Kaže mi - to nije izvanjska akcija koja će dovesti do slobode.
Sloboda je - kaže mi - osjećati se slobodno.
Kad ćeš početi vjerovati u sebe? – upita me. Zar ne vidiš što si sve do sada postigao i to u tako kratkom roku? Do jučer si bio netko drugi. A sada toga istog više ne prepoznaješ. Ti mijenjaš sebe i mijenjaš pritom svijet. To je tako povezano. Neupitno je da će se svijet oko tebe promijeniti čim se ti mijenjaš. No, tu se krije opasnost po tebe u vidu kušnje. Da ćeš postati stranac u svijetu u kojem živiš i da ćeš odustati. I to je neupitno. Dogodit će se. Pitanje je samo kada. No, tada, ako ostaneš ustrajan kao sada što jesi, pobijedit ćeš svijet. Pobijedit ćeš svoje tijelo. Ono će biti poput prazne posude, a ti ćeš stajati kraj njega. Ti ćeš odlučiti što će se u tu posudu uliti. Nešto kvalitetno, ili nešto kvarno. No, više od toga, shvatit ćeš tko si ti. Posudom se služiš. No, tko si ti koji se služi posudom. To je pitanje na koje moraš naći odgovor.
Kaže mi - Dok god vjerujete da postoji nekakav „režiser“ koji stvara vašu stvarnost u kojoj igrate po određenim pravilima, biti ćete zarobljenici ove stvarnosti. Svijet je tvoje ogledalo. Svatko od vas ima jedinstveni pogled na ovaj materijalni svijet. I zato se čini da je ovo svijet dualnosti, odnosno odvojenosti. No, ne postoji milijun kapljica. Postoji samo ocean. Kad osvijestiš sebi ocean, odnosno stanje kad si jedno sa svime, pomiriti ćeš se sa svime. Bit ćeš u svijetu, ali nećeš biti dio njega. Bit ćeš van drame koja se odvija, a nema zapravo režisera koji je režira.
Gledao me je neko vrijeme, a onda mi je kazao - Možete se poistovjetiti sa svojim tijelom. Možete vjerovati da ste ovo sada jedino vi. No, kad ste izašli iz majčine utrobe, postali ste svjesni ovog svijeta onda kad ste osjetili samog sebe. Kad ste osjetili svoje tijelo. Težina je nešto što mnogi od vas prvo osjete. Kroz ovaj svijet djelujete svojim osjećajima. I oni su jedino što ćete uzeti sa sobom kad napustite materiju.
Pogleda me. Čekao sam da nešto kaže. Izusti – Osjećaji su sve što si ti. Kanaliziraš ih kroz svoje srce. Mozak je poput automata. Samo realizira naredbe srca. Dakle, tvoju mozak, kao operativno tijelo, djeluje po naredbama tvojih osjećaja. Ono si što osjećaš, jer je to temelj tvojeg djelovanja.
Ako nemaš vjere u sebe, što će značiti vjera ljudi u tebe koji te okružuju? Ako padneš, koga si izdao? Sebe? Ili njih, što su vjerovali u tebe? Što je vjera van nas, ako nije osnažena unutar nas samih.
Kaže mi - Ako želiš biti voljen, onda prije toga moraš voljeti. U ovome se krije odgovor da budeš ono što jesi. Da tvoja stvarnost bude onakva kakvu želiš. Gledao me je sa smiješkom. Onda mi nastavi govoriti - U molitvama, toliko toga me molite. Ali, vi dok molite, ne osjećate svoje molitve. Ne ostvarujem ja vaše molitve. One jesu u meni to jest. Ali, kao što sam vam rekao – Kraljevstvo je u vama. Kraljevstvo ne možete vidjeti. Možete ga samo osjetiti. Vi, kad osjetite svoju molitvu, ona već jest. Na ovom svijetu možete posjedovati sve. I što onda? Kad umrete, jedino sa sobom nosite ono što je proizvelo vaše srce.
Kaže mi - Vi ovaj svijet gledate očima. No, to je nedovoljno. Ovaj svijet biste trebali promatrati srcem. To je važnije od onoga što činite svojim očima. Kad biste uspjeli spoznati vlastito srce, a to bi vam trebao biti cilj, koliki od vas se ne bi raspali pritom? Uvidjevši tko ste vi zapravo. Poznajete li vi uopće sebe, ili ste zadovoljni slikom sebe koju vidite? Pokušajte si odgovoriti na ovo pitanje.
P.S.
Podigao se. Zbog Sunca iza njega, promatrao sam ga kao jednu veliku sjenu. Podigao je svoju ruku te mi rekao - Kad vas budem sudio, kroz što ću vas suditi? Šutio sam. Kaže mi - kroz vašeg svjedoka. Tko je on? - upitah ga. Pogleda me te mi kaže - Vaše srce.
Dok smo hodali putem tri puta je ponovio potiho – vrhunac. Upitah ga – što misliš pod tim vrhunac? Šutio je i nastavio hodati. Onda je zastao, okrenuo se prema meni te mi rekao – vrhunac destrukcije samog tebe. No, to je ujedno i destrukcija cijelog svijeta. Kako to misliš – upitah ga. On me pogleda te mi kaže – koliko puta sam ti usadio u um ideju Oceana, a ti ne razumiješ. Kapljica koja gleda drugu kapljicu, uvjerena je da vidi drugu kapljicu. To isto se događa i ovoj drugoj kapljici. Istina je je da ni prva niti druga kapljica ne gledaju jedna u drugu. Gledaju u sebe. One su Ocean. One su Jedno. Prividno, povrjeđujete jedni druge. No, istina je da samo povrjeđujete same sebe.
Svijet koji gledaš – to si ti. Što kaniš poduzeti u pogledu toga, ili si odustao? – upita me.
Sjedili smo na obali promatrajući pučinu. Okrenuo se prema meni i rekao mi – vi ste zarobljenici kruga. Vi ste zarobljenici vremenske petlje ponavljanja. A to je zato što ste zarobljeni u vlastitom srcu i umu. Pita me onako sjetno – znaš li kad ste zarobljeni u srcu? Ne znam – odgovorih. On me je promatrao neko vrijeme, ali je onda rekao – kad ste zarobljeni u umu.
Ustane i pruži mi ruku. Ustanem. Kaže mi - Sad nauči jako važnu stvar. Moraš imati čisto srce da bi imao čist um. To je neophodno da izađeš iz ove rupe u kojoj sada živite. Ovo je zaista rupa. Kaljuža najnižih osjećaja koja su produkt vašeg srca. Ne ljutite se na vaš um. On je nemoćan. Plače poražen, a da vi toga niste svjesni.
Tužno me pogleda, okrene se i kaže mi – sad idem.
Nije to bio trenutak kad sam krenuo aktivno raditi na sebi i dovesti sebe do ogromne promjene. To se dogodilo prije. Kada sam vidio sebe kako radim na sebi. U umu. Um vidi budućnost prije nego se dogodi. Morate shvatiti jednu stvar, vaše tijelo je vaš alat. Kao motika radniku. Kao kist umjetniku. Kad bismo bili svjesni snage našeg uma, gdje bi nam bila granica? Kad bismo našu budućnost zamislili kao bijelo platno, kao priliku da krenemo od nule, svijet sutra bi bio puno bolje mjesto. No, to se neće dogoditi dok ne učinimo prvi korak – promijenimo sebe. I ono najvažnije, shvatimo proces koji se nalazi iza te naše promjene. I onda još ono ključno – spoznaja da taj naš proces nije samo individualan, već je ono mnogo veće od toga. On je dio procesa svakog od nas. Jedna cjelina koja je sada neuštimani orkestar. Svijet će biti bolje mjesto. Sretnije. Zdravije. Kada postanemo orkestar i zasviramo duhovni valcer koji će svojom snagom donijeti toliko željenu promjenu naše stvarnosti.
P.S.
Ne volite šefa na svom poslu. Dajte mu priliku. Zavolite ga u umu. I pogledajte rezultat u stvarnosti.
Ne volite posao koji trenutno radite. Dajte mu priliku. Zavolite ga u umu. I pogledajte rezultat u stvarnosti.
Sve što vas opterećuje ovdje, čini vas tužnim, tjeskobnim, ljuti vas, potiče vas na mržnju, sve to mijenjajte u suprotno u vašem umu. I onda promatrajte. Promatrajte krajnji rezultat.
Upitah ga – možemo li nekako izbjeći grozotu koja nam dolazi. Šutio je. Upitah ga – možeš li to ti spriječiti? Okrene se prema meni, nekako sjetnog pogleda te mi kaže – Ne. Kroz svoje djelovanje učite. Spoznajući vlastite pogreške rastete. Kad god padnete, imate priliku ustati.
Pogleda me te me upita – Što je temelj mojeg stvaranja? Šutio sam. Kaže mi – Ravnoteža. Ona je majka karme. Ona je majka zakona uzroka i posljedica. Vaši bolovi su moji bolovi. Vaše patnje su moje. Vaše rane su moje rane. Sve što vi osjetite, to i ja osjećam.
Što gledate u ogledalu? Je li to ono što želite gledati u ogledalu? Ogledalo je vaš svijet. Vaša stvarnost. Jeste li se prepoznali ili blijedo gledate u ogledalo?
Gledao sam ga. Tmurnog je izgleda. Okrenuo se prema meni te mi je rekao – Krenuo je proces promjene. Pitanje je sljedeće – koliko ste spremni to sebi osvijestiti i aktivno djelovati u kreiranju promjene. Poznajući vašu povijest, uvijek ste u većini spavali. Pa je manjina stvorila svoj svijet po svojoj mjeri. Sad, pitam vas, koliko ste spremni biti budni i takvi budni promijeniti svijet? Ako ne osvijestite same sebe, a to je preduvjet da shvatite kako funkcionira vaša stvarnost, nećete imati nikakva utjecaja na ono što je sada pokrenuto, što se sada događa i kako će završiti.
Upitah ga – kako mogu promijeniti svijet? Da li je to uopće moguće. Šutio je. Onda me je pogledao. Pa mi kaže – Ti si jedan, ali i ti si sve. Tvoja akcija nije samo tvoja. Ona je akcija koja je utemeljena u svemu. To ste zaboravili. Ništa što napravi pojedinac ovdje, ne ostaje zaboravljeno u sveukupnosti. Ako uzmeš ocean kao sveukupnost, kapljice koje ga čine mogu stvoriti svoje zajednice. Zaista da te pitam, da li je veliki prasak nastao iz ničega? Naravno da nije. Dogodio se unutar sveukupnosti. E sada, postavi si pitanje – koliko je zapravo bilo tih velikih prasaka? Vraćam se na zajednice kapljica. Zamisli koliko je to Svemira poput tvojeg? Nasmijao se od srca. Uzmi radio na primjer. Slušaš određenu radio postaju. No, onda zaključiš da je vrijeme da slušaš neku drugu. Ona je na drugoj frekvenciji od one prve. Što je bit? Imaš toliko radio postaja koje imaju svoju frekvenciju, ali sve one postoje u isto vrijeme. I zaista, kažem ti, ovo je igra na mnoštvo razina, dimenzija. Odvija se istovremeno. Ali, sva ta igra odvija se unutar sveukupnosti. Jedina konstanta cijele te igre je beskonačno kretanje unutar sveukupnosti. Produkt tog beskonačnog kretanja je iluzija zvana vrijeme.
Kaže mi – povjerenje se gradi. Za to je potrebno vrijeme. Nekad kraće, a nekad duže. Pritom je najvažnije biti dobar. I dati do znanja onomu s kim želiš ostvariti odnos, da si dobar. Da ga on ne vidi samo, nego da ga osjeti. Da se osjeća sigurnim u tvojoj blizini. To je najbitnije. Morate se osjećajno povezati. Biti braća. Biti sestre. Biti jedno. Što jeste. Pustite vanjsko. To je samo odraz. Povezujete se kroz nutrinu. Povezujete se kao bezoblični entiteti. Kao ono što jeste. Kad se prepoznate, tada sve nestaje oko vas. Svijet prolaznosti. Postojite samo vi. Vi ste neprolazni. Vi jeste.
Rekao sam ti da ne želim više. Zašto si uporan? – upitah ga. Šutio je. A onda me je pogledao i rekao – nije do tebe. Imaš pravo opirati se, ali dokle. Ja sam dovoljno jak da prevladam unutar tebe. Dakle, zašto bi se meni odupirao kad znaš da ćeš to moći činiti neko vrijeme, a onda ipak odustati? Koliko puta si mi postavio pitanje dok si se penjao uz brdo? I odgovorio sam ti. Znam, nikad se nisi osjećao stanovnikom ovog mjesta. Potpuno te razumijem. Tvoje tijelo tebi je zatvor. Ne možeš se identificirati s njime i to te čini nesretnim. Ali, problem je u tome da se ti tako osjećaš. A nešto si i naučio valjda dosad, osjećaje možeš promijeniti. Ako promijeniš osjećaje, tada ćeš i sebe promijeniti. Bit ćeš kroz svoje tijelo nešto drugo.
Što ti želim reći, a svima vama, mir na Zemlju nećete donijeti oružjem. Mir morate osjećati, ali ga vi ne osjećate. Možete moliti za mir. Možete meditirati za mir. Možete ga vizualizirati, ali ako u svemu tome zanemarite svoje osjećaje, nećete pronaći mir. Kad molite za mir, kad meditirate za mir, kad vizualizirate mir, na svojem jeziku nekoliko puta dugo izgovorite miiiiiiiiiirrrrr. Usredotočite se na tu riječ dok je izgovarate i pokušajte je osjetiti. Kad prvi put uspijete osjetiti tu riječ, bit ćete na dobrom putu da zaista pronađete mir unutar sebe. Pronaći mir unutar sebe je preduvjet da ostvarite mir na Zemlji.
Tad je zašutio.
*******
Jedan od najznačajnijih susreta s NLO-ima dogodio se 1994. godine u Zimbabveu, u privatnoj katoličkoj školi Ariel. Sudjelovanje u rasvjetljavanju tog događaja, psihijatra i profesora na fakultetu Harvard, Johna E. Macka skoro je koštalo karijere. 60 djece imalo je susret s NLO-ima i s neobičnim bićem. Poruka dana svoj djeci je bila ista – pripazite na svoj odnos prema okolišu. Prema bio sustavu. Dakle, to je bilo 1994. godine. Danas, klima je poludjela. Ledenjaci se otapaju. Pucaju ledene ploče. More raste. Otok plastike se kreće oceanom. Veliki broj znanstvenika upozorava da smo ušli u 6. izumiranje vrsta.
Moramo shvatiti jednu stvar, kao što mi promatramo biljke i životinje na Zemlji, tako netko promatra i Zemlju, biljke, životinje, ali i nas. Teško je to pojmiti, znam. Ali, ne treba se toga bojati. Treba se bojati toga što ako postanemo prijetnje Zemlji i biljnom i životinjskom svijetu na njoj. Što onda?
Ako želite promijeniti svoj život, za to je potrebno:
Snažna volja.
Čvrst karakter.
Ustrajnost.
Tada ćete biti novi vi. Sretno vam na tom putu, jer ja jesam sretan čovjek.
P.S.
Dođe taj trenutak kad moraš reći zbogom. Ovdje sam jako dugo. Ja bih rekao predugo. Ali, sad je to to. Pobijedite svijet. On vas nije dostojan. Budite Svjetlo! Svijetlite!
Upitah ga – ako zamislim da si sa mnom i da razgovaram s tobom, da li umišljam pritom? Šutio je neko vrijeme, a onda je rekao – kad ljudi mole, ne osjećaju li da su tada u interakciji s Bogom? Ako me gledaš u svojoj vizualizaciji i ako uvidiš da osjećaš moju prisutnost, da li se to razlikuje od sna, ili nečega što ti u ovom trenutku zamišljaš, ili, pak, od stvarnosti koju promatraš? Ako sam ja sve, onda je sve u meni. I vaše molitve. I vaše vizualizacije. I vaši zamišljaji. Dat ću ti primjer. Imaš drvodjelca. I on sjedne. Zatvori oči kako bi zamislio stol kojeg želi istesati. On ga gleda svojim unutarnjim očima. Onda otvori oči i nacrta sliku stola koju je zamislio. I tada krene obrađivati drvo. I na kraju napravi stol. Pitam te, je li onaj stol kojeg je prvotno zamislio, manje stvaran od onoga kojeg je istesao?
Šutio sam.
Okrene se zamišljen. Ništa ga više nisam pitao.
Kaže mi - Sve je u vama. Volja je u vas. Karakter je u vas. Odlučnost je u vas. No, što to znači „u vas“? Vi osjećate. To je moment koji prethodi promjeni u stvarnosti koju gledate.
Pogleda me prodornim pogledom te me upita – zaista, pitam te, do kada ćete spavati? Te nastavi - Što znači spavati? Biti vođen od strane drugog. Prihvatiti san umjesto jave.
Kaže mi – ponovit ću ti pitanje, do kada ćete spavati?
< | siječanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER