Marketing
dnevnički, minus sedam redova
ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvjerke pokažu tragove...
...
ujutro Z. ispunjava neki formular i pita:
slušaj, ne znam kako da napišem...
jel ja živim sa Sonjom "u kućanstvu" ili da napišem "sama s djetetom" ili... kako?
kažem:
jel to filozofsko, pravopisno ili pravno pitanje? uopće ne razumijem što me pitaš.
i mislim... mene si našla pitati oko formulara.
štojaznam... ja bih napisala da živim u kućanstvu od troje.
Z. kaže:
ja ću napisati - "sama s djetetom"..
ubacuje se M. u pola glasa i u svom stilu:
ne da Z. svoju slobodu nikome, pa ni vlastitom djetetu.
...
malo poslije zove me nepoznata žena s mobitela mog djeteta.
našla ju je u gradu... izgubljenu i u suzama... desegogodišnjakinju koja mi je potajice išla kupiti poklon poslije škole.
- mamice, nemoj se ljutiti! skoro ti je rođendan.
brišem, kojoj rođendan uopće nije tako skoro, njene suze svojim glasom iz daljine, pa je navigiram kući... potresenu,
i sama i opet potresena od toga koliko duboko je u svom svijetu, koliko je izgubljena u onom važećem,
koliko je osjetljiva i beskrajno topla.
...
poslije zove D. koji se u važećem svijetu snalazi bolje i od mene, i kojeg bih sutra u dobi od dvanaest pustila i u Brazil da me to traži, ono bih...
s punim povjerenjem,... rekla bih - "odi sine"... jer mu je sve jasno, jer sve zna i sve skonta prije svih... osim uvijek istog - kako napisati sastavak.
- mama, ne znam riješiti zadatak iz hrvatskog... slušaj: što je Tadijanović mislio kad je za svoj stoti rođendan rekao - "ne pisati datume smrtni je grijeh"?
pa dodaje, egzaktan:
imamo deset linija ispod tog pitanja koje moramo ispuniti.
??? na Tadijanovića i egzaktnih deset linija.
nemam pojma, kažem... moram razmisliti...
konzultiram brzinski i M. i slobodnu Z., pa sve druge u uredu.
loše, loše, a-a...
onda telefonski zovem i V. koja radi u školi:
kažem: - gle, ne znam "riješiti" zadatak iz hrvatskog.
V. u pol' glasa kaže da ne može sad.
- vodim klince s ljubavnim recitalom po razredima. krepat ću danas.
smijem se, pa kažem: - predajem se... ti fakat imaš većih problema.
...
navečer... vraćam se likinji.
kažem joj:
pišeš pisma, živiš od kave i malo spavaš. podsjećaš me na nekoga.
ne možeš tako kroz život. haluciniraš i misliš da je to valjda inspiracija, a u stvari si otrovana umorom.
loše: kradeš i moje noći.
dobro: pišem.
...
pišem...
D. i N. spavaju. na pitanje što je Tadijanović mislio kad je ono rekao, kućanstvo od tri je skucalo tri reda.
slutim kako preostalih neispunjenih sedam imaju neke nejasne veze sa mnom ovdje.
...
snijeg u meni je okopnio tako što sam odlučila da je okopnio.
dijete u meni se rastužilo i zatreslo bradom.
rekla sam: zaboravi.
meni su četrdesetdvije za par dana... razumiješ. smisao života, svemira i svega je u mojim rukama.
mokre su ti noge. navigirat ću te kući.
...
"ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvjerke pokažu tragove..."
ne dam svoju slobodu nikome.
tessa k
p.s.
u dobi od 42 pustit ću se u Brazil. krosmajhart...
Post je objavljen 15.02.2012. u 06:29 sati.