Negdje na kutu,
negdje na uglu
zabačen

Negdje na kutu,
negdje na uglu,
poražen

I pogledam u Nebo,
vidim ju,
kao hladna suza,
dolazi mi
samo da opipam ju

"Danas ako čujete Mu glas,
ne budite srca tvrda",
reče tada,
jedna Riječ

Pored puta,
tu gdje je, nevolja kruta
dolazi mi, kao slutnja
dolazi mi rane vrtnja
da me podsjeti,
što to bješe,
nevolje melem

Negdje na kutu,
negdje na uglu
zaboravljen, prokrvljen

I čujem kako samoća udara
prate ih takti,
neumornih valova
a Riječ se ne miri,
i samo odzvanja

"Danas ako čujete Mu glas,
ne budite srca tvrda"...

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost