u instrumentalu
godine su osamdesete
srednjoškolka... zaljubljena ofkors, uvijek u svom svijetu i sa srcem u lokativu...
uvijek u, o, po i na srcu.
na drugoj strani svijeta Madonna je navodno snimila neki film, ali ja ne znam ništa o tome,
ja sam u uvijek u nekom svom kažem,
ali sam i kulerica... wannabe,
ja ne slušam Madonnu nego pravim kolekcije Patti Smith i Lene Lovich...
izlazim nedjeljom u Lap
i furam s najzgodnijim tipom u gradu
... krosmajhart.
nedjelja je zimska... on stoji na ulazu, viši je od drugih... ima noge do ramena,
on je onaj koji utabao put svima koji se zovu - moj tip,
iako se na mom putu i u mom svijetu moj tip nije nikada više ponovio.
kad se približim smije se, pa mi onda govori... puno i lagano i u pol glasa;
da kad ću dobiti telefon, da mi je nasnimio neke kazete,
da - kao snebivajući se, a ja to volim - jesam li i večeras istresla sav sitniš bakici u Kamenitim,
da je on i opet bez kinte, da je bio s frendovima u kinu, da je film zbilja glup,
ali ga voli jer ima moje ime u svom imenu,
... jer je i on čitav vikend desperately seeking susan.
...
žena sam u tim i tim godinama... sa srcem koje u međuvremenu nisam uspjela podići po padežima,
i dalje zaglavljena u istom lokativu s pogledom na instrumental... koji znam da vara,
vječna kulerica wannabe, neinstrumentalizirana i nenormirana.
ljubav jedino živim; o njoj i dalje ne znam ništa.
namjesto diktata iz gramatike, napisala sam cijelu jednu još pogrešniju arhivu sakupljenog neznanja koja čeka ukoričenje.
istovremeno na drugoj strani svijeta Angelina je navodno snimila neki film,
ali ja jedva da išta znam i o tome, jer sam davno utabala i put za onu sebe koja je samo svoj tip ;
uvijek neinformiran o svemu navodnom u navodnom svijetu,
a od filma i tako više ljubi kazalište pa ne samo nedjeljom navečer, talentiran za dramu - piše svoju.
ipak u tim i tim godinama, izlazim više nego u osamdesetima... u Zagrebu je najljepše noćno živjeti,
a onda u samo svoja nikom shvatljiva jutra, nakon sveopćih zagrebačkih noći mislim o Susan...
o tome kako sam se odonda često svojskije trudila izgubiti je u očaju, nego je očajnički pronaći.
...
čeka me na ulazu.
on nije najzgodniji tip u gradu, on nije ni moj tip, moj tip se samo svom tipu nikada više nije ponovio... kažem,
ali kad mu se približim - puno govorim... i polako i u pol glasa,
i mislim...
htjela bih da me baš ti pronađeš...
htjela bih da mi ti objasniš instrumental.
Susan
Post je objavljen 23.02.2012. u 09:31 sati.