Ovo je priča o tome kako ljudska glupost vreba odasvud i ne da ne spava, nego joj čak niti ne pada koncentracija. Dakle… otkud da počnem…
Kako volim rješavati logičke zadatke i ponekad ispunjavati križaljke, često kupujem Feniks. Ima tu i nekakvih tekstića tipa holivudske pizdarije, intervjui, zanimljivosti i slično. K'o stvoreno za listati dok čekaš bus. Kupila ja tako svježi primjerak prije nekih tjedan-dva.
Na redu za intervju sa domaćim zvijezdama bila Indira Vladić-Mujkić. I sve više-manje kulturan, iako mlak i kikiriki-koštice-zanimacija razgovor, KADLI novinar provali:
Imponira li Vam što Vas smatraju hrvatskom verzijom Tine Turner na pozornici?
O, jebote majmun retardirani, debilu s press-iskaznicom up his arse. Indira sišla-s-drveta-pa-ritualno-arlauče Vladić pjevam-da-reklamiram-restorane-i-gojim-se-na-nervnoj-bazi Mujkić DA PODSJEĆA NA TINU TURNER?!?
Otkud ti to?!?
Od društva gluhoslijepih ljudi koji nikad s nijednom od njih nisu imali fizičkog kontakta?
Moguće.
Pitala sam prijatelja s kojom bi se radije ševio.
Prvo mi je uputio duuugi pogled po kojem se vidjelo da napeto razmišlja i onda rekao:
«Pa jest da Tina ima sedamdesetak godina, ali…»
Rekoh mu da bih i ja radije u krevet s Tinom.
Bar me ne bi bilo strah da me zdrobi laktom dok poslije svega sanja da za doručak ganja mlade srne po šumi.
I ne izgleda k'o obrijana gorila u sado-mazo kožnoj obleki.
Blaaah… idem pit s FER-ovcima.
Ciao!
update komentara nakon kvara:
*
ulovi kojeg ferovca... :)
| zlivija | 18.11.2006. u 18:02
*
hehe, i ja bi radje s tinom, ova nije ni za krvavicu.
| tiranina | 18.11.2006. u 18:52
Ovaj blog počeo je kao standardni ispušni ventil. Dođem, ispucam svoje frustracije, nasmijem vas, prestrašim i pokušam izazvati neke dugoročnije (as for dulje od dvije i tričetvrt minute) sentimente.
U zadnje vrijeme prerastao je u malu virtualnu galeriju mojih radova. Svi koji žele podijeliti umjetničko iskustvo ili samo razgledati čega tu ima- dobrodošli su.
)