Ne vidiš mi lice

18 lipanj 2013

Ne vidiš mi lice, tu je pred tobom
Nisam svemoguć, da ga pokrijem
Ono govori, tišinom mori
Jedine uši, što mogle su čuti
kristalo jasne, zvuke topline

Ne vidiš mi ruke, nema ih, tu su
Ove su dvije, papirno-svijetle
kao žarulje sjale, sad u mom oku
I to ne vidiš, i trebaš me više

Ja se poklanjam, i dok me boli
U trudu radim, nečem od zlata
Kopam polako, po ukletom molu
Igram se na tankoj, ivici čuda

Ne vidiš mi lice, pokrito, tu je
Nekad mi misli, lađama otplove
Na neka bliža, nama vremena
Al' uvijek s tobom, one su za te
Kopale vrijeme, trenutke, i sate
Po prašnjavom podu,
starih dvorskih stuba
prije nego ih mašta, na pučinu posla

One su na strastvenim, burama mora
Tonule uslijed dubokih vala,
što ih bi dizao, pak iznenada

Ne vidiš mi lađe, plove kod tebe
Nemam gdje drugdje, da stalno se sklonim
Pusti da plove, malo te misli
Da vrijeme porodi, svoje puste želje
Da te poljubim, na palubi jada

Daj mi svoju ljubav, na zvjezdanoj noći
Nema te magije, nema te moći
Što ne bi večer, mogla da razmoči

Ne vidiš mi lice, vidiš mi oči

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.