"Svi mrš na CRŠ!" - da, to je ekšli bila parola. Kao, ono: "Stoko stripofilska..."
Bijasmo kolegica N.M. i ja u subotu na Crtani Romani Šou(u?).
I oči nam iscuriše od stripova.
I bijaše dobro.
Nadasve.
Kupila ja sebi par Dylan Dogova. Nije mi dosta ovih osamdesetak koje imam doma, pa eto...
Dva su neka novija i dobila sam ih za siću, al jednog sam platila 30kn. Iz 83' godine. I još me drži euforija.
Hjebote, moj vlastiti skoro-pa-antikni strip! (mislite šta hoćete, jebemise, sretna sam)
Sav onak žut, hrapav, ofucan i u foliji.
I onda ga ja izvadim iz folije, povlačim po sobi, pročitam od početka do kraja i unatrag okrenutog naopačke i ne znam šta bi više s njim, pa ga puknem na skener.
E, da, i gledali smo crtić "Grupa TNT protiv Superhika".
Crtić na talijanskom, dvorana mala, zvučnici loši i NIJE BILO TITLA.
Koji je to k***c?
Mislim...
U sklopu svega bio je i natječaj za strip-crtače.
Ne nađoh Milovanov rad.
Dečko je bio lud za stripovima u osnovnoj, šteta da nije nastavio.
Stari pušta makedonske narodne u dnevnoj sobi.
Idem ga spriječiti prije nego nam susjed počne lupati sjekirom na vrata.
Ovaj blog počeo je kao standardni ispušni ventil. Dođem, ispucam svoje frustracije, nasmijem vas, prestrašim i pokušam izazvati neke dugoročnije (as for dulje od dvije i tričetvrt minute) sentimente.
U zadnje vrijeme prerastao je u malu virtualnu galeriju mojih radova. Svi koji žele podijeliti umjetničko iskustvo ili samo razgledati čega tu ima- dobrodošli su.