Upitah ga – ako zamislim da si sa mnom i da razgovaram s tobom, da li umišljam pritom? Šutio je neko vrijeme, a onda je rekao – kad ljudi mole, ne osjećaju li da su tada u interakciji s Bogom? Ako me gledaš u svojoj vizualizaciji i ako uvidiš da osjećaš moju prisutnost, da li se to razlikuje od sna, ili nečega što ti u ovom trenutku zamišljaš, ili, pak, od stvarnosti koju promatraš? Ako sam ja sve, onda je sve u meni. I vaše molitve. I vaše vizualizacije. I vaši zamišljaji. Dat ću ti primjer. Imaš drvodjelca. I on sjedne. Zatvori oči kako bi zamislio stol kojeg želi istesati. On ga gleda svojim unutarnjim očima. Onda otvori oči i nacrta sliku stola koju je zamislio. I tada krene obrađivati drvo. I na kraju napravi stol. Pitam te, je li onaj stol kojeg je prvotno zamislio, manje stvaran od onoga kojeg je istesao?
Šutio sam.
Okrene se zamišljen. Ništa ga više nisam pitao.
Post je objavljen 05.01.2024. u 21:23 sati.