...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
PRIČA ZA ODRASLE
(što je tu je)  tih i tih godina moj je prijatelj radio u jednom uredu u kojem je radila i cura s kojom smo studirali, cura posebna na puno načina... dubokog glasa i usporenih kretnji, cura koja je, osjećala sam, dok sam ja noću crtala - eksperimentirala sa svojom seksualnošću na nekom mjestu koje nitko ne vidi... na nekom svom "skrivenom trećem blogu". (ima i toga... jedna osoba s tri bloga, krosmajhart) prošle su već godine od tih studentskih dana, a oni su kažem tih i tih drugih godina, već radili zajedno u uredu kod P., a P. se u mojim mislima uvijek lakše pojavljuje u nikad osvjedočenoj sceni u kojem mu žena sjecka luk i pere prozore, a on je tapša po širokom boku, ili u onoj u kojoj se u gnjevu pravednom obrušuje na sve što ne zna hodat cestom dok je on za volanom svog velikog... nego u nekoj potkrijepljenoj životom. ukratko... P. je bio bogomdano muško čvrstih stavova i neugrozivih principa, koje zna i red i mjesto svim stvarima, a ženama poglavito. no eto, posebna cura dubokog glasa i usporenih kretnji koja me na faksu gledala duboko u oči i budila u meni nejasan osjećaj krivnje, prišla mu je jednog dana, pogledala njega duboko u oči i i rekla mu nadasve mirno da je štosetumože i ona - muškarac. nešto manje bogomdan. pa da on to sada zato ne vidi, ali nek' joj da malo slobodnog vremena i ona će se vratiti novog imena i roda i spola... vratit će se kao - i u po noći standardno nejasan bjelodani frajer. P. ju je gledao skamenjeno. dobar komad vremena. a onda je odlučio pokazati da ništa nije toliko strašno da bi promijenilo njegovu poslovnu strukturu koja je, ako ustreba - sposobna izdržavati i nekoliko žena koja režu luk blaženo neobaviještene o sebi, svijetu i životu, između ostalog i zato jer za njega radi minus jedna - talentirana, sposobna i bar o sebi obaviještena, pa ma što svijet i život mislili o tome, a koja se izdržava sama. pa je ustao, kratko je potapšao po ramenu... muški, slegnuo svojima, i rekao rečenicu koja se u mom društvu zadržala kao antologijska: - što je tu je. važno je da se radi! p.s. radim. radim toliko da si ne znam ni roda ni spola, a što se mog broja tiče... njega bi trebalo višestruko uvećati da sve mi u istom dresu pokrijemo teren još neiscrtanih projekata. radim toliko da bih namjesto pristala da neko vrijeme sjeckam luk nekom P. i slušam o tome kako ne znam kakav je svijet i što je to život, iako se o tome sigurno nikad ne bismo složili, ali slušala bih, eto bih, jer ako ćemo po duši, a ja ću uvijek baš po duši... taj P. koji se ne libi ni stavova, ni riječi za koje ja nikad ni čula nisam, je na koncu konca... da li silom prilika, ali ipak... ispao zaozbiljno, kozmopolitski, urbano i liberalno širok, i ja po duši onda kažem - kapa dole majstore, maestralno si to odigrao, na muci se poznaju junaci. a što se mene tiče, kažem... radim toliko da si ne znam ni roda ni spola. što je tu je... ali svejedno svoj teren neiscrtanih projekata, namjesto da noću crtam, ja baš kao i uvijek bjelodano pokrivam na krajnje sumnjiv način; ispisujući ga svojim erosom... čulno, potpuno nevažno i neantologijski. jer što je tu je... meni je to najvažnije. tessa k |
| < | veljača, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | ||||
