Uvijek si bila tu

02 siječanj 2015

I u jesen, i po zimi
na hladnim vremenima sjete
Bila si uz mene
kao majka priroda da me pratiš

I dok smo se svađali,
i dok smo složni bili
Uvijek si bila tu
korak iza mene da me paziš

Nekada je nebo bilo osvijetljeno
plavim freskama tuge
Danas su one utonule u maglu
Bila si tu, da ih primiš
prigrliš i zavoliš

Netko sa nebesa htio je da moj život,
bude uslikan raznim bojama dana
I u prošlosti sam oblikovan
kao ptica u letu, da zapjevam vjetru
i kažem kiši, sve što nosio sam ispod prsa
Ova luda glava učinila me da pogriješim
No jednom mi dada On da zađem
u dubinu utočišta slabih:
"Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre,
i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake"

Nitko vidio me nije, nitko znao
što proživjelo je srce moje duše
I znam da nisam rođen,
da živim od danas do sutra
Ima jedan plan, negdje u sutonu
mu je izvor, i Netko samnom
čini kako mu Vjetar puše
A ja ga slušam težinom oblaka dubina

Odkada ruke tvoji i oči milovale su me
Nestale su plave noćne mijene
I u neverama i u burama
u čistim zraka svjetlosti
Pratila si me kao vjetar
Što ti raspliće kosu

Nekada bih ti htio reći hvala
U tužnim vremenima
zagrljaja ljubavi što se miliju
ispod ovog bezgraničnog neba

Ali nemam riječi
osim prigrnuća svog tijela
Da ti pokažem gdje uvijek jesi,
gdje mi je dom


Prva poslanica Korinćanima 1, 26
Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.