Na mjesnim grobljima diljem Uskoplja (barem grobalja imamo mnogo) danas, na Dušni dan, održavane su Svete mise, a brojni vjernici su prije i nakon svetih misa posjetili grobove svojih najmilijih, te ih uz tihu molitvu okitili cvijećem i zapalili svijeće za duše pokojnika.
Još o Dušnom danu i Danu svih Svetih
Dnevni list Agramaer Zeitung 3. je studenoga davne 1872. godine objavio i sljedeću vijesticu: “Jučerašnji posjet grobova na sva četiri groblja može se ocijeniti mnogobrojnim. Tisuće ljudi slijevale su se prema tužnim počivalištima kako bi posjetili svoje preminule. Na Jurjevskom groblju na grobu Srpanjskih žrtava iz godine 1845. otpjevalo je pjevačko društvo “Kolo” nekoliko žalobnih pjesama…"
Prije 132. godine u Zagrebu, a i u svim hrvatskim krajevima, “tisuće ljudi” posjećivale su grobove svojih najmilijih na Dušni dan 2. studenoga, a ne na Sve svete 1. studenoga, kako to danas, zahvaljujući pomodarstvu i dugogodišnjem utjecaju Dana mrtvih, kojega su komunisti nastojali uvesti kao protutežu Dušnome danu, čini veći dio Hrvata. Vjerojatno iz praktičnih razloga, ali i zbog poslovične fleksibilnosti, čak je i Crkva u mnogim krajevima premjestila održavanje misa na grobljima sa 2. na 1. studenoga, tj. s “Dana sviju duša”, kako piše Agramer Zeitung, na Sve svete.
Zbog svega rečenog nije ni čudo da se ljudi, osobito oni mlađi (i po definiciji skloniji površnu kritiziranju) ne mogu u svemu snaći. Savršen primjer za to je i blogerica Saanjaa, čiji tekst citira i blog.hr. Ona kaže da “kada katolici u Hrvatskoj kažu Svi sveti onda misle na 335 svetaca….”. Ispisujući citiranu rečenicu Saanjaa pokazuje da joj o temi o kojoj piše nisu poznate ni elementarne činjenice, budući da se blagdanom Svih svetih ne “počašćuju” oni poznati sveci, već upravo “oni nepoznati ljudi koji su živjeli životom skrivenosti, samozatajnosti, malenosti, i istinskog predanja u Božju volju..” (Šuljić). Ako se to zna, drukčije ispadaju i zaključci koje Saanjaa donosi. Gotovo komično zvuči sljedeća rečenica: “Dan mrtvih 1. studenoga, Hrvati obilježavaju više i transparentnije nego drugi kršćanski narodi, ukrašavaju grobove svojih mrtvih cvijećem i paljenjem sve sile svijeća”. Kao kada bi rekli: Hladnije je vani, nego po noći.
Niti Hrvati obilježavaju Dan mrtvih, niti je dan mrtvih kršćanski blagdan da bi ga drugi kršćanski narodi trebali obilježavati. Ali, tako je to: s kakvih se pozicija polazi do takvih se rezultata i dolazi.