Jučer...
... sam bila u kockarnici.
Sjela sam do tipa koji je gubio i smijala mu se na sav glas, upirala prstom u njega i rugala mu se.
Spušio je 80 kuna. 
Igrala sam "zahod" u kinu koristeći programe umjesto karata.
I izgubila. 
Družim se s čovjekom koji uporno tvrdi da je prevario sistem jer je uspio rezervirat pola ljubavnog sjedala u Cinestaru i da mu sad psuju sve po spisku.
Mali, oladi.
Perfekcionizam pogubno djeluje na tebe. 
Shvatila sam još nešto.
Nikad mi toliko drugi ljudi nisu govorili da neke stvari u mom životu ne valjaju.
A opet... nikad, ali ama baš nikad u svom životu (bar koliko pamtim) nisam bila toliko sretna.
I onda se moja mama čudi zašto čuvam sitnice u svojoj sobi. Ulaznice, poruke, raznorazni papirići, omoti, kamenčići i gluposti.
Sve su to podsjetnici i već mi se puno puta dogodilo da sam pospremala sobu i našla nešto što me podsjetilo na neki lijepi trenutak. I taj lijepi trenutak je pokrenuo druga sjećanja kojih se sigurno ne bih sjetila sama od sebe.
Takve stvari ravne su zapisima iz dnevnika, još im samo fali etiketa s datumom. Al to je zaista nevažno.
Poruka- nemojte se zalaufati pri proljetnom čišćenju. Nije sve smeće.
PozdraF! 
