U zivotu jednog gedgetomana/gadgetomanke uvijek postoji jedna ovakva prica..

Svoj prvi mobitel dobila sam sa 18 godina, sto je za danasnje pojmove jako kasno.. Kakvo je to otkrice bilo, kakva je to sreca bila. .neopisivo.. Nisam od onih kojima je dovoljan lijep dizajn mobitela, i da li je mobitel ruzicasti ili bijeli. Ipak me zanimalo sto se krije ispod te povrsine, cemu sluzi, kako funkcionira. Pocela sam prckati, istrazivati, rastavljati, sastavljati, popravljati.. i svake godine je slijedio novi mobitel, sa sve vise i vise funkcija, mogucnosti, a onda.. otkrila sam Apple..

Konacno je stigao model 3G u Hrvatsku, i ja sam, kao i stotinu drugih ljudi krenula put Cvjetnog trga gdje je prodaja trebala poceti. Predomisljala sam se, cekati ili ne, i onda sam stala u red, javila u ured da cu kasniti.. Neki prolaznici su se podsmjehivali, drugi su samo gledali, a bilo je i onih koji su meni, a i ponekim ostalima u redu donjeli kavu ili kolac. Kisa je padala, bilo je prohladno, ali pomisao da cu imati taj telefon samo me ohrabrivala. Napokon sam se morala pojaviti u uredu, pa sam nazvala brata koji je cekao malo umjesto mene, pa kolega, pa kolegica.. Stvarno imam dobre prijatelje.. I napokon, nakon 4 sata cekanja ispred T mobile poslovnice, usla sam unutra. I taman na mom ulasku je naisla televizijska ekipa, zanimalo ih je koliko cekam, ali samo sam ih pogledala i smugnula unutra. Tako da sam i ostala ovjekovjecena na tv-u, sutradan u emisiji koja je bila, na temu: „Da li ovi ljudi koji cekaju u redu za Apple Iphone trebaju psihijatra?“ Takodjer, da stvar bude bolja i moj direktor je putem tv-a saznao pravi razlog mog nedolaska na posao tog dopodneva.. ali samo se je nasmijao.. laknulo mi je.

Ali eto, koliko sam god bila ljuta reakcijom televizije, ljudi okolo, koji su nas gledali kao da nismo normalni, bila sam sretna. Kad sam dobila taj telefon, to je bilo to. Uz sve te aplikacije i mogucnosti na njemu pocela sam sve vise otkrivati drukciji svijet, online svijet. Napravila sam account na nekoliko drustvenih mreze, sve vise se online druzila, i na kraju i upoznala jako puno tih ljudi i u offline svijetu. Bili su to ljudi s kakvima se mozda nisam druzila u svom svijetu, ali bili su oni od kojih sam neke stvari i naucila, i mogla razgovarati ,jer su nas slicne stvari zanimale. Bile su to price o raznoraznim gadgetima, aplikacijama, drustvenim mrezama, web stranicama. Price, kakve bi mojim „offline“ prijateljima bile dosadne..I kako to uvijek biva, na jednoj strani gdje si napredovao, na drugoj nazadujes.

Tako sam se i ja totalno izgubila iz offline svijeta, postala uzasno asocijalna u drustvu svojih „svakodnevnih“ prijatelja, koji su me poceli zezati i zvati geekusom ..ali to me nije sprecavalo da i dalje tipkam po svom telefonu, iskljucim se i komuniciram sa svojim online prijateljima..Kasnije je slijedio opet novi iphone, za koji su me znali zezati hocu li opet cekati u redu, i sl.. pa je slijedio Ipad , koji sam dobila na poklon od bratica Francaise Tony, koji je isto tako zaljubljenik u Apple, freak koji nema sto nema od Apple-a.. zahvaljujuci Iphone-u upoznala sam drugi svijet koji me sve vise zanima, ispunjava i privlaci..

Sad ce se naci netko, pa ce prokomentirati da mi je i neki drugi smartphone mogao tako promijeniti sve..moguce..ali iphone je bio prvi takav smartphone, a ostali su kasnije poceli raditi svoje smartphone po uzoru Apple-a. Iphone je bio prvi, te je to bio pocetak jedne velike ljubavi sa Apple-om, kliknuli smo cim smo se ugledali. To je to, i dan danas smo sretni zajedno, i sirimo svoje online vidike..