...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
bosa
... Alisa u još neobjavljenom poglavlju o klecavim koljenima i stizanju na vrijeme. |
OKRENUTI LEĐA (svom profilu)
davnih sam godina otvorila taj profil samo zato jer sam mislila trebam... da je to pristojno kad dobiješ nečiji "invitation" , (u nekim se životima nažalost ne može protiv kućnog odgoja, ma koliko se životi trudili) otvorila... i nikad više ušla u njega, a osoba koja mi je ponudila prijateljstvo je zauvijek ostala jedini prijatelj tom profilu. (neka kao digresija ostane spomenuto i to, da je ista osoba kasnije krunila i moj pravi profil poljupcem, ali to s ovom pričom nema ama baš nikakve veze, osim što joj daje na, u ovom prostoru uvijek poželjnoj - začudnosti "profilacije".) no eto... kao što rekoh, taj profil je ostao neuseljen i prazan, jer može se i to... biti prazan i lijep, mislim probala sam sama sijaset svojih najtužnijih puta i zbilja... može se i tako nesretno živjeti, a ja bih svih ovih godina ljudima koji bi mu sporadično nudili prijateljstva, a za koja su meni stizale obavijesti mailom, znala reći; - sorry ljudi, ja vam negdje imam profil, ali moj profil nema mene. i mučilo me to... uvijek me muči kad negdje postoji neki dio mene zaboravljen i prazan. u međuvremenu sam se rebrendala, restartala, iz pepela rodila, upgradeala i poboljšala... mislim... prošla sam kroz više verzija nego nego posljednji model Švicarca, i nedavno nakon puno godina - ponovno zadobila svoje staro ime. svoje pravo ime. nekim sam ga čudom uspjela ponovno dobaciti do ovog ovdje trenutka i odlučila ga više ne pustiti da padne. ikad. a onda sam iz jednog razloga koji će u ovim kronikama ipak ostati zauvijek tajnom, i koja se nikad, ali baš nikad ne dam krstiti... nikad... otvorila novi profil; svjež, mirisan, čist, nevin i neokaljan... pa ga ipak krstila svojim omenom. ono što želim reći... ovih dana se moj stari profil... kvaran, slab, poročan i podložan, sumnjiv i nevažan, i koji ima samo jednog "prijatelja", ali i taj je sumnjiv jer je impliciran u radnje koje daju na začudnosti profilacije... nudi mom novom profilu, kao - "People You May Know". nudi mu se jeftino i ženski i uporno, baš svaki put kad nova ja promolim svoj karakterni nos među "ljude". ono što želim reći... Suzana K. se nudi Suzani M. kao People You May Know. sa zadovoljstvom mogu reći da joj moj novi profil uspješno odolijeva. dapače... okrenuo je leđa. i ja bih... mislim... tko bi uopće htio imati ikakve veze s takvom osobom? nitko živ. tessa k... (koja je od svih profila koji joj se u životu nude, sposobna pristati jedino na one koji su en face) |
NEPRIGODNO, NEPRILIČNO...
a na ruskom... i još jako dugo i široko (ko stepa stisnute ruske duše) uvod 1. jučer... M. je pročitala moj tekst i rekla: - to ti je trebalo ići sutra. rekla sam: - ne može sutra. danas bockam ljubav špenadlama, ali za sutra čuvam već jednom izvađenu - tešku artiljeriju. u međuvremenu kaunter se zalaufao jako i čitav dan mrtav-ladan skidao recke zbog prekjučerašnjeg teksta... onog za odrasle. vrtio se nesmiljen i egzaktan, a ja sam gledala kako se i opet, iz raznih i začudnih rubrika nepoznatih portala k meni slijeva neki drugi svijet... zavaran naslovom, nepripremljen... potpuno nespreman i nenaviknut na mene i moj intimni prostor u kojem sam ja već čitav dan, daleko više ljubila tu noviju priču sa špenadlama. a onda me i K. izdao i rekao: - super ti je ona priča za odrasle. trebala bi više pisati priče koje nisu o tebi... rekla sam: - kako može biti dobra, kad nisam stradala od nje? uvod 2. rekla je: - bojim se da sam ti pokvarila pjemu... gledala sam je takvu - predivnu i krasnu, koja uveća svaku riječ koju izgovori, pa i kad naručuje piće i uistinu mi nije bilo jasno što mi to govori: - nisi normalna, časna riječ. bila sam pod dojmom i nje i prigode...sretna. kasnije te večeri, kad su se dojmovi slegli, rekla sam još ovo: - znaš, ta pjesma koju si govorila... ta pjesma meni uopće nije važna. nikad mi ni nije bila... i kad sam slala taj rukopis, ona je bila u onom trećem svežnju u koji sam stavila pjesme koje me nisu htjele. i ja shvaćam u čemu je njena draž... ali svejedno se uvijek čudim kad nju "izvuku". jer ona ne zadovoljava moj najvažnije standard... da sam je izrezala iz sebe žive. ona nije ni isplakana, ni iznojena, ni zakucana nogama u zemlju, ni pokorena... nisam joj se ni podala, ni podlegla ni prebolila je, ni odžalovala, ni pobijedila... nju sam naprosto napisala. pa gledaj .. poslat ću ti sutra jednu pjesmu koja je sve to, ako ćeš me ikada opet govoriti... htjela bih da nju govoriš. onda sam se nasmijala nadodala: - i tada... ne smiješ pogriješiti. ____________________________________________________________________________________________________________ NEMOJ! na str. 93. knjige koja mi je dopala: Ljubav dolazi kad joj se najmanje nadamo i kad je ne tražimo. ... Ja ti se ne nadam uopće. Ne tražim te ni najmanje. Čak me ni ne zanimaš. Ali svejedno, nemoj se nizaboga osjećati pozvana da mi zato pozvoniš na vrata. Neću ti otvoriti. Iskreno; ne podnosim te. Kvarna si, razmažena... nesnosna. Od mojih podočnjaka. Od mog ne sno - sna. I nisam te se sjetila... moj bože, ni sama ne znam koliko te se nisam sjetila. (tisućučetiristošezdesetidva dana, šesnaest sati i dvadesetijednu minutu) Ni ne pamtim te. Pa to što kažeš da smo jedna drugoj obećale da se nećemo razdvojiti, da će nam misli biti istovite, da će nam se uzdasi od duša u istom koraku otkidati... ja zbilja ne znam o čemu ti to govoriš. A ako je i bilo, ja sam zaboravila. Kunem se na svih svojih preostalih jedino stranih jezika, na oba tamna klokotava zdenca, na tisuću i jednu noć izgužvanih pisama, na tri planine neprevedivih priča i pedesetsedam pjesama neuređenog toka, da niti jednom na tebe pomislila nisam. Niti jednom. I ne samo da ti se ne nadam, ne samo da te ne tražim... Ja ti zabranjujem da dođeš. Što kako? Lijepo. Lijepo - zabranjujem. Vidiš i to mogu. Jer ja mogu sve što hoću. Ja sam jača. Ja sam jača uvijek bila. Ja sam pobjednica svakog šumskog maratona, svakog oglasa za posao, svakog psiho testa, ja sam 100 od 100 bodova u sto od sto pokušaja, ja sam ispunjeni san kojeg nitko nije ostvario ... kojeg se nitko ni usuditi sanjati nije smio. Ne trebaš mi. A ako ipak budeš toliko glupa da dođeš - ja te neću čuti kad ćeš zvoniti; Isčupala sam zvono iz žice. A ako ćeš zakucati - ja te svejedno neću čuti; Udubljena sam u život. Pa čemu kucati, ako znaš da ja gluho radim i gluho pišem i gluho izlazim i putujem i gluho družim se ...ljubim. Da - ljubim. Što si zraknula? Jesam - jesam dozvolila da me poljube, jesam dozvolila da me dodirnu, da mi u oči zagledaju, da mi privjesak na lančiću zagrizu, da mi prste iz stisnute pesti razmrse... Jesam. Vidiš, mogu bez tebe ... gluho. Mogu ovako gluho bez tebe zauvijek. Pa ti neću otvoriti nikada. Pa i kad bi ti zauvijek spavala sklupčana pred mojim vratima. Pa i kad bi me čekala svih onih tisućučetiristošezdesetidva dana, šesnaest sati i dvadesetijednu minutu koliko ja ni sekundu tebe čekala nisam. Pa i kad bi deset godina držala opsadu od tisuću ahejskih brodova na mom pragu. Ja mogu izdržati tri Homerove Ilijade i napisati još četiri svoje naizust, sve do zadnje zadnjicijate u junačkom heksametru koji ne posustaje ni u jednom pjevanju i neću oslabiti; ja imam toliko zaliha unutar svojih zidina da bih njima mogla i tebe nahraniti još ovoliko ... dva puta. A što se darova tiče; Timeo Danaos su slova pod špijunkom s moje strane vrata. Zato budi mudra bar jednom u životu; odustani. Mani se ćorava posla. A ako ipak pozvoniš... i ako će zvono ipak raditi... posve slučajno, i ako ti posve slučajno otvorim vrata, i ako te posve slučajno ne otjeram ... ni vodom, ni metlom, ni tamjanom, ni neposustljivim zadnjim pjevanjem, i ako ti dozvolim da na tren zaviriš u unutrašnjost iza širokog bedema... slučajno, kroz obrnutu špijunku, kroz ćorave oči s blijedoplavim podočnjacima... to je samo zato jer sam čekala nekog drugog. I ako on i ima tvoje lice... ne utvaraj si; to je samo zato jer ti imaš njegovo. I ako je to lice savršeno... kakav je to neprijatelj koji nije savršen? ... urednik je rekao: - shvatio sam da ti je ta pjesma manifestna. po njoj si odmah i ušla u bibliotelu. ja sam rekla: - znaš... ja sam to tada zbilja i mislila. ali u stvari... ja čitav život o ljubavi mislim nešto drugo. ... prevedena s ruskog manifesta... tessa k |
UBODI
sezonski... po ljubavi. i nadam se da (je) boli. svi koji me znaju... a ne znaju me, znaju i to da u ovo doba godine - Penelopa šijem. da u ovo doba godine kamufliram pisanje - u karnevalske maske, oko kojih si ipak uvijek nešto mislim/pišem svoje. pa eto... ovdje i ovdje tu.., i tak. ali ove godine moliću... tema karnevala je, pazvamo - Ljubav je u zraku! s&(%$#$&... jer pred očima već vidim sliku silnih probodenih srca u školskom hallu, tako nevinih... u najnježnijoj dobi... ni krivih ni dužnih... oko te ljubavi, i stresem se momentalno od te prigodno, a tako neprilično dirigirane teme. s&(%$#$& no onda opet... iako ovdje govorimo o Penelopi koja tu i tamo s večeri gugla "love" (oko 4.530.000.000 rezultata 0,10 sek) svjesna da je ogrezli lover po neznanju , ipak... ona je i majstor... za maske i krinke i transformacije, a o tome da je majstor za neprilično... to znaju svi koji je znaju... a ne znaju je, pa dok sezonski predvidljivo u ovo doba godine... kroji priče od žive sebe, a sve kao ništa... i probada srce špenadlama... a prste vretenima... onako usput - bez greške osvoji prvu nagradu u školskom hallu. pa rekoh... e draga moja... od toga standarda nećemo odustati, pa nek je i ljubav kontaminirala zrak, majkujojnjenojiljubavi. onda duboko uzdahnuh i rekoh N; ok... znam što ćemo... biti ćeš ljubavno pismo. jer mislim ako ja ne znam napraviti ljubavno pismo... tko onda zna? nitko. pa sam joj puna osviještenog samopouzdanja koje je kad ga bolje pogledaš mrtvo slovo na papiru, ali tko bi se sad bavio detaljima... još nadodala: - ali ne smiješ nikome reći, jer svi će biti neka glupa srca i kupidi itd., a mi... mi ćemo biti ekstra. no onda je Marta, s&(%$#$& urbi et orbi objavila da će ona biti ljubavno pismo... s&(%$#$& i sad će naravno ispasti da smo Mi kopirale Martu. s&(%$#$& e ne može! ! pa eto... preusmjerile smo se: upravo špenadlamo "ljubavnu pjesmu". jer ja navodno znam nešto i o tome. p.s. D., je toliko čvrst u odluci da ne ide na karneval s tom, citiram - "kretenskom" temom da odbija biti čak i slijepac. ali zlato, ljubav je slijepa, to ti je super kostim. ne znam... slijepa ili ne, njemu se izgleda za ljubav živo fućka. p.p.s. nudila sam mu čak i "ljubavnu bol" kao slikovitu alternativu... mislim... što te to dijete može pogledati, bože dragi. tessa k |
< | veljača, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 |