O članku "Optužnica" I. Prohića objavljenu u Oslobođenju 15.11.2004. u kojima se on "bavi" uskopaljskim događanjima od 9 o.m.
Ibrahim Prohić vjerojatno je izuzetno sretan čovjek. Sudim to, naime, po njegovu tekstu Optužnica objavljenom u jučerašnjem broju sarajevskog Oslobođenja u kojemu on, rekao bih s nepodnošljivom lakoćom, pronalazi uzrok svim našim zlima, izjednačuje nas, poučava i optužuje, te upire svoj razljućeni prst u nacionalizam odnosno u – pazi sad konstrukcije – «zlo ideološko sjeme nacionalizma».
Ibrahim Prohić je pametan čovjek i teško se je ne složiti s onim što on kaže s lakoćom poopćujući sječivo noža i bejzbol palicu pojmom koji za njega, očito, ima nadnaravna svojstva – nacionalizmom. Kad kažem nadnaravna onda mislim na činjenicu da Prohić smatra da, poput nadnaravnog bića, nacionalizam nema ni svoj početak, a ni svoj kraj. On, naime, niti jednom jedinom riječi ne spominje niti jedan uzrok, ne objašnjava činjenicu da je «zlo ideološko sjeme nacionalizma» upravo u Uskoplju, upravo u ovoj nesretnoj zemlji palo na plodno tlo i čime se to tlo rahli, prihranjuje i tko ga okopava.
Ne! Uzroci Prohića ni najmanje ne interesiraju. Mnogo lakše je vitlati kritičarskim mačem po posljedicama koje su gorko vidljive ne mareći što će se pritom posjeći i nekoliko žrtava.
Ibrahim Prohić vjerojatno je izuzetno sretan čovjek. Jer netko tako pametan kao on, u ovako groznom vremenu ne može se drukčije ni osjećati
Post je objavljen 16.11.2004. u 19:21 sati.