Danas je bio velik dan.
A zake?
Zato što sam se nakon podosta vremena vratila svom omiljenom ekstremnom sportu- upoznavanju ljudi preko interneta. Doduše… ovo je prvi bloger (ali, hej, nisam kriva, navukli su me).
Jes' da sam prehlađena (i to se progresivno pogoršava), kišem k'o manijak i razmišljam da si nabijem plutene čepove u nos da se ne zajebajem s brisanjem, al' dobre sam volje.
Par crtica da opišem doživljaj:
- da, honey, ja zbilja JESAM 155cm visoka! (i živim u selu Štrumpfova)
- Ove jeseni nose se košulje. I letargija (živ'la filzofija).
- (vezano uz košulju i današnje prokleto vrijeme) Ješi nažebo, široče moje majo?
- Zašto, ali, oh, zašto se sve zagrižene dugokose osobe ošišaju malo prije nego ih ja upoznam?!? It's a curse…
- Što ti više gledam fotku, to si manje na njoj sličiš…
- … a kad te vizualiziram, sve više sličiš na Mazala iz Smogovaca
- "zooovi, samo zooovi…" (interna, držim fige u vezi toga!)
Možda se sjetim još pokojeg detalja, pa update-am, al za kraj samo da kažem ovo:
Nadam se da nisam pridonijela tome da doživotno zajebeš koncepciju upoznavanja preko neta.
Ovaj blog počeo je kao standardni ispušni ventil. Dođem, ispucam svoje frustracije, nasmijem vas, prestrašim i pokušam izazvati neke dugoročnije (as for dulje od dvije i tričetvrt minute) sentimente.
U zadnje vrijeme prerastao je u malu virtualnu galeriju mojih radova. Svi koji žele podijeliti umjetničko iskustvo ili samo razgledati čega tu ima- dobrodošli su.