjaka (48%) i 1,42 milijuna Srba, i njih je (i Muslimana i Srba), za razliku od Hrvata, više nego što ih je bilo po popisu iz 1991. godine. Godišnji prirast stanovništva je 0,5 % CIA u svom izvješću navodi da su Hrvati u BiH najrasprostranjeniji, te da samo u zapadnoj Hercegovini zauzimaju kompaktno područje. U izvješću se još, uz 40-postotnu nezaposlenost, kao osobito velik problem ističe prozirna granica na Drini, te postojanje ilegalne trgovine drogom i tranzit prema zapadu kroz BiH, te pranje novca i nezakonita trgovina. |
Vukovar, Vukovar...
O jednom Uskopljaninu, vukovarskom logorašu
 U povodu dana sjećanja na žrtvu Vukovara prenosim iskaz jednog vukovarskog logoraša onako kako je on prepričan u knjizi Stotinu svjedočanstava (Zagreb, 1993.) na strani 41. Identitet svjedoka je zaštićen i u rečenoj knjizi on se pojavljuje pod šiform L-33.L-33 rođen je1933. u općini Uskoplje (BiH), s prebivalištem u Vukovaru. Po nacionalnosti Hrvat, rimokatolik, oženjen, otac dvoje djece. “Posjedovao kuću u Vukovaru s dvorištem i jednu kuću u Borovu s nekoliko godpodarskih zgrada. Ne zna što je s imanjem. Živio s obitelji u Vukovaru i radio kao radnik, ali i na imanju i pomagao djeci u različitim poslovima u ugostiteljstvu i trgovini mješovite robe. Budući da je bio u hrvatskoj teritorijalnoj obrani Vukovara, bio je ranjen 29. kolovoza 1991. i liječen u bolnici do 4. listopada 1991., a zatim je prebačen iz bolnice u “Komerc” u Borovo. Tu je bio sve do 19. studenog 1991. kada je palo Borovo i kada je došla bivša JNA, paravojne srpske formacije i sugrađani Srbi. Zbog pada Vukovara zarobljen je istoga datuma u Borovu, s više od 3000 ljudi. Odveden je u logor Stajićevo gdje je bio do 22. prosinca 1991. Kasnije je prebačen u Niš gdje je bio od 22. prosinca 1991. do 26. siječnja 1992. U zarobljeništvu bili su svi maltretirani I tučeni, a neki i do smrti, gladovali su i smrzavali se. Vrijeđali su ih, sve, i ranjene i sve ostale. Postojala su mučenja na razne načine koja nije vidio, ali je čuo od ostalih zatočenika, a svi odvedeni noću nisu se više vraćali. Od batina mnogi su ostajali bez zuba i inače invalidi. Zna imena svih maltretiranih, a poznat mu je identitet počinitelja zločina. Zna da je u logoru ubijen Branko Koh iz Vukovara. Za članove svoje obitelji ne zna ništa. 30. lipnja 1992.”  |
17.11.2004., srijeda
Reforma školstva donijela ranjavanje
Još o incidentu u Uskoplju
 Uskopaljska događanja od 9. studenog o.g., kada je došlo do sukoba učenika hrvatske nacionalnosti s učenicima (i mladićima koji nisu učenici) muslimanske nacionalnosti izbacila je temu školstva ponovo u žižu interesa uskopaljske, ali i bosanskohercegovačke javnosti. Privatne razgovore u stopu su pratili i novinski članci. Pored onih , prohićevskih, koji se pišu tek da se nešto napiše i koji niti ne pokušavaju zagrebsti dalje od površine problema, ima i onih, koji problem postavljaju malo drukčije i, ne nudeći odmah gotovo rješenje, ako ništa drugo, čitatelja tjeraju da razmisli o argumentima koji su u njemu izneseni. Jedan takav osvrt iz pera Darka Juke izišao je prekjučer u Večernjaku. "Sad je već očito kako se, pod krinkom reforme prosvjete na koju su (slučajno ili planski) nasjeli i pojedini dužnosnici hrvatskoga naroda, krenulo u prvu fazu asimiliranja Hrvata u novotvorenu tzv. bosansku naciju. Tako prosvjetu prate medijski bošnjački monopol na federalnoj razini, napadi na vrhovne poglavare Katoličke crkve u BiH, degradiranje branitelja, itd. Poslušnost dijela hrvatskih političara kupljena je ucjenama glede stvarnih ili izmišljernih kriminalnih radnji ili najobičnijom korupcijom. No, sve to nas vraća na momka koji leži u bolnici, proboden nožem u školi. Reforma nije donijela bolje uvjete školovanja, kvalitetniji program i udžbenike (u kojima su jedino izmijenjene povijesne činjenice), niti je kompjuorizirala školstvo, osigurala grijanje svim školama ili smanjila broj učenika u razredima. Tzv. reforma je jedino zatvorila hrvatsku i bošnjačku djecu u iste zgrade, ostavivši njihove roditelje u iščekivanju tragičnog poziva iz škole." |
Obnovljen samostan
Dogodilo se na današnji dan: 17.11.1999.
Na današnji dan 1999. godine časne sestre Kćeri Božje ljubavi uselile su se u novosagrađeni samostan u Bistrici kod Uskoplja. Novosagrađani samostan na blagdan sv Terezije 2.10. 1999. godine blagoslovio je dr Gian Carlo Perego, direktor Caritasa biskupije Cremona, koja je svojim sredstvima u cijelosti sagradila Samostan.  Spaljeni samostanInače, gotovo sedam godina ranije, 21.siječnja 1993. godine Samostan sestara Kćeri Božje ljubavi, zajedno s brojnim hrvatskim kućama u Bistrici, zapalili su muslimanski vojnici. Tada je s. Irma Lučić doslovno u samo nekoliko sekundi izbjegla požaru… |
16.11.2004., utorak
Nacionalizam kao nadnaravna pojava
O članku "Optužnica" I. Prohića objavljenu u Oslobođenju 15.11.2004. u kojima se on "bavi" uskopaljskim događanjima od 9 o.m.
 Ibrahim Prohić vjerojatno je izuzetno sretan čovjek. Sudim to, naime, po njegovu tekstu Optužnica objavljenom u jučerašnjem broju sarajevskog Oslobođenja u kojemu on, rekao bih s nepodnošljivom lakoćom, pronalazi uzrok svim našim zlima, izjednačuje nas, poučava i optužuje, te upire svoj razljućeni prst u nacionalizam odnosno u – pazi sad konstrukcije – «zlo ideološko sjeme nacionalizma».Ibrahim Prohić je pametan čovjek i teško se je ne složiti s onim što on kaže s lakoćom poopćujući sječivo noža i bejzbol palicu pojmom koji za njega, očito, ima nadnaravna svojstva – nacionalizmom. Kad kažem nadnaravna onda mislim na činjenicu da Prohić smatra da, poput nadnaravnog bića, nacionalizam nema ni svoj početak, a ni svoj kraj. On, naime, niti jednom jedinom riječi ne spominje niti jedan uzrok, ne objašnjava činjenicu da je «zlo ideološko sjeme nacionalizma» upravo u Uskoplju, upravo u ovoj nesretnoj zemlji palo na plodno tlo i čime se to tlo rahli, prihranjuje i tko ga okopava. Ne! Uzroci Prohića ni najmanje ne interesiraju. Mnogo lakše je vitlati kritičarskim mačem po posljedicama koje su gorko vidljive ne mareći što će se pritom posjeći i nekoliko žrtava. Ibrahim Prohić vjerojatno je izuzetno sretan čovjek. Jer netko tako pametan kao on, u ovako groznom vremenu ne može se drukčije ni osjećati |
Kratko podsjećanje: napadi srpskih snaga
Dogodilo se na današnji dan
 Od 9.00 do 11.50 sati 16.11.1992. srpski snage granatirale su područje sela Planinica, a u 12.30 sati srpski tenkovi sa Sivera djelovali su po položajima pripadnika HVO-a na crti Raduša- Jazvenik.Pripadnici Armije BiH napokon su, doduše u manjem broju, izišli na prvu crtu obrane prema srpskim snagama na planini Raduši. Bilježi se i veoma snažan pješački napad srpskih snaga na Malu Šuljagu u susjednoj bugojanskoj općini. Održan je sastanak komisija HVO-a s predstavnicima muslimanskog naroda na kojemu je uvjetovan paritetan izlazak muslimanskih snaga na prvu crtu obrane prema srpskim snagama. |
15.11.2004., ponedjeljak
Stanovništvo Uskoplja sredinom 2004.
U nekoliko tekstova objavljenih prije nekoliko dana, iznio sam statističke podatke o stanovništvu uskopaljske općine i to, kada je to bilo potrebno, za svako od 51 uskopaljskog naselja. Ti podaci odnosili su se na 1991., kada je i obavljen zadnji popis stanovništva u BiH, ali rezultati kojega su, zbog rata koji je uslijedio, dugo bili nedostupni široj javnosti.
Tada je bilo opravdanih primjedbi i upita o sadašnjem broju stanovnika uskopaljske općine, pa vam ovom prilikom iznosim jednu od procjena, onu Federalnog zavoda za programiranje razvoja, broja prisutnih stanovnika na dan 30.6.2004. godine. Prema rečenoj procjeni u uskopaljskoj općini na dan 30.6.2004. godine bilo je 20.051 stanovnika. Od tog broja 13.428 su Bošnjaci, 6.585 Hrvati i 38 Srbi. U isto vrijeme dobna struktura stanovništva uskopaljske općine bila je sljedeća: 0-14 godina bilo je 4.395 stanovnika 15-64 godine bilo je je 12.949 stanovnika i iznad 65 godina bilo je 2.707 stanovnika. Prema istoj procjeni u susjednom Bugojnu sredinom ove godine bilo je ukupno 37.441 stanovnika, od čega 28.263 Bošnjaka, 7.479 Hrvata, 1662 Srba i 37 ostalih.  U srednjobosanskoj županiji od ukupno 252.673 stanovnika (123.501 muških i 129.172 ženskih) Bošnjaka je 147.132, Hrvata 98.194, Srba 6.360 i ostalih 987. |
Knjiga po glavi stanovnika
 Knjiški moljac među brojnim informacijama vezanim za knjigu prije par dana donio je i obavijest o AGM-ovoj «humanitarnoj akciji» prikupljanja knjiga za knjižnice u pet malih mjesta. U obavijesti se kaže da će, recimo, Dalju pokloniti 0,93 sveska po stanovniku, a, npr. Komiži čak 2,6 svezaka po stanovniku.Ako bismo se poigrali, te sličnu statistiku prenijeti na razinu Uskoplja došli bismo do zaključka da je, na ovom blogu već spominjana, kulturna udruga Hrvatska uzdanica za vrijeme svog gotovo desetogodišnjeg postojanja već objavila 1 svezak po stanovniku (ukupna tiraža dosad objavljenih knjiga / broj stanovnika Uskoplja). Ako se, pak, uzme u obzir broj knjiga koje je ova udruga kroz sve ove godine poklonila đacima osnovne i srednje škole za odličan uspjeh, te broj doniranih knjiga školskim knjižnicama i župnoj knjižnici u Bistrici, onda se dobije rezultat od približno 0,5 poklonjenih knjiga po glavi stanovnika Uskoplja. Vratimo li se ponovo na razinu Zagreba, pa po rečenoj statistici pokušamo pronaći «zagrebačku Hrvatsku uzdanicu», odnosno izdavača koji bi u zagrebačkim razmjerima bio ono što je Uzdanica u uskopaljskim, nećemo ga pronaći, jer bi u tom slučaju rečeni izdavač trebao objaviti milion knjiga (što možda poneki i jest), ali i pokloniti 500.000 knjiga (što sigurno nijedan izdavač do sada nije učinio). Čudna je ta statistika, zar ne? |
14.11.2004., nedjelja
Bezakonje i potpuna odsutnost pravne države
NHI o uskopaljskim događanjima
 O uskopaljskim događanjima u kojima su dva učenika hrvatske nacionalnosti izbodena nožem oglasila se i Nova hrvatska inicijativa. Pored policijske istrage, NHI traži i žurnu političku akciju, budući da smatraju da su korijeni takvog nasilja duboki i da ih liječiti mora cijelo društvo, počevši od obitelji do organa vlasti na svim razinama.“Koncept vlasti koji su u Federaciji BiH uspostavili SDA I HDZ funkcionira samo i isključivo u dijelu koji se tiče podjele funkcija i održavanja na vlasti stranačkih oligarhija, dok se u stvarnom životu građani na brojnim primjerima svakodnevno uvjeravaju da u FBiH, pa i u cijeloj državi vlada bezakonje i potpuno odsustvo pravne države”, kažu enhaijevci. |
13.11.2004., subota
Tako je govorio fra Nikica Miličević
 Na današnji dan 1993. godine u Fojnici su ubijeni gvardijan franjevačkog samostana fra Nikica Miličević (1957.) i samostanski vikar fra Leon Migić (1937.), obojica rodom iz toga kraja i obojica istaknuti mirotvorci. Ubijeni su rafalima iz automatske puške iz neposredne blizine, kada su ubojicama otvorili vrata samostana. Ubojica fratara bio je Miralem Čengić, iz visočkog sela Srahinje, otac jednoga djeteta, star 40 godina. On je priznao zločin, a na to zlodjelo potaknulo ga je, kako je sam izjavio, to što je fra Nikica na privjesku za ključeve imao tradicionalni hrvatski grb. Osuđen je u Sarajevu na 11 godina zatvora, a kao olakšavajuća okolnost navedeno je da je ubijao pod utjecajem alkohola. Viši vojni sud pooštrio mu je kaznu na 12 godina zatvora. Svjedok toga zločina dr. fra Vitomir Slugić, profesor Franjevačke teologije, izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, tako na sudu svelo na obično ubojstvo u krčmi… Fra Nikica je u svibnju te 1993. godine u Uskoplju bio zarobljen od strane muslimanskih snaga, zajedno s uskopaljskim župnikom fra Vicom Tomasom i svim članovima konvoja Kruha sv Ante, koji je prevozio humanitarnu pomoć i hrvatskom i muslimanskom stanovništvu srednje Bosne. Bio je to tipičan primjer najobičnijeg drumskog razbojništva. Muslimanske snage otele su 13 kamiona pomoći, ali i novac, nakit i druge vrijednosti osoba koje su bile u konvoju. Fra Nikica je tom prilikom Skopaljskom vjesniku dao opsežan intervju u kojemu je, između ostaloga, rekao: “… uvjeren sam da ja kao povijesni nasljedovatelj fra Anđela Zvizdovića neću morati tražiti Ahd-namu. Uvjeren sam da ćemo mi izboriti svoja prava na slobodu na ovim prostorima. Ali, isto tako, uvjeren sam da niti Muslimani neće morati tražiti Ahd-namu od nas Hrvata, nego da će imati svoju slobodu na ovim prostorima. I zbog toga ponavljam da bi trebalo štovati tuđu slobodu da bismo svi mogli živjeti u slobodi.” Tako je u vrijeme ratno govorio fra Nikica Miličević. Uskoplje ga se rado sjeća. |
Javio se i HDZ
U povodu događaja od 9.o.m. priopćenjem za javnost oglasio se i uskopaljski HDZ:
“Oštro osuđujemo barbarski i teroristički čin grupe Bošnjaka na hrvatske učenike srednje škole ’Uskoplje’. Ovaj događaj pokazuje da je ovo bio planirani čin s namjerom da se ozlijede ili usmrte gore navedeni hrvatski učenici, a izvršitelji ovog očito pripremljenog čina bio je Jasmin Šljivo koji je u lipnju 2004. godine završio srednju školu. Ne želimo da se ovaj događaj zataškava i da se preko njega prijeđe kao da se ništa nije dogodilo. Želimo u cilju sigurnosti svih učenika da organi policije i pravosuđa naprave temeljitu istragu i da s rezultatima istrage upoznaju cjelokupnu javnost. Želimo također osigurati", stoji u priopćenju, "da hrvatska djeca mogu normalno prolaziti kroz bošnjačka naselja na putu do škole ili crkve, a da ne budu verbalno ili fizički maltretirana. Ne želimo koristiti stradavanje hrvatskih učenika u političke svrhe, ali želimo poručiti svima da nam je dosta eksperimenata i međunarodne zajednice kad je u pitanju odgojnoobrazovni proces. Želimo javno poručiti da će Općinski odbor HDZ-a Uskoplje inzistirati na pravu učenika Hrvata da imaju svoju školu, svoje nastavne planove i programe i da se nastava izvodi na hrvatskom jeziku. Tražimo od učenika, roditelja i profesora da djeluju na smirivanju situacije i da se suzdrže od bilo kakvih radnji i postupaka koji imaju za cilj pogoršavanje sigurnosne situacije i ponovnog izazivanja međunacionalnog incidenta". Nadamo se da će i hadezeovci konačno shvatiti da je i na rješavanju ovog, kao uostalom i svih drugih problema u funkcioniranju Uskoplja, potrebno raditi ustrajno, 365 dana u godini, a ne kampanjski, kada se već nešto dogodi ili, pak, pred izbore. |
... a Šljivo je na slobodi
Vlada Srednjobosanske županije o uskopaljskim događanjima
Vlada Srednjobosanske županije na jučerašnjoj izvanrednoj sjednici raspravljala je, uz ostalo, i o nedavnim događajima u Uskoplju (vlada to naziva “ISPADOM”). Ministar unutarnjih poslova te županije Sedžad Milanović izvjestio je članove Vlade kako je istraga o tom događaju još u tijeku, te će policija poduzeti sve što je u njezinoj moći. Milanović je potvrdio da je Jasmin Šljivo, koji je bio na čelu skupine učenika bošnjačke nacionalnosti, pušten na slobodu nakon što ga je policija držala Zakonom dozvoljena 24 sata u pritvoru. Srednjobosanski ministar policije odbio je dati svoje mišljenje o tomu tko je na osnovi dosadašnjih policijskih saznanja počeo tuču i koji su njezini motivi. Potvrdio je jednino da je riječ o osobama koje su zbog ranijih slučajeva kršenja javnog reda i mira poznate policiji. - U ovom ispadu i s jedne i s druge strane sudjelovale su osobe koji su već poznate policiji i čije će ponašanje policija nastaviti pratiti. U dogovoru sa Srednjom školom u Gornjem Vakufu-Uskoplju, policajci će u idućim danima organizirati pojačane kontrole te školske ustanove kako se nešto slično ne bi ponovilo - kaže Milanović. Na pitanje je li motiv nedavnog ispada bio nacionalni i jesu li za njega krivi kreatori "dvije škole pod istim krovom", kakva je uskopaljska Srednja škola, srednjobosanski ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Nikola Lovrinović kaže: - Ne želim komentirati takve tvrdnje do završetka policijske istrage. No, konotacije o nacionalnom sukobu me ne čude jer jedna je skupina djece bila hrvatske, a druga bošnjačke nacionalnosti, što na ovim prostorima i u ovakvom vremenu može cijelom slučaju dati takve konotacije. Ipak, smatram da prvo treba sačekati da policija završi svoj posao. Lovrinović je u četvrtak razgovarao s ravnateljima obje škole, roditeljima djece koja su ozlijeđena te posjetio Danijela Topića koji se još nalazi na liječenju u novobiljanskoj bolnici (s ubodnim ranama u predjelu bubrega Topić je najteže ozlijeđen). Prema riječima sb ministra obrazovanja, nastava u uskopaljskoj Srednjoj školi koja radi prema hrvatskom nastavnom planu i programu počet će u ponedjeljak, a u bošnjačkoj, zbog Bajrama, dan kasnije. Inače, u zadnja tri dana nastave u školi nije bilo. |
Kratko podsjećanje: Pucnjava ispred Gradske kavane
Dogodilo se na današnji dan
Skopaljski vjesnik iz studenog 1992. godine u svojoj rubrici iz dana u dan donio je vijest da su pripadnici muslimanskih snaga bez ikakva povoda ispred Gradske kavane pucali na pripadnika HVO-a Zdravka Stipića i ranili ga. Počinitelje, kao i toliko puta do sada, odgovorni u Armiji BiH nisu identificirali. U sličnim slučajevima, kada bi počinitelji nekog incidenta bili identificirani, iz zapovjedništva Armije BiH redovito bi stizala izjava da je riječ o odmetnutim pripadnicima njihovih postrojbi nad kojima oni, tobože nemaju nikakvu kontrolu, te ih, slijedom toga, ne mogu ni uhititi. Na taj način incidenti se množe, a nitko za njih ne odgovara. Na sastanku HVO-a održanom 13.11.1992. imenovane su komisije za pregovore s predstavnicima muslimanskog naroda, te upravna tijela u pojedinim poduzećima. U upravna tijela poduzeća, kako je dogovoreno, ući će i isti broj predstavnika muslimanskog naroda koje će imenovati SDA. No, SDA nikada nije imenovala svoje predstavnike... |
12.11.2004., petak
Izbodeni učenici
Ispred Srednje škole u Uskoplju, u kojoj po principu "dvije škole pod jednim krovom" djeluju srednja škola Uskoplje i mješovita srednja škola Gornji Vakuf, prema šturom izvješću Policijske uprave Bugojno, odnosno Policijske stanice Gornji Vakuf Uskoplje, u utorak oko 15.45 došlo je do fizičkog obračuna između učenika tih škola bošnjačke i hrvatske nacionalnosti
Trojica mladih Bošnjaka su bodežom dužine oštrice deset centimetara ranila Danijela Topića (17) u predio desnog bubrega, te Blaža Kusturu (17) u ruku. Kusturi su palicom za bejzbol razbili i glavu. Sve je to izazvalo veliko uznemirenje u gradu, a nastave u dvjema srednjim školama nema cijeli tjedan… O ovom incidentu opširno su pisale i dnevne novine, pa vam, ovom prilikom, za potpunu informaciju predlažemo da pogledate Slobodnu Dalmaciju Večernji list avaz |
Uljez
Surfajući jučer po internetu zastao sam na stranici DHKHB, odnosno časopisa Osvit (broj 1-2, Mostar, 2000.). U tom broju je, naime, objavljena antologija suvremenog hrvatskog pjesništva Bosne i Hercegovine Z. Kordića, pa me je zanimalo je li u toj antologiji zastupljen koji pjesnik iz Uskoplja. Bio sam jako iznenađen kada sam, pored Franje Jezidžića i Antuna Lučića, pronašao jednog, meni, moram priznati, nepoznatog Uskopljanina. Riječ je o Franji Brkiću, za kojeg se u bilješkama kaže da je rođen u Voljicama (!?) kod Uskoplja 1937..
Od prijatelja sam, potom, posudio Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas Mirka Marjanovića (Matica hrvatska, Sarajevo 2001.) i doista među književnicima rođenim u skopaljskoj dolini (Zdenko Antunović, Ivan Bandulavić, Nevenka Budimir, Stjepan Džalto, Franjo Jezidžić, Josip Kolak, Antun Lučić, Janja Mikulić, Josip Mlakić, Ivica Pavlović, Nada Plejić, Miroslav Radić, Tomislav Šarić, Hrvoje Pero Šenda i Ivo Tvrtković) naišao sam i na Franju Brkića. Za njega i u ovom Leksikonu piše da je rođen 1937. u Voljicu kod Uskoplja. Dakako, dalje sam kopao po knjigama i pronašao antologiju Veselka Koromana Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine (to je ona u kojoj je napravljen presedan, te su po prvi put iz jedne antologije hrvatskog pjesništva izostavljeni hrvatski pjesnici islamske vjeroispovjesti). I u njoj se spominje Franjo Brkić, ali se je Koroman, za razliku od Marjanovića i Kordića, potrudio pronaći točne podatke, pa je za Brkića naveo da je doista rođen 1937. godine, ali u Vodicama kod Ljubuškog. Kakvi podaci, rekli bi zlobnici, takva i antologija i takav leksikon. |
11.11.2004., četvrtak
Fra Bonin devedeseti rođendan
Ime
«...Ivan Sabljo – Garić nekim svojim nepromišljenim činima teško se zamjerio partizanima i njihovim doušnicima, pa su ga tražili na sve strane, ali ga nisu mogli uhititi. U selu Privoru (između Uskoplja i Prozora), vjerojatno po nečijoj dojavi, namjere se na Ivana Sablju – Tomičića i zarobe ga. «Tebe i tražimo...!» - jednoglasno je povikala grupa partizana. Ivan se uzalud branio da nije ništa kriv, nikome nije učinio nikakva zla. Ništa nije koristilo. Tukli su ga i mrcvarili. (...) Prije nego je dotučen i izdahnuo, morao je sam sebi iskopati raku. Nakon šest mjeseci saznalo se da je Ivan Sabljo – Tomičić ubijen potpuno nevin. Seljak, musliman iz Privora, na čijoj njivi je bio ubijen i pokopan Ivan, iz poštovanja prema nevinoj žrtvi ogradio je grob. Kasnije je bio dozvoljen iskop zemnih ostataka i ukop u roditeljski grob u Ripcima. (...) Ivanova djeca i danas spominju kako je seljak, musliman, iz Privora na čijoj njivi je njihov otac Ivan bio ubijen i pokopan, uvjeren u njegovu nevinost, sirotoj djeci slao potrepštine za život, a posebno suhe kruške koje su upravo rasle na toj Ivanovom krvi natopljenoj njivi...» Ovo je citat iz knjige Svjetlo u tami fra Bone Ivana Ravlića objavljene 2003. godine. Fra Bono je rođen 11. studenog 1914. godine i, unatoč, poodmakloj dobi, još uvijek neumorno radi i piše. Danas slavi svoj devedeseti rođendan. Želimo mu sve najbolje. |
Kratko podsjećanje: Armija BiH ne sudjeluje u obrani Uskoplja
Dogodilo se na današnji dan: 11.11.1992.
Srpske snage već nekoliko dana intenzivno granatiraju položaje HVO-a na crtama obrane Bugojno – Uskoplje, pa je proglašena puna pripravnost svih postrojbi HVO-a. Pod stalnom topničkom vatrom nalaze se, također, naselja susjedne općine Bugojno. Sam grad u granatiranjima je pretrpio velike materijalne štete. Bilježe se i povremeni pješački napadi na tamošnje položaje HVO-a, ali pomjeranja crta obrane nema. Skopaljski vjesnik bilježi i činjenicu da na crti obrane prema srpskim snagama još uvijek nema postrojbi Armije BiH iz Uskoplja, mada je dogovor bio da odnos pripadnika HVO-a i Armije BiH bude 1:1. Postrojbe Armije BiH povučene su s prve crte prema srpskim snagama u vrijeme izbijanja sukoba između HVO-a i Armije BiH u Uskoplju, 22.10.1992.. Postrojbe HVO-a su i u to vrijeme bile na svojim položajima... |
10.11.2004., srijeda
Roblje
Dogodilo se na današnji dan: 10.11.1475.Osmanlije su u 15. stoljeću, prilikom osvajanja Bosnu strašno pustošili, a njene ljude odvodili su u ropstvo. Pretpostavlja se da su tom prilikom Osmanlije odveli u ropstvo preko 100.000 zarobljenika, od čega je oko 30.000 uvršteno u janjičare. Uskoplje, naravno, nije bilo nikakav izuzetak, pa je i mnogo Uskopljana od strane Osmanlija prodano u roblje, o čemu su ostali i pisani tragovi. Tako je na današnji dan, 10. studenog 1475. godine neki Murat, Doganov sin, iz Uskoplja Jakovu Buniću, Dominiku Puciću i Đori Puciću za jednoga konja “darovao” četvoro ljudi: Divca i ženu mu Vladnu, Radića i ženu mu Stanu. |
Globalizacija?
Nakon Večernjakova otkrića da visokorangirani zapovjednici američkih snaga u BiH nude pojedinim časnicima i dočasnicima iz BiH zapovjedna mjesta u američkim postrojbama raspoređenim u Iraku, i u Uskoplju se počelo naveliko “šuškati” da su neki od bivših časnika i dočasnika ovdašnjeg HVO-a već obavili razgovore o mogućem angažmanu u Iraku.
S druge strane već dugo je javna tajna da se na strani islamskih militanata u Iraku bore i neki pojedinci iz sela u okolici Uskoplja, pa bi se, tako, moglo veoma lako desiti da se u Falluji ili nekom drugom iračkom gradu, preko nišana gledaju oni koji su prije desetak godina ratovali jedni protiv drugih i u Uskoplju. Čudna neka globalizacija, zar ne? |
Kuća duhova
U kući strave policajcima "izbrisana" dva sata iz sjećanja Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog (kod Bjelovara) o kući Uskopljanina Stipe Ćurića govore kao o «kući duhova», budući da se u njoj, kako se priča, odmah s početka noći čuje jezivi dječji plač, užasni krici i stravični, neobjašnjivi zvukovi. Stipo je, uloživši svoju ušteđevinu iz Njemačke, kuću namijenio jednom od svojih sinova, ali je, zbog rečenih zbivanja u njoj, kuća danas napuštena i od pogleda prolaznika skrivena bujnim raslinjem. Nakon što se pročulo za zbivanja u škrinjarskoj kući strave, reagirala je i policija, te su jedne noći, tvrde upućeni, u kući zanoćila trojica policajaca koji su uz karte i pokoju čašicu pića trebali utvrditi što se u kući doista događa. No, kaže dalje priča, jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka i napustio ukletu kuću, ali je na odlasku doživio prometnu nesreću. Preostaloj dvojici policajaca iz sjećanja su navodno izbrisana dva posljednja sata boravka u kući, tako da se po izlasku uopće nisu sjećali zbivanja pred zoru. Priča se, također, da je sličnu provjeru pokušala izvršiti i skupina bjelovarskih taksista, no i oni su zbog stalnih ometanja (neobjašnjivog isključenja struje i dr.), čitaj straha, uskoro odustali od svoga nauma. Bilo je, priča se, još nekoliko pokušaja da se prodre u tajnu škrinjarske kuće strave, no svi zainteresirani bili su, tvrdi se, jednostavno pretučeni. Oni koji vjeruju u priču o kući duhova tvrde da je ona sagrađena na mjestu na kojemu je nekada bilo groblje. No, bilo kako bilo, kuća Ćurićevih danas je prazna, a zbog priča, istinitih ili ne, vlasnik ju je nekoliko puta bezuspješno prodavao. Možda je jedini izlaz da se ova kuća, koju još uvijek krasi crni križ iznad vrata, iz kuće za stanovanje pretvori u turističku destinaciju gdje bi dolazili ljubitelji horora uživo, kakvih, barem na riječima, nikako ne bi smjelo manjkati. |
09.11.2004., utorak
Ispravak netočnog navoda
U tekstu «Crkvine» objavljenom prije par dana napisao sam da pravih reakcija na devastaciju nekropole nije bilo ni iz samoga Uskoplja. No, kako sam saznao, reakcije je ipak bilo.
Hrvatska uzdanica (a i tko bi drugi iz Uskoplja?) navodno je još 1997.–8. godine uputila poziv (zahtjev) vlastima Federacije BiH da se ovaj lokalitet zaštiti i spriječi njegova daljnja devastacija. Iz FBiH navodno su dobili obećanje (valjda onakvo kakvo vlast obično daje) da će se svakako sve učiniti kako bi se zaštitio ovaj vrijedni lokalitet. O detaljima vezanim uz zahtjev Hrvatske uzdanice obavijestit ću vas uskoro, nakon što ih saznam u toj kulturnoj udruzi. |
08.11.2004., ponedjeljak
Prvi snijeg
Danas je u Uskoplju pao prvi snijeg. Doduše, onaj što se odmah i topi na tlu, ali ipak, počelo je... početak skijaške sezone opasno se približava, a Uskopljani, s obzirom na postojanje skijališta uz sam grad, imaju, čini se, više razloga od drugih radovati se tom početku.
Uskopaljsko skijalište s vučnicom i pratećim ugostiteljskim objektom izgrađeno je 1982. godine, ali je u ratu sve devastirano, a samo skijalište je bilo djelomice i minirano. !995. godine svi objekti su privatizirani, a potom i obnovljeni i modernizirani, tako da je s postojećim strojevima sada moguće osigurati dovoljne količine snijega za cijelu sezonu, a skijalište je uređeno i za noćno skijanje. Danas ovo skijalište, koje ima start na osamsto, a cilj, gotovo u samome gradu, na sedamsto metara nadmorske visine, pored brojnih rekreativaca, koriste i članovi uskopaljskog skijaškog kluba u okviru kojega stasavaju nove skijaške nade, dječaci i djevojčice, koji su već s prvih natjecanja na kojima su sudjelovali (Kupres), u Uskoplje donijeli mnoštvo prvih medalja. |
Statistički podaci (IV.) - Uskopljani u Hrvatskoj
U prethodnih nekoliko tekstova (v. Statistički podaci I.,II.,III.) donijeti su statistički podaci o stanovnicima Uskoplja i to za svako od 51 uskopaljskog naselja. Na kraju, donosimo podatke o Uskopljanima stalno naseljenim u Republici Hrvatskoj, a sve po popisu iz 1991. godine. Prema popisu iz 1991. godine u Republici Hrvatskoj bilo je stalno nastanjeno 1646 osoba rođenih na području uskopaljske općine. Od toga broja 1534 osobe bili su Hrvati, 49 Muslimani, 10 Srbi, 14 “Jugoslaveni” i čak 39 onih koji spadaju u skupinu “Ostali i nepoznato”. Iz samog grada Uskoplja u RH je 1991,. godine bilo stalno nastanjenih 358 osoba (312 Hrvata, 28 Muslimana, 7 Srba, 3 “Jugoslavena” i 8 ostalih), a slijede Dobrošin – 157 osoba (150 H i 7 O); Ždrimci – 104 (101 H; 3 O); Voljice – 100 (99 H; 1 M); Crkvice – 95 (74 H; 6 M; 1 S; 5 J; 9 O); Pidriš – 89 (89H); Vrse – 75 (68 H; 1 M; 6O); Paloč – 72 (72 H); Bistrica – 57 (57H); Podgrađe – 57 (56 H; 1 O) itd. Zanimljiv podatak je da iz sela Crkvica u RH stalno borave čak 74 osobe hrvatske nacionalnosti, dok u isto vrijeme Hrvata u tom selu nema već oko tridesetak godina ( ne bilježi ih ni popis iz 1981.). Također, u RH je 1991. stalno boravilo 49 osoba rođenih na Seocima, a u isto vrijeme u samom selu je bilo tek 13 stalno nastanjenih osoba. U RH ih je dakle bilo tri puta više. Treba li napominjati da danas na Seocima ne živi nitko. Gornji podaci odnose se na 1991. godinu. Danas, prema nekim procjenama, samo na području Zagreba i Zagrebačke županije stalno boravi preko 2500 osoba rođenih u uskopaljskoj općini... |
07.11.2004., nedjelja
Crkvine
Svašta se u proteklom ratu dešavalo, ali još nikad se nije čulo da je negdje netko zaposjeo - okupirao groblje koje mu ne pripada i nastavio ga i u miru koristiti, kao što nevoljnici koriste zaposjednutu kuću, njivu ili ukradeni auto … Groblja su u proteklom ratu doslovno doživjela svoj preporod. I to ne samo zbog činjenice da je rat svakodnevno proizvodio nove i nove mrtve, već i zbog činjenice što su groblja i sama postala izuzetno važna mjesta u obračunima zaraćenih strana. Često se moglo čuti da je stradalo ovo ili ono groblje, da su uništeni ovi ili oni spomenici i kapelice, da je neka od vojski zaposjela groblje i grobnice pretvorila u rovove, da su, kao u Bugojnu, otvarane grobnice i mrtvaci probijani glogovim kolcem… Svašta, doslovno svašta se dešavalo, odnosno svašta se moglo čuti da se dešava s grobljima, ali nikad se nije čak ni čulo da je negdje netko zaposjeo - okupirao groblje koje mu ne pripada i nastavio ga i u miru koristiti, kao što nevoljnici koriste zaposjednutu kuću, njivu ili ukradeni auto A eto, to što se nikad i nigdje nije dogodilo, dogodilo se u Uskoplju, točnije u selu Bistrici. U tom uskopaljskom selu, naime, u dijelu naseljenom isključivo Hrvatima postoji lokalitet koji se zove Crkvine, koji je, ujedno, i jedna od najvećih uskopaljskih srednjovjekovnih nekropola sa 140 sačuvanih sandučastih stećaka. Pored te činjenice i toponim Crkvine nedvojbeno govori, kao što je to slučaj i s drugim lokalitetima istoga ili sličnoga imena, da je na tom mjestu postojao kršćanski (katolički) sakralni objekt. Na jednom dijelu bistričkih Crkvina, pored svega rečenog, oduvijek se nalazi i katoličko groblje, koje, čak štoviše, unutar svoje ograde sadrži također nekoliko stećaka. No, unatoč svemu pobrojanom, uoči zadnjega rata, Abdullah (traži da mu se ime piše s dva l, mada se ni u originalu ne piše tako) Topčić, muslimanski ekstremist i hrvatomrzac iz Bistrice, od kojega se ogradila čak i nacionalistička SDA, samovoljno i bespravno ograđuje dio Crkvina tvrdeći da se tu nekad nalazilo staro muslimansko groblje. Unatoč protivljenju uskopaljskih Hrvata ogradu im, zbog sporosti sudstva i nadolazećeg rata, nije uspjelo ukloniti sudskim putem, ali je zato nekoliko bistričkih mladića, kada su, da bi došli do svojih kuća putem kojim su oduvijek prolazili, srušili dio ograde, završilo u pritvoru zbog – nacionalizma. U ratu su bistrički Hrvati protjerani iz svojih kuća, a, za to vrijeme, na pustim Crkvinama, daleko od očiju javnosti, započela su ukapanja muslimanskih pokojnika i to ne kao rezultat nužde, budući da su bistrički muslimani imali gdje ukapati svoje mrtve, već kao rezultat želje da se mijenja prošlost, da se preko mrtvih zadobije ono što se nikada nije imalo. “Temeljnom” narodu treba, kad ih već nema, barem naknadno udariti duboke temelje. Zvuči gotovo nevjerojatno da ovakvo morbidno skrnavljenje izuzetno vrijednog mjesta, ako baš hoćete, naše zajedničke prošlosti, nije naišlo na osudu inače, što se tiče BiH, brojnih marljivih dušebrižnika i raznoraznih čuvara uspomena. Ni u Uskoplju nakon rata nije bilo prave reakcije. Hrvatska uzdanica navodno se sprema pokrenuti jednu širu akciju za zaštitu Crkvina, u koju bi se uključili ponajprije stručnjaci, a, kako se priča, svoj glas bi trebali dignuti i, kada je riječ o zaštiti povijesnih vrijednosti u BiH, inače glasni Ivo Banac i Ivan Lovrenović. Živi bili, pa vidjeli. |
06.11.2004., subota
Zamjena oružnih listova
Do 9.siječnja 2005. godine u uskopaljskoj Policijskoj stanici namjeravaju zamjeniti sve postojeće oružane listove novima, pa je, s tim u skladu, ovih dana upućen javni poziv svim vlasnicima kratkocijevnog i lovačkog naoružanja da što prije izvrše rečenu zamjenu.
Oružni listovi za lovačko naoružanje, kaže se u pozivu, zamijenit će se samo članovima lovačkih društava, a vlasnici lovačkog oružja dužni su prilikom zamjene predočiti i dokument na osnovu kojeg je vidljivo da je riječ o aktivnom članu neke od lovačkih udruga, odnosno organizacija. Vlasnici pištolja prilikom zamjene dužni su predočiti samo stari oružni list. Inače, tijekom rata uništena je cjelokupna dokumentacija o vlasnicima naoružanja. Od 1994. do danas Policijska stanica izdala je ukupno 260 dozvola građanima za nošenje ili posjedovanje vatrenog oružja. U javnom pozivu, prema starim “demokratskim” navikama naše policije, ništa ne piše zbog čega je zapravo potrebno mijenjati stare oružne listove novima, niti koliko će to koštati. Bitno je da se puni proračun i stvara novi prostor za našu staru boljku – korupciju. |
Statistički podaci (III.)
Popis 1991.: Narodnosni sastav po naseljima uskopaljske općine
Mjesto; Ukupno; Hrvati; Muslim; Srbi; Jugosl.; Ostali; Batuša 705; 282; 413; 1; 5; 4; Bistrica 1713; 914; 781; 7; 4; 7; Bojska 869; 9; 859; --; --; 1; Boljkovac 397; --; 396; --; --; 1; Borova ravan 198; --; 194; --; --; 4; Crkvice 271; --; 269; --; --; 2; Cvrče 272; --; 271; --; --; 1; Dobrošin 546; 545; --; 1; --; --; D. Ričica 487; 482; --; 2; --; 3; Dražev Dol 685; --; 677; --; --; 8; Dur. Dolac 597; 41; 554; --; --; 2; Duša 130; 15; 114; --; --; 1; Gaj 323; 88; 227; 4; --; --; Gornja Ričica 14; 14; --; --; --; --; Gornji Mračaj 17; 17; --; --; --; --; Grnica 840; 23; 815; --; --; 2; Hrasnica 584; 268; 314; 1; --; 1; Humac 197; 197; --; --; --; --; Jagnjid 490; 168; 319; --; --; 3; Jelače 9; 9; --; --; --; --; Jelići 87; --; 87; --; --; --; Kozice 113; --; 112; --; --; 1; Krupa 576; 489; 85; --; --; 2; Kute 253; 101; 152; --; --; --; Lužani 190; 49; 141; --; --; --; Mačkovac 32; 32; --; --; --; --; Mračaj 279; 275; --; --; 4; --; Osridak 396; --; 396; --; --; --; Pajić Polje 851; 695; 149; 4; --; 3; Paloč 316; 297; 18; --; 1; --; Pidriš 302; 302; --; --; --; --; Ploča 295; 275; 17; 1; --; 2; Podgrađe 1207; 1106; 88; 5; 1; 7; Pridvorci 410; --; 408; --; --; 2; Rosulje 89; 88; --; --; --; 1; Seferovići 170; --; 164; --; --; 6; Seoci 13; 13; --; --; --; --; Smrčevice 11; --; 11; --; --; --; Svilići 235; --; 235; --; --; --; --; Šugine Bare --; --; --; --; --; --; Uskoplje 5344; 1805; 3274; 80; 13;4 51; Uzričje 198; 60; 138; --; --; --; Vaganjac 330; 312; 17; --; --; 1; Valice 97; --; 97; --; --; --; Vilić Polje 561; 549; 10; 2; --; --; Voljevac 700; 5; 686; --; 4; 5; Voljice 333; 123; 205; --; 4; 1; Vrse 924; 256; 667; --; 1; --; Zastinje 343; --; 341; --; --; 2; Ždrimci 1139; 759; 362; 2; --; 16; |
05.11.2004., petak
Zaštita od poplave
Radnici Javnog komunalnog poduzeća ovih dana čiste korito rijeke Vrbas, što je jedna od preventivnih mjera zaštite od poplave, koja je protekloga proljeća u čak dva navrata prouzročila štetu koja se procjenjuje na oko 1.200.000,00 KM. Vrijednost poduzetih radova je 49.500,00 KM, a novac je dobijen od JP “Slivovi rijeke Save”.
Dogodilo se na današnji dan Na današnji dan 1992. godine srpske snage su sa svojih položaja na Kupresu na hrvatsko selo Humac ispalile oko 15 razornih projektila. Materijalna šteta je neznatna, a stradalih, srećom, ni ovaj put nije bilo. |
Statistički podaci (II.)
U drugom dijelu statističkih podataka vezanih za uskopaljsku općinu donosimo relativno rijetku tabelu o kretanju broja stanovnika po naseljima od 1948. do 1991. godine. Nadam se da će Vam biti zanimljivo, a možda i potrebno. Mjesto 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991 Batuša 195 174 208 290 508 705 Bistrica 754 827 992 1298 1561 1713 Bojska 757 795 926 1078 1075 869 Boljkovac 182 188 215 326 370 397 Bor. Rav. 98 114 100 162 231 198 Crkvice 127 135 176 228 266 271 Cvrče 232 265 330 330 319 272 Dobrošin 362 396 466 463 542 546 D. Ričica 271 293 318 523 460 487 Draž. Dol 381 387 437 475 766 685 Dur. Dolac 320 315 356 612 494 597 Duša 31 36 44 80 102 130 Gaj 344 128 131 136 256 323 Galičica* --- --- --- --- --- 43 G. Ričica 75 81 88 88 45 14 G. Mračaj 77 84 97 97 260 17 Grnica 534 629 706 834 927 840 Hrasnica 317 345 380 503 547 584 Humac* --- --- --- --- --- 197 Jagnjid 264 270 311 353 421 490 Jelače 52 47 53 60 36 9 Jelići 91 93 103 125 107 87 Kozice 80 95 130 152 132 113 Krupa 314 347 397 491 487 576 Kute 249 267 304 311 302 253 Lužani 216 235 259 269 241 190 Mačkovac 97 93 114 117 100 32 Mračaj 161 169 141 117 67 279 Osridak 244 253 330 439 434 396 Pajić Polje 115 148 210 150 570 851 Paloč 330 379 378 390 281 316 Pidriš 252 287 313 314 290 302 Ploča 290 284 311 274 224 295 Podgrađe 317 365 617 742 1012 1207 Pridvorci 190 217 295 392 385 410 Rosulje 119 129 159 75 105 89 Seferovići 87 94 126 153 172 170 Seoci 106 118 113 119 33 13 Smrčevice 69 68 71 21 15 11 Svilići 129 138 147 197 217 235 Šug. Bare 133 153 91 76 8 --- Uskoplje 1629 1749 1860 2465 3697 5344 Uzričje 147 132 161 66 196 198 Vaganjac 311 352 382 401 410 330 Valice 109 115 121 85 148 97 Vilić Polje 171 238 344 455 525 561 Voljevac 286 325 370 75 639 700 Voljice 481 358 346 345 339 333 Vrse 497 549 666 724 840 924 Zastinje 170 205 234 256 263 343 Ždrimci 489 544 748 912 1007 1139 (nastavit će se…) |
04.11.2004., četvrtak
Statistički podaci (I)
Općina Uskoplje
Broj stanovnika 1991. godine: 25.181 Površina općine, km2: 402 Gustoća naseljenosti, st/km2: 62,6 Broj naselja u općini: 51 Broj stanovnika u općinskom središtu: 5.344 Promjena broja stanovnika: Indeks 1991/1948 190.0 Indeks 1991/1981 112.3 Broj stalnog stanovništva po popisima: (za zadnja tri popisa dan je i narodnosni sastav): 1948.: 13252 1953.: 14008 1961.: 16.175 1971.: 19344 (Hrvati 8605 (44,5%): Muslimani 10482 (54,2%); Srbi 141 (0,7%); “Jugoslaveni” (18 0,1%) Ostali I nepoznato 98 (0,5%)) 1981.: 22432 (H 9574 (42,7%); M 12399 (55,3%); S 133 (0,6%); J 173 (0,8%); O 153 (0,7%)) 1991.: 25181 (H 10706 (42,5%); M 14063 (55,8%) S 110 (0,4%); J 158 (0,6%); O 144 (0,6%)). Za popis 1981. godine zanimljiv je podatak da je na području bivše Jugoslavije živjelo (odn. stalno stanovalo) ukupno 23734 stanovnika rođenih u općini Uskoplje i to: na području općine Uskoplje stalno je stanovalo 18343, u drugim općinama BiH 3565, u Crnoj Gori 15, u Hrvatskoj 1222, u Makedoniji 21, u Sloveniji 59, u Srbiji 172, u Vojvodini 320 i na Kosovu 17 stanovnika. (nastavit će se…) |
Kratko podsjećanje: Komisija za mir
Dogodilo se na današnji dan
4.11.1992. zajednička komisija koju je predložilo Predsjedništvo BiH, sastavljena od predstavnika HVO-a i Armije BiH, održala je u Hotelu Raduša sastanak povodom incidenata od 24. i 25.10.1992.. Sastanku su bili nazočni: Slobodan Praljak, general HVO-a, Božo Rajić, glasnogovornik HVO-a, Luka Šekerija, predstavnik uskopaljskog HVO-a, te predstavnici Armije BiH Vehbija Karić, Zejnil Delalić i Fahrudin Agić. Na sastanku su doneseni slijedeći zaključci: - Potrebno je u što kraćem roku oformiti zajedničko zapovjedništvo; - Svi punktovi moraju biti mješoviti i u roku od dva dana moraju imati kodeks ponašanja; - Zajedničku informaciju o incidentu s naznakom o tome tko je prvi počeo potrebno je dostaviti Komisiji u roku od tjedan dana; - Koridor srednje Bosne za sve mora biti siguran i prohodan. Treba li reći: malo se od svega poštovalo... |
03.11.2004., srijeda
Navijači
Prvi značajniji dodiri Uskopljana s nogometom dogodili su se između dva svjetska rata, a vijesti o njemu, kao uostalom, i nogometna pravila u Uskoplje su donosili rijetki radnici koji su radili u velikim gradovima poput Zagreba i Splita. Usporedo s tim stasavali su među Uskopljanima i prvi pravi navijači, drukeri. Razlog je to da se oduvijek u Uskoplju znalo naći ljudi koji bi uz karte u nekoj od brojnih uskopaljskih kavana ili, pak, u poluvremenu utakmice NK Sloga, znali nadugo i naširoko razglabati o nogometu, spominjući neke rijetke zaboravljene detalje poput nekog davnog Lipušinovićeva udarca, Wolflovih obrana ili pak bravura fenomenalnog Štefa Lamze (heej, 6:1 pobijedit Zvezdu sa Šekularcem, nije mala stvar) . Dakako, njih su otvorenih usta slušali brojni uskopaljski mlaci koji su sanjali, ovisno jesu li iz Podgrađa ili ne, o Hajdukovim ili, pak o Dinamovim trenutnim zvijezdama.
Pred Domovinski rat ti mladi Uskopljani postat će sastavni dio organiziranih navijačkih skupina, ponajprije BBB i Torcide, pa će pažljiviji promatrač nerijetko na Maksimiru ili, pak Poljudu uočiti i kakav uskopaljski transparent. Za razliku od Hrvata, koji su, kako sam rekao, mahom navijali za Dinamo i, osobito Podgrađani, za Hajduk ( u Podgrađu je u to doba, što se tiče nogometa, vladao aparthejd), uskopaljski muslimani su se, da bi što uvjerljivije kontrirali Hrvatima, opredjeljivali za druga dva člana tadašnje velike četvorke: Partizan i Zvezdu. Nimalo im nije smetalo što je riječ bila o njima dalekim, srpskim klubovima, budući da je u to doba jedino važno bilo uvjerljivo kontrirati svojim susjedima. Tek u osamdesetim godinama oni se pomalo opredjeljuju za bh klubove: Želju, Sarajevo, Slobodu… Takav odnos, na žalost, ostao je i danas. Dok uskopaljski Hrvati u pravilu bučno proslavljaju značajne uspjehe hrvatskih sportaša, dotle uskopaljski Muslimani nastoje još bučnije proslaviti - ne pobjede svojih sportskih ljubimaca - nego poraze hrvatskih sportaša. Jer, i danas je, nažalost, kao i nekad, bitno što uvjerljivije kontrirati svojim susjedima. (Upravo zbog takvoga stanja stvari Hrvati u Uskoplju, kao uostalom i u cijeloj BiH, ne doživljavaju reprezentaciju BiH kao svoju, unatoč angažmanu hrvatskih sportaša u njoj. No, za takav odnos oni nisu ni najmanje krivi, mada će za to svi, kao i obično, okriviti njih.) I u nebo s njim, i u pakao... Postojanje dviju država i dvije nogometne lige nimalo nije otupjelo oštricu navijačkih strasti prema starim uskopaljskim favoritima: Dinamu i Hajduku. I danas, kao i uvijek, u Uskoplju postoje ljudi koji će uz partiju karata ili, pak, pred nekom od kladionica, podsjetiti okupljene na neki zaboravljeni Zajecov slalom ili, pak, Jerkovićevo proigravanje. Na jednoga takvog upozorava i Dinamova službena stranica, na kojoj, u popisu povjerenika, pod rednim brojem 11. piše: 11.Ljupko Boškić Adresa: 70240 Uskoplje (BiH), I.G. Kovačića 21 Telefon: 00387/30 494 356, GSM: 00387/63 352 606 Kod Boškića se u Dinamo mogu učlaniti svi koji to žele, a kakva prava i obveze sa sobom nosi članstvo u Dinamu čitajte ovdje |
02.11.2004., utorak
Kratko prisjećanje: Dušni dan 1992.
Na Dušni dan 1992. godine srpske snage su s područja Kupresa granatirale područje Voljica. Oko 20 granata palo je na Osridak, Jagnjid, Vaganjac i Gornje Voljice. Tom prilikom jedna osoba izgubila je život. |
Dan sviju duša
Na mjesnim grobljima diljem Uskoplja (barem grobalja imamo mnogo) danas, na Dušni dan, održavane su Svete mise, a brojni vjernici su prije i nakon svetih misa posjetili grobove svojih najmilijih, te ih uz tihu molitvu okitili cvijećem i zapalili svijeće za duše pokojnika. Još o Dušnom danu i Danu svih Svetih Dnevni list Agramaer Zeitung 3. je studenoga davne 1872. godine objavio i sljedeću vijesticu: “Jučerašnji posjet grobova na sva četiri groblja može se ocijeniti mnogobrojnim. Tisuće ljudi slijevale su se prema tužnim počivalištima kako bi posjetili svoje preminule. Na Jurjevskom groblju na grobu Srpanjskih žrtava iz godine 1845. otpjevalo je pjevačko društvo “Kolo” nekoliko žalobnih pjesama…" Prije 132. godine u Zagrebu, a i u svim hrvatskim krajevima, “tisuće ljudi” posjećivale su grobove svojih najmilijih na Dušni dan 2. studenoga, a ne na Sve svete 1. studenoga, kako to danas, zahvaljujući pomodarstvu i dugogodišnjem utjecaju Dana mrtvih, kojega su komunisti nastojali uvesti kao protutežu Dušnome danu, čini veći dio Hrvata. Vjerojatno iz praktičnih razloga, ali i zbog poslovične fleksibilnosti, čak je i Crkva u mnogim krajevima premjestila održavanje misa na grobljima sa 2. na 1. studenoga, tj. s “Dana sviju duša”, kako piše Agramer Zeitung, na Sve svete. Zbog svega rečenog nije ni čudo da se ljudi, osobito oni mlađi (i po definiciji skloniji površnu kritiziranju) ne mogu u svemu snaći. Savršen primjer za to je i blogerica Saanjaa, čiji tekst citira i blog.hr. Ona kaže da “kada katolici u Hrvatskoj kažu Svi sveti onda misle na 335 svetaca….”. Ispisujući citiranu rečenicu Saanjaa pokazuje da joj o temi o kojoj piše nisu poznate ni elementarne činjenice, budući da se blagdanom Svih svetih ne “počašćuju” oni poznati sveci, već upravo “oni nepoznati ljudi koji su živjeli životom skrivenosti, samozatajnosti, malenosti, i istinskog predanja u Božju volju..” (Šuljić). Ako se to zna, drukčije ispadaju i zaključci koje Saanjaa donosi. Gotovo komično zvuči sljedeća rečenica: “Dan mrtvih 1. studenoga, Hrvati obilježavaju više i transparentnije nego drugi kršćanski narodi, ukrašavaju grobove svojih mrtvih cvijećem i paljenjem sve sile svijeća”. Kao kada bi rekli: Hladnije je vani, nego po noći. Niti Hrvati obilježavaju Dan mrtvih, niti je dan mrtvih kršćanski blagdan da bi ga drugi kršćanski narodi trebali obilježavati. Ali, tako je to: s kakvih se pozicija polazi do takvih se rezultata i dolazi. |
01.11.2004., ponedjeljak
Skopaljska Gračanica
Katolički tjednik iz Sarajeva u svom 101. broju objavio je reportažu iz Skopaljske Gračanice u kojoj novinarka Marija Jurišić čitatelje upoznaje s poviješću i osnutkom župe, povratkom i obnovom, te različitim pastoralnim problemima ove župe. Ovdje donosimo ulomak u kojemu se govori o posljednjem ratu i povratku u župu. Ostatak pročitajte ovdje "Od 1992. do 1995. godine, a posebno u drugoj polovini 1993. godine muslimani su župnu crkvu prvo opljačkali, a zatim demolirali. Župnu kuću i kuću časnih sestara su prvo opljačkali, a potom zapalili, tako da su ostali samo zidovi. Tada su također nastradale kapelice i groblja u Donjoj i Gornjoj Ričici, Gračanici, Lužanima, Pajić Polju i Zlavasti. Većinu Hrvata ove župe muslimanske snage su protjerale. Dvije godine nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma je miniran crkveni zvonik, što govori o odnosu susjeda muslimana prema katolicima u ovom kraju. Povratak i obnova župe Obnova je započela 2000. za vrijeme župnika Jure Gavranića. Dosad se vratila jedna trećina vjernika, odnosno 817 vjernika od 2400 vjernika koji su tu živjeli prije rata. Šest sela župe je potpuno uništeno, tako da nije ostalo ni traga kuća ni sela. Brdski dijelovi župe su najviše stradali, a povratak u te dijelove teče sporo i teško. U njih se vratio tek mali dio vjernika. Župa trenutačno broji 53 djece od 1-4 razreda. No, iako postoje dvije škole na području župe, djeca pohađaju školu u Uskoplju, Trnovači i Bugojnu, jer su obje škole zauzeli muslimani. Cjelokupna situacija stvara velike poteškoće pri povratku mlađih ljudi s djecom. Ima također 48 djece od 5-8 razreda te 63-oje srednjoškolaca i mladih. To je rijedak kraj u kojem i danas ima po šestero djece u obiteljima, što po župnikovim riječim ulijeva veliku nadu u opstanak i život Hrvata-katolika na ovom području. Nažalost, ima oko 37 kuća u kojima živi po jedna starija osoba. Obnova je spora zbog nedostatka materijalnih sredstava. Prošle godine su obnovljene samo četiri obiteljske kuće, a dvadesetak obitelji čeka obnovu i povratak svojim domovima..." |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage