U kinu sam sinoć plakala od smijeha. Sinoć sam po prvi put bila u kineskom restoranu i jela pečeni sladoled.
Išla kući kasno i zbunjena.
Čizme su mi bile teške od blata jer volim prečice. Kišobran se raspao, sastavljala sam ga danas.
Šutjela od sjete.
Lijepo je bilo.
Sa o Roma babo, E bakren cinen. A me coro, dural besava.
Po prvi put slavila rođendan zajedno s još nekim.
Možda sam mislila da sanjam?
A a daje, amaro dive. Amaro dive erdelezi. Ediwado babo,
amenge bakro. Sa o Roma, daje. E bakren cinen.
I bilo je lijepo.
Vraćala sam se danas odnekud i pogledala prema gore.
Otkad i ovdje ima zvijezda, pitam se? To mora da je od one kiše.
Čak se i ovo zatrovano nebo ispralo koliko se uporno cijedila.
I sada ih je bilo mnogo. Kao da sam znala, namazala sam čizme voskom prije tri dana.
Eeee. Sa o Roma, babo babo, Sa o Roma daje. Sa o Roma, babo babo,
Erdelezi. Erdelezi, Sa o Roma Daje.
Kraljica je sjedila zdesna i smiješila se zbunjeno.
Ciganski Đurđevdan… Erdelezi.
Ovo tu što sam nabacala između.
Eeee.Sa o Roma, babo babo,
Sa o Roma daje. Sa o Roma, babo babo, Eeee..Erdelezi, Erdelezi.
Sa o Roma Daje
Tata mi je napravio još ovog ljeta lijepi stalak za slikanje.
Sad stoji posred sobe i stalno zapinjem o njega.
Sutra idem po još papira i tempere.
Ovaj blog počeo je kao standardni ispušni ventil. Dođem, ispucam svoje frustracije, nasmijem vas, prestrašim i pokušam izazvati neke dugoročnije (as for dulje od dvije i tričetvrt minute) sentimente.
U zadnje vrijeme prerastao je u malu virtualnu galeriju mojih radova. Svi koji žele podijeliti umjetničko iskustvo ili samo razgledati čega tu ima- dobrodošli su.