...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
PALAC (anatomija suvišnog)
Postoji ravna linija gdje se dotiču nebo i zemlja. Opisuje je svaka poštena slika s pristojnim zalaskom sunca. Postoji druga linija gdje se dotiču nebo i zemlja pod mojim kostima. Nju nepristojno opisuje ovaj anatomski atlas ________________________________________________________________________________________________________________ I POGLAVLJE - PALAC U ZRAKU (a ostali prsti krivi)  Stalno govorim da sam sucker za kazalište. Treba slušati nekazano... Otkrivamo manje grijehe da bismo sakrili veće… I kad kažem da su mi stopala ravna i mali prsti na rukama iskrivljeni, odvraćam pogled s preuskih ramena. Pa je moj veći grijeh u stvari da sam totalni sucker za riječi. Recimo... Recimo ono davno kad sam jedne zimske noći ustopirala čitavog jednog čovjeka. On je nažalost učinio lakomislenu grešku i kao svoju treću rečenicu izgovorio - „Ja sam pisac.“, a meni se to „Ja sam pisac.“ zbog greške u sistemu koja seže još iz vremena Slovarice, pretvorilo u „Ja sam PISAC.“, i u tom sam času u polumraku auta u koji sam ukoračila vidjela „mitsko biće“. I osjetila kako mi je upravo zrak izbijen iz pluća. U svoju obranu mogu reći da sam bila mlada i idealistična… Danas bi mi obrana bez mladosti koja bi me zastupala, bila unekoliko slabija. Jer međuvremenu je Život malo toga shvatio, iako je nekoliko puta zamalo platio životom. Pa je - koji se baš uvijek zaljubi nasmrt, a doživotno... daljnim je životom samo potvrdio da je idealizam nešto što se ne može u jednom času skinuti... kao što se recimo skidaju rezervni kotači s kostura bicikla, niti može jednostavno otpasti, prirodno ... onako kako otpadaju mliječni sjekutići, mali, slatki, i tako skloni kvarenju. Pa iako sam s vremenom i godinama ispolirala, beskrvna vegetarijanka, svoje dentes canini do visokog sjaja, i razvila preko njih onaj široki osmijeh kojeg se boje svi loši vozači u ovom gradu i sve zvjerokradice u šumi koja ga graniči na rubu moje pameti - ostala sam sucker za kazalište. S naglaskom na riječi. A što se priče iz jedne zimske noći tiče… odbila sam poziv u kazalište kao daleko manji grijeh, da bih se potpuno mračno odala grešnim zadovoljstvima druge vrste; tjedan dana se nisam vadila iz kreveta. U dišparnim sam čarapama što su trebale umanjiti groznicu koja me nije prestajala tresti, pročitala sve - i knjige i pjesme i eseje. A onda sam pristala na kavu. Čitavim sam tijelom, od uskih ramena do ravnih tabana, već bila unaprijed zaljubljena… u riječi. Čovjek od riječi se pak vrlo brzo strasno zaljubio u tijelo… (svi uvijek ponavljamo iste uzorke) i kako je ljubav slijepa, zasljepljen previdio neke anomalije na istom. Koje nadilaze krive prste. Moji krivi prsti su u stvari moja ćud; A tijelo k'o tijelo, a neka još naročitije; - uvijek griješi fizički. tessa k |
| < | kolovoz, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
