Prvi značajniji dodiri Uskopljana s nogometom dogodili su se između dva svjetska rata, a vijesti o njemu, kao uostalom, i nogometna pravila u Uskoplje su donosili rijetki radnici koji su radili u velikim gradovima poput Zagreba i Splita. Usporedo s tim stasavali su među Uskopljanima i prvi pravi navijači, drukeri. Razlog je to da se oduvijek u Uskoplju znalo naći ljudi koji bi uz karte u nekoj od brojnih uskopaljskih kavana ili, pak, u poluvremenu utakmice NK Sloga, znali nadugo i naširoko razglabati o nogometu, spominjući neke rijetke zaboravljene detalje poput nekog davnog Lipušinovićeva udarca, Wolflovih obrana ili pak bravura fenomenalnog Štefa Lamze (heej, 6:1 pobijedit Zvezdu sa Šekularcem, nije mala stvar) . Dakako, njih su otvorenih usta slušali brojni uskopaljski mlaci koji su sanjali, ovisno jesu li iz Podgrađa ili ne, o Hajdukovim ili, pak o Dinamovim trenutnim zvijezdama.
Pred Domovinski rat ti mladi Uskopljani postat će sastavni dio organiziranih navijačkih skupina, ponajprije BBB i Torcide, pa će pažljiviji promatrač nerijetko na Maksimiru ili, pak Poljudu uočiti i kakav uskopaljski transparent.
Za razliku od Hrvata, koji su, kako sam rekao, mahom navijali za Dinamo i, osobito Podgrađani, za Hajduk ( u Podgrađu je u to doba, što se tiče nogometa, vladao aparthejd), uskopaljski muslimani su se, da bi što uvjerljivije kontrirali Hrvatima, opredjeljivali za druga dva člana tadašnje velike četvorke: Partizan i Zvezdu. Nimalo im nije smetalo što je riječ bila o njima dalekim, srpskim klubovima, budući da je u to doba jedino važno bilo uvjerljivo kontrirati svojim susjedima. Tek u osamdesetim godinama oni se pomalo opredjeljuju za bh klubove: Želju, Sarajevo, Slobodu…
Takav odnos, na žalost, ostao je i danas. Dok uskopaljski Hrvati u pravilu bučno proslavljaju značajne uspjehe hrvatskih sportaša, dotle uskopaljski Muslimani nastoje još bučnije proslaviti - ne pobjede svojih sportskih ljubimaca - nego poraze hrvatskih sportaša. Jer, i danas je, nažalost, kao i nekad, bitno što uvjerljivije kontrirati svojim susjedima.
(Upravo zbog takvoga stanja stvari Hrvati u Uskoplju, kao uostalom i u cijeloj BiH, ne doživljavaju reprezentaciju BiH kao svoju, unatoč angažmanu hrvatskih sportaša u njoj. No, za takav odnos oni nisu ni najmanje krivi, mada će za to svi, kao i obično, okriviti njih.)
I u nebo s njim, i u pakao...