«...Ivan Sabljo – Garić nekim svojim nepromišljenim činima teško se zamjerio partizanima i njihovim doušnicima, pa su ga tražili na sve strane, ali ga nisu mogli uhititi. U selu Privoru (između Uskoplja i Prozora), vjerojatno po nečijoj dojavi, namjere se na Ivana Sablju – Tomičića i zarobe ga. «Tebe i tražimo...!» - jednoglasno je povikala grupa partizana. Ivan se uzalud branio da nije ništa kriv, nikome nije učinio nikakva zla. Ništa nije koristilo. Tukli su ga i mrcvarili. (...) Prije nego je dotučen i izdahnuo, morao je sam sebi iskopati raku. Nakon šest mjeseci saznalo se da je Ivan Sabljo – Tomičić ubijen potpuno nevin. Seljak, musliman iz Privora, na čijoj njivi je bio ubijen i pokopan Ivan, iz poštovanja prema nevinoj žrtvi ogradio je grob. Kasnije je bio dozvoljen iskop zemnih ostataka i ukop u roditeljski grob u Ripcima. (...)
Ivanova djeca i danas spominju kako je seljak, musliman, iz Privora na čijoj njivi je njihov otac Ivan bio ubijen i pokopan, uvjeren u njegovu nevinost, sirotoj djeci slao potrepštine za život, a posebno suhe kruške koje su upravo rasle na toj Ivanovom krvi natopljenoj njivi...»
Ovo je citat iz knjige Svjetlo u tami fra Bone Ivana Ravlića objavljene 2003. godine. Fra Bono je rođen 11. studenog 1914. godine i, unatoč, poodmakloj dobi, još uvijek neumorno radi i piše. Danas slavi svoj devedeseti rođendan. Želimo mu sve najbolje.