... do zore plesati... bla bla... kako-to-već-ide.
Pemo vun!
Marija Mia Siniša lil' o' me
Update (drugi dan, 19:25):
Bijasmo na Gornjem gradu. Pili pivu i slušali svirku uživo.
Dva tipa u kaubojskim šeširima svirala su stvari tipa Ghost Riders In The Sky, a sa krošanja visjele su papirne note.
Baš je bilo... ma znate... ljetno, opušteno, zajebancija...
Na stabla su bile obješene ružne lutke u čudnim krinolinama s rukavima prišivenim na totalno pogrešna mjesta. Bizarre...
Slikari su na ulici izlagali svoje radove. Oko drvenih klupa igrale su se curice čiji roditelji su valjda isto sjedili tamo i pili.
Pored nas je u toku večeri sjela pjevačica Elementala. Mia ju je prepoznala po izgledu, a ja po glasu.
Mia je probala zavesti sve nas odjednom. Pružila je svoje pohotne krakove ispod stola , al nismo se dali!
Doduše, bila je sasvim lijepo sređena u onoj suknjici...
Poslije smo tražili Jabukovac.
Ja sam vodila i pogodite što- NISMO GA NAŠLI!
Dobro da smo se znali vratiti.
Siniša, sunce moje malo raščupano, se napio k'o guzica i dok smo oko jedan ujutro išli po sendviče ispitivao me o PMS-u po ne znam koji put. Za njega je to misterija. Ja mu objasnih da napaljenost možda ima veze s tim, a on me šokirano pogledao i rekao: "Vi hodate okolo ovlažene?!? Mi muški da hodamo okolo napaljeni, strpali bi nas u zatvor k'o manijake!!"
Ovaj blog počeo je kao standardni ispušni ventil. Dođem, ispucam svoje frustracije, nasmijem vas, prestrašim i pokušam izazvati neke dugoročnije (as for dulje od dvije i tričetvrt minute) sentimente.
U zadnje vrijeme prerastao je u malu virtualnu galeriju mojih radova. Svi koji žele podijeliti umjetničko iskustvo ili samo razgledati čega tu ima- dobrodošli su.