Malkice je palo u drugi plan, pa da repriziramo, new and improved :
Pjesma o toplom kruhu s kandiranim voćem
Sjedi mi se pod maslinovim stablom.
U lanenoj suknji i košulji, bosa.
Eterični miris širio bi se toplim zrakom
i moji dlanovi mirisali bi
na pistacije.
Prelazila bih rukom preko tvoga lica,
a ti
sklopio bi oči i drijemao.
U gustoj travi oko nas skrivali bi se
zrikavci i krijesnice.
U mojoj kosi bilo bi uvojaka,
u mom krilu poljskog cvijeća,
a na tvojoj košulji zapeo bi jedan
sasvim mali čičak.
I ti bi mirisao na dunje u hrastovoj škrinji.
Kad sklopim oči, lijep kao sunce.
Slušam kako ti srce kuca.
Reci mi...
Ovaj blog počeo je kao standardni ispušni ventil. Dođem, ispucam svoje frustracije, nasmijem vas, prestrašim i pokušam izazvati neke dugoročnije (as for dulje od dvije i tričetvrt minute) sentimente.
U zadnje vrijeme prerastao je u malu virtualnu galeriju mojih radova. Svi koji žele podijeliti umjetničko iskustvo ili samo razgledati čega tu ima- dobrodošli su.