Depresija

08 svibanj 2021

Depresija, moja majka,
moja jedina

Tu za mene, jedina
je uvijek bivala

Kada trebalo mi je ljubavi
svojim velom suzu
mi je pokrivala

Kada drugi nestali su,
ruku svoju, na me
je stavila

Rukom me je mekom,
u postelji othranila
Snježnom me je dekom
u postelji udavila

Kao dijete, za ruku me je
vodila, poput zvijezda
nebeskom se noći
u tuzi porodila

Depresija, moja majka,
moja jedina

Kao cvijet usamljen
što vijori se na vjetru
u polju prepunom maslačaka
mene je zapazila

Dušom me je mekom,
zaboljela,
snježnom me je rukom
zavoljela

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.