samosanacije

Ima dana...koje bi trebalo preskočiti ali san traje prekratko, koji su poput špigla drsko i bezobrazno ubačeni među ostale dane u kojima je dopušteno lakomisleno letjeti u oblacima, ...koji će doći opet,... o kojima se ni napisati ne može bog zna što....
možda bi se, doduše, moglo dobro šutjeti, ali...
kako napisati šutnju? (lund)

nocturno kao stanje organizma

ponekad pomislim da,
(ako izuzmemo sve one sudbine koje sam skršila i kao slučajno pregazila martama)
probudim i ja ono najljepše kod drugih,
(i uzmem)
ali brzo se urazumim i skinem s tog zanosa;
sijevne mi da (jer)...
nisam dobra, loše sanjam...
…

uvijek sam se razlikovala po svojim lucidnim satima i rem fazama.
iz noćašnjeg sna… divno je biti ptica.
iz nešto dužeg iskustva… jedino što je teško je pripadati Čovjeku…
pa je misao ovog jutra, (a i šire);
one rijetke ptice koje se u dječačkim igrama love na lijepak za slavuja
treba ih,
poslije igre
pustiti da odlete.
ta vrsta ugine u kavezu prije ili kasnije.
od vlastitog cvrkuta… kao od neke autoimmune bolesti.
znam to pouzdano, čak iako sam ja ganjala mačke po krovovima.
što se razine dvorišta tiče…u jesenskima je uvijek jedna mačka suvišna, neraspoređena na svoje mjesta za izlaganje suncu.
…