Nije to bio trenutak kad sam krenuo aktivno raditi na sebi i dovesti sebe do ogromne promjene. To se dogodilo prije. Kada sam vidio sebe kako radim na sebi. U umu. Um vidi budućnost prije nego se dogodi. Morate shvatiti jednu stvar, vaše tijelo je vaš alat. Kao motika radniku. Kao kist umjetniku. Kad bismo bili svjesni snage našeg uma, gdje bi nam bila granica? Kad bismo našu budućnost zamislili kao bijelo platno, kao priliku da krenemo od nule, svijet sutra bi bio puno bolje mjesto. No, to se neće dogoditi dok ne učinimo prvi korak – promijenimo sebe. I ono najvažnije, shvatimo proces koji se nalazi iza te naše promjene. I onda još ono ključno – spoznaja da taj naš proces nije samo individualan, već je ono mnogo veće od toga. On je dio procesa svakog od nas. Jedna cjelina koja je sada neuštimani orkestar. Svijet će biti bolje mjesto. Sretnije. Zdravije. Kada postanemo orkestar i zasviramo duhovni valcer koji će svojom snagom donijeti toliko željenu promjenu naše stvarnosti.
P.S.
Ne volite šefa na svom poslu. Dajte mu priliku. Zavolite ga u umu. I pogledajte rezultat u stvarnosti.
Ne volite posao koji trenutno radite. Dajte mu priliku. Zavolite ga u umu. I pogledajte rezultat u stvarnosti.
Sve što vas opterećuje ovdje, čini vas tužnim, tjeskobnim, ljuti vas, potiče vas na mržnju, sve to mijenjajte u suprotno u vašem umu. I onda promatrajte. Promatrajte krajnji rezultat.
Post je objavljen 14.01.2024. u 23:20 sati.