Volio bih da mogu imenovati osjećaj koji me obuzima u ovom trenutku, ali ne mogu. Smatrah da sam ulaskom u srednje godine barem nešto o životu naučio, ali često mi se čini da sam baš u trenutku rođenja najviše o životu znao. Želio bih, znaš što bih želio u ovom trenutku? Da me nema. Da se pretvorim u prah. Da me vjetar raznese ovom sanjivom dolinom mandarina i da taj prah pomogne boljem ovogodišnjem urodu. Da ljudi koji probaju nektar od kojeg rastu zazubice omamljeni i zadivljeni čudesnim narančastim fluidom pomisle kako mora biti posebno to mjesto na kugli zemaljskoj gdje plodovi mandarina, koje upravo jedu, rastu.

I da znaš, danas sam vidio iskonsko zlo u osobi za koju sam mislio kako je dobro poznajem. Toliko sam bio iznenađen i šokiran da mi je dugo trebalo da prihvatim činjenicu kako je vrag već dugo vremena živio zamaskiran iza lica anđela. I upravo ovaj slučaj nagnao me na sumnju kako dobro i zlo žive u vječnom skladu; nadopunjavaju se kao rak samac i moruzgva. Kao Tom i Jerry. Kao…kao kakao.

A razmišljao sam u zadnje vrijeme i o tome zašto tako često bježim od tebe, pa ti se vraćam. Neki bi to povezali sa plimom i osekom, mjesečevim mijenama. Za mene je to tipično naličje ljubavi, jebiga.


pjesma posvećena Govnolendu...

Liža, daj mi puno liža u moj organizam,
više hoću liža da izliječim cinizam.

Nadam se da vam se sviđa ova moja pjesma posvećena liži i njenom utjecaju na ljudsku psihu. U ovom slučaju, koristio sam je ipak samo u stihu.

Zamišljam, zamislite, zamišljam da neka tamo kineska nacionalna televizija reprizira bez rezova sva natjecanja u kojima su njihovi olimpijci uzeli medalje. Bilo bi baš fora do Božića odgledati sve te čari kosookih junaka Ljetnih olimpijskih igara.

U kineskoj pokrajini Govnolend ljudi baš i ne žive u tom olimpijskom duhu osim kada se događaju utrke lađa. Tada do izražaja najviše dolazi vladar ove pokrajine Jam-bo koji prati svjetske gej trendove, pa se bez ikakvog straha od zlih medija okolo šepuri sa svojim starim dečkom Me-sićem. Ja-mbo kaže da im je uvijek zabavno jer ga njegov dečko Me-sić uvijek i iznova oduševljava svojim istančanim smislom za humor, na što mu on uzvraća skupocjenim poklonima, a ponekad čak dozvoli da mu sažvače mlohavo spolovilo kada ih nitko ne gleda. Takvi su njih dvojica; uvijek jednostavni i spremni za pravu mušku ljubav.

Kada smo već kod muškosti, kažu da je ćelavost odraz iste. Istina, bilo me je strah priznati ljudima oko sebe da pomalo gubim kosu dok jučer nisam pročitao tu ohrabrujuću vijest u novinama. Žene, gubim kosu!!!

Funnylittlefrog mi se javio iz Bola. Zamislite, obitelj Gotovac je boravila u istom hotelu gdje on radi. A sada nešto što bi moglo zanimati čelne ljude iz vodstva našeg najfensišmensikul časopisa Story : Frog je jednu večer uočio Simonu kako na bazenu pliva prsno, prisno sa jednim crnim mladićem koji se ne zove Ante. Navodno Frog posjeduje i neke mutne forografije na mobitelu, a slučajno je kasnije prolazio kraj njene sobe i snimio čudljive zvukove koji podsjećaju na uzdahe. Dakle, čelni ljudi časopisa Story : dobro razmislite želite li ovaj materijal. Naravno, sve ide preko mene, a ja sam skroman i spreman uzeti samo pišljivih 10%.

I dok se neki jebu po otocima ja radim. Danas je bio baš jedan ležeran dan u servisu. Rutinirano sam ga odradio sa smješkom. Jedino me zabrinjava porast posjeta sjedobradih staraca koji nose slamnate šešire i čudno se smiju dok razgovaraju sa mnom o problemima njihovih strojeva. Danas su bila dvojica takvih. Prvi je donio Vivax televiziju na reklamaciju i grcao u suzama od smijeha zbog toga što je njegov TV aparat radio ispravno samo tri dana nakon kupnje. Mislim, to jest u neku ruku smiješno, ali ne baš toliko da bi se grcalo u smijehu. Kasnije mi je priznao da ga je ukorio i njegov psihijatar zbog prekomjerne doze smijeha, a isti mu je preporučio domaće humoristične serije kako bi se vratio u normalu.
Drugi sjedobradi starac koji nosi slamnati šešir upao mi je u servis rekavši da ima problema sa nekim spojem na prekidaču. Rekao sam mu da navrati malo kasnije, pa će mu to pogledati moj odsutni kolega Kejbl Gej kada se vrati sa odsutnosti.
Kasnije se taj isti starac vratio sa propelerom brodskog….pardon, sa nekim ovećim kućnim ventilatorom. Kejbl Gej je pogledao slučaj i skužio da tu ima puno zajebancije koju ne može naplatiti, pa ga je pokušao odjebati na fino, ali ovaj se nije olako dao, već nam se ušuljao iza leđa, uzeo odvijač i počeo sam nešto kopati po raskopanom prekidaču. Morali smo ga iznijeti za ruke i noge iz servisa.
Vrhunac dana zbio se pola sata prije kraja radnog vremena kada je Kejbl Gej izustio iz svog dijela servisa gledajući kroz prozor :

- Vidi, Mirna Berend.
- Sereš! – rekoh
- Ne serem. Pogledaj. – rekao je

Prišao sam prozoru, i što da vam kažem; čovjek nije lagao. Ne znam kako bih vam opisao taj trenutak. Žena od gazde pomislila je da mi se digao kurac od ushićenja, a ja sam u stvari bio paraliziran jer mi je konačno bila tu pred nosom žena koju godinama imam želju šutnuti nogom u dupe. Nisam plako, nisam. Zapanjen sam stao. Izašla je onako božanstvena u nekoj prozračnoj haljini na cvjetiće iz niskog sportskog zlatnog automobila koji izgledom nalikuje na sprintericu Usaina Bolta. Ne znam zašto mi je u tom trenutku palo na pamet da Sanja Mikleušević i Mila Horvat imaju istu vizažisticu, ali valjda je razlog u tome što uvijek od nečeg odvratnog u svom prljavom umu tražim nešto još odvratnije.

No, dosta je bilo reklama svakojakih persona. Ljudi, čitajte Marolea!
Ljudi, kupite knjigu mog prijatelja eventualiste - Andrije Škare : "S više mlijeka, molim“. Fantastično štivo o njegovom doživljaju zagrebačkih birtija koje je donedavno bilo i na njegovom birtijaškom blogu. Bilo bi tamo i dalje da ga Frog nije nagovorio da materijal ukoriči.

A bit će još veća radost kada se stara ekipa nađe na koncertu legendarnog indie izvođača. Do tada, moja omiljena stvar sa njegovog ovogodišnjeg albuma…

Voda je kemijski spoj dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Pokriva preko sedamdeset posto zemljine površine i jako je važna za ljudski život.

Patrik je izgubio cijelu obitelj na vodi. Prvo je izgubio brata kojeg je pregazio jureći gliser dok je plivao prema bovi koja je bila udaljena od obale stotinjak metara. Kladio se sa njim o sladoled da neće uspjeti u naumu. I nije uspio. Sada negdje na rajskim ljetnim štandovima čeka brata ljut što je onako glupo izgubio glavu, i spreman je platiti sladoled koji mu je ostao dužan.
Godinu dana kasnije obitelj je odlučila ljetovanja provoditi dalje od mora dok se tuga barem malo ne utiša. Zato su se odlučili na skupocjeni hotel sa pet zvjezdica koji je u ponudi imao bazen sa najljepšim pogledom na more i zalazak sunca. Zamisli, ležiš pored bazena, ispijaš koktele i gledaš sunce kako uranja u more. Ima li što ljepše od tog prizora? Ima. Gledanje zalaska sunca dok si uronjen u more i samo ti oči vire iznad površine. Osjećaš se prisnijim sa procesom odlaska.

Iduća koja je otišla bila je njegova mlađa sestra, a gotovo istodobno je otišla i njegova majka koja je skočila u bazen za njom kako bi je spasila, no, obje je sifon povukao na dno bazena.
Nakon te nesreće ostali su samo Patrik i njegov neutješni otac kojeg je najviše ubijalo to što nije znao kuhati, pa se odmah dva mjeseca nakon te nesreće upisao na tečaj kuhanja, dok je Patrik pomalo postajao opsjednut uređenjem interijera njihove kuće. Svako malo bi kupovao neke novotarije i izmišljao neke nove rasporede namještaja u svim prostorijama. Jednu večer, dok su sjedili za stolom i jeli dimljenog lososa, Patrik je zamislio u glavi da bi se u sav taj interijer baš lijepo uklopili akvariji sa ribicama koji bi sigurno unijeli malo više živosti u njihovu prostranu kuću. Otac je pristao, ali je od Patrika tražio da popusti oko gradnje malog bazena pred kućom, na što je ovaj jedva nevoljko pristao. Uglavnom, lijepo su se slagali Patrik i njegov otac.

To ljeto odlučili su da neće ići na more. Otac bi jutrom otišao u trgovinu po namirnice i novine, te bi cijeli dan provodio uglavnom na bazenu, dok je Patrik svoje dnevno vrijeme provodio najviše uz akvarije provjeravajući kako se ribice ponašaju u novom okruženju, a kada ne bi bio uz ribice igrao bi playstation igrice.
Izdržali su tako prvih deset dana ljeta, a onda im je sinula ideja da za promjenu odu na odmor negdje u neko gorje daleko od ljetne vreve. Zakupili su jednu kolibicu uz planinsku rijeku, te kupili potreban ribički pribor za pecanje. Namjeravali su ostati tamo deset dana, pa je Patrik temeljito pregledavao cijelu kuću dok ga ja otac čekao u autu. U posljednje vrijeme je najviše uložio u mehanizme koji su mu olakšavali održavanje samih akvarija; dakle, u sustav za pročišćavanje vode, te sustav koji svakih dvadeset i četiri sata ispušta hranu u vodu.
Spustio je sve rolete, zavio plin, iznio torbu na hodnik, te ušao u wc, otvorio slavinu i počeo prati zube kada je zazvonio telefon. Ispljunuo je tekućinu iz usta, obrisao ih ručnikom i pohitao u hodnik da se javi.

- Jesi li gotov? – upitao je otac
- Jesam. Evo baš krećem. – odgovorio je

Patrik je pokupio torbu, žurno izašao i zaključao vrata za sobom.

U gorju su imali sav onaj mir koji im je kod kuće nedostajao : slušali su prirodni pjev ptica, šum planinskih voda, a ponekad i tišinu koju proizvodi kronični nedostatak susjeda.
Treći dan odlučili su se malo više opustiti, pa su na pecanje ponijeli i malo više piva. Limenke su se gomilale u velikoj crnoj vreći za smeće, a ribe nisu baš bile raspoložene za trzanje.
Patrik je nakon par sati pecanja otišao isprazniti mjehur malo dalje iza jednog stabla, dok je otac ostao zavaljen u svoju ležaljku sa ribičkim štapom u ruci sklopljenih očiju kao da je zaspao.
Kada se vratio Patrik je ugledao praznu ležaljku, a oca, niti ribičkog štapa nigdje u blizini. Ugledao je samo jedan glibavi trag na obali koji je upućivao na to da se možda poskliznuo i upao u vodu. Kako se otac nije javljao u idućih petnaestak minuta Patrik je odmah alarmirao čovjeka koji im je iznajmio kolibu, a on je poziv u pomoć proslijedio mjerodavnim službama koje su odmah poslale ljude na teren da istraže je li se nesretni čovjek utopio. Oca su pronašli iduće jutro tri kilometra nizvodno na dubini od dva metra. Najgore slutnje time su bile potvrđene.

Idući dan Patrik se vratio slomljen u pratnji policajca koji ga je iskrcao pred kućom. Patrik mu je rekao da ga ostavi na miru, da želi malo biti sam, te ga uljudno pozdravio i krenuo ka ulaznim vratima. Skinuo je ruksak sa leđa, bacio ga na pod, izvadio ključ iz džepa i gurnuo ga u bravu. Tada ga je iznenada preplavio neki čudan osjećaj. Brava na vratima je počela podrhtavati, a kada je naslonio uho na vrata dogodila se strašna eksplozija. Vrata nošena vodenom stihijom odsurfala su na njemu ravno u bazen.

Strašna buka probudila je dvoje susjeda; muža i ženu koji su se sunčali na svojoj terasi.

- Milane, jes` čuo ovo? – upitala je žena podignuvši svoje šmensi naočale sa nosa
- Ne, šta je bilo Lenka?
- Ček da uzmem dvogled. – rekla je i uzela svoj mali šmensi dvogled u ruke
- Onda? – reče Milan škiljeći ispod svog velikog meksičkog šešira
- Ne`š vjerovat Milane, u susjeda bazen pun riba. Bit će da ih nemaju više di držat.
- A ja mislio da je štogod zanimljivije. Probudi me ako vidiš kakvog aligatora. – reče Milan, pokrije lice šeširom i nastavi sanjati aligatore koji će ga ganjati

Boška sam upoznala kada mi je bilo 15, a njemu 17 godina. Pitao me pušim li, a ja sam rekla da to radim samo najboljim prijateljima. Onda me upitao može li on biti moj najbolji prijatelj. Nisam imala ništa protiv, ali rekla sam :

- Moraš čekati svoj red.

I čekao je, čak toliko dugo da mi je postao muž. Što se mene tiče on još uvijek čeka. Za njega sam smislila onu drugu, androidnu Valentinu. Na njemu ionako ništa nije bilo dobro osim pendreka. A nas dvije smo se tako dobro znale igrati pendrekom, hehe.


... i baš kada je Đrk razmišljao o punjenim paprikama i da je sreća kako je ovo sve san, ugleda Boška kako izvlači pendrek. Nešto mu se prelomi u glavi, rikne kao lav, napne se i iščupa metalnu šipku za koju je bio vezan, te skoči onako gol na krevet sa šipkom u ruci. Došlo mu je da viče, i vjerojatno i bi da nije imao onu crvenu kuglu u ustima, i vibrator u dupetu. Pogledom odmjeri sobu. Shvatio je da mu trebaju dva koraka do prozora. Trebao se samo osloboditi tog vražjeg vibratora. I baš kada se Boško spremao mlatnuti ga pendrekom po glavi, Đrk počne mlatiti dupetom kao da pleše twist. Izgledao je tako glupo, čak gluplje i od samih Boška i Valentine koji su više nalikovali japanskim turistima u splitskom zoološkom vrtu. Naš začepljeni junak mahnito je mlatio dupetom i usput pokušavao dohvatiti vibrator. Nakon što ga iščupa, zaprijeti sa njim mahnito mašući Valentini ispred nosa sa povikom jebat ću ti milu maaaaajku, što je otprilike zvučalo ovako : memat mu mi mimu mmammmmmmmmmuuuuuuuu.
A onda se kao u Indiana Jonesu baci kroz prozor i dade petama vjetra.
I tada je ugleda, onu drugu Valentinu kako se lijeno proteže kraj susjedovog bazena. Prođe mu kroz glavu kako je jednom čitao da blizanci osjećaju isto. Sinuo mu je pakleni plan. Nabit će ga okrutnoj Valentini, a to je isto kao i da ga nabije fetiš Valentini, pa ispada da je jebavao dva puta.
- Eeeeee, to se zove 2 u 1, hehehe, naslađivao se Đrk. I bi on nju, i to dobro, da najednom nije ispred njega iskočio susjed Vinko, gol golcat sa trakom na glavi na kojoj je pisalo HSLS, i zauzeo karate pozu, te počeo vikati :

- Geeeeeeerooooonimooooo!!!

No, nije tu iznenađenjima kraj. S leđa su ga zaskočili Muha i mali od susjeda Maria sa plastičnim puškama. Pomislio je Đrk kako je ovo nekakva odmazda jer previše ljudi iskače pred njega, pa je vješto skinuo Vinka jednim udarcem u glavu sa onom crvenom kuglom i odmaglio po ekipu da im pokaže što je govnolendska sila. E.

(tekst napisala po fiktivnom sjećanju Valentina, tj. gđa Strokevski)

UPDATE :

Javna isprika gđi Strokevski jer sam vođen svojim spisateljskim nagonom finirao izvorni tekst, a lijepo mi je rekla da ne diram ništa, te time povrijedio njen ego što je kasnije kratkotrajno utjecalo i na povredu mog ega. No, priznajem pogrešku i izražavam iskreno žaljenje jer uvijek imam potrebu nešto mijenjati po svom. Tek sam kasnijim čitanjem shvatio da je onih 5% koje sam ubacio promijenilo sveukupni doživljaj teksta, tj. izgleda kao da sam sve to sam napisao, a nju samo potpisao.
Uglavnom, ovo je definitivno zadnji put da itko gostuje na mom blogu, ne zbog vaših nekvalitetnih tekstova, već zbog moje neobuzdanosti da nešto mijenjam.
Zahvaljujem na pažnji i doviđenja.

- Nekoć sam vjerovao da postoji idealna žena za mene. Nakon prve ljubavi ostala je velika doza gorčine i razočaranja. Popušio sam zbog svoje dobrote. Pravi naivac. Poslije toga sam vjerovao da postoji više idealnih žena, ali rezultat je bio ništavan jer sam ih sve htio imati odjednom, a to ne ide baš tako lako. Nije to za mene. Ja sam ipak neka vrsta romantičnog šmokljana; čeznutljivi monogamac. I znaš šta mi se dogodi…sretnem jednu takvu, idealnu, na prošlom tulumu. Plave oči, crna kosa, osmijeh koji zrači. Ideala čovječe! Jedva sam je nagovorio da se sklonimo u praznu sobu gdje možemo biti sami i pričati dugo u noć. I znaš šta se tada dogodilo?
- Šta?
- Pričali smo o pojmu ljepote, a ja sam se želio istaknuti izjavom kako žene ne ocjenjujem po vanjskoj, već po unutarnjoj ljepoti. I znaš šta ona onda napravi?
- Šta?
- Skine periku, leće i jednu umjetnu nogu. A znaš šta sam ja onda napravio?
- Šta?
- Sa gnušanjem sam joj rekao da sam vidio dosta i da se prestane tjelesno dezintegrirati predamnom
- Stvarno si kreten Đrče!
- Znam. U tom trenutku sam shvatio da nisam dobar čovjek i sva moja premišljanja o ženama su ušla u neku novu dimenziju – rekao je i konačno povratio u kadu

Ja sam još uvijek sjedio na školjci i pokušavao se posrati. Nakon mog sranja zamijenili smo uloge; on je pokušavao srati, a nije imao šta, dok sam ja pokušavao povratiti, jednako ne imajući šta. U tom trenutku smo obojica shvatili da osim žena ima i drugih vrsta patnji.

--------------------------------------------------------------------------------------------------


Valentina je lijepo ime. Đrk je računao kako će omastiti brk sa ženom koja je lijepa i ima lijepo ime. Prvo ga je kao prava domaćica posjela u kuhinju i ponudila kolačima iz kutije. Pojeo je samo jedan, a onda rekao da mora na wc. Na putu prema wc-u učinilo mu se da čuje nekakve zvukove iz sobe čija su vrata bila malo odškrinuta. Otvorio ih je širom i ugledao Valentinu kako gola leži na krevetu privezana lisicama za obje ruke na metalnu pregradu kreveta. U ustima je imala crvenu plastičnu kuglicu kao fetiš dodatak za one koji puno pričaju. Đrku u tom trenutku nisu baš sve stvari bile jasne, a kada se okrenuo i ugledao Valentinu na vratima kako se smješka sa vibratorom u ruci, eh, tek tada mu ništa nije bilo jasno. Opet je pogledao prema krevetu, pa prema vratima. Dvije Valentine?!?! I prije nego se pribrao, ova Valentina sa vrata ga je odšarafila vibratorom po čunjki da je odletio na krevet i ostao tamo ležati potrbuške pored fetiš Valentine. Okrutna Valentina ga je baš u toj pozi privezala za obje ruke lisicama na metalnu pregradu kreveta. Potom mu je skinula hlače, namazala mu dupe ricinusovim uljem i počela se igrati sa vibratorom koji je lagano ulazio dok je Đrk urlajući izgovarao sva slova kineske abecede. Nakon par minuta seksualne igrarije čulo se kako netko u prizemlju otvara vrata.

- Draga, gdje si? – čuo se poznati muški glas

Bio je to Boško, sav uznemiren i na oprezu zbog sumnjivog paketa kojeg je ugledao pred kućom, a kojeg sada svugdje okolo traže Mungosi i gorska služba spašavanja dok on hrabro kroči kroz kuću u potrazi za svojom voljenom. Okrutna Valentina munjevito je skočila do fetiš Valentine, oslobodila je, a zatim je iskočila kroz otvoreni prozor sobe ravno u vrt susjeda Vinka. Vinko se baš u to vrijeme sunčao gol na svom bazenu, pa mu nije bilo mrsko vidjeti susjedu kako skače sa prozora radi mrve zadovoljstva. Nije trebalo proći niti pet sekundi da mu se ponos digne. Dogodilo se nešto što ćete rijetko vidjeti i u najprljavijim Salierijevim filmovima. Zaskočila ga je i počela oralno zadovoljavati. Čvrsto ju je stisnuo za kosu i u jednom trenutku primijetio da na vratu ima ugraviran hadezeovski znak koji nosi većina androida u državi. Zakrenuo joj je vratom prije bilo kakve pomisli o svršavanju.

- Mater vam hadezeovsku! Uvijek meni neko sranje natovarite. – rekao je, natočio džin iz boce i potegnuo naiskap

U to vrijeme Boško je ulazio u sobu gdje je bila njegova žena i Đrk sa vibratorom u guzici.

- Isuse! Valentina?! Šta mi uradi ženo voljena! – gledao je nju golu i Đrka u nezavidnom položaju, te jecao kao malo dijete
- M-m-mogu sve objasniti. – mucao je Đrk
- Šut` manijače…pederu. – izgovorio je Boško već pomalo slomljen i uperio službeni policijski pištolj u Đrka

I baš tada zatitra vibrator u Đrkovom…, pardon, zazvoni mobitel u Đrkovom stanu.

- Sine?
- Molim mama?
- Izvadi one paprike iz frižidera i pogrij za ručak, spavalice jedna. Aj` ustaj!
- Ok. Aj` bog.

Đrk se ustao, pogrijao paprike kao što mu je mama rekla, pojeo ih i krenuo vani u šetnju.
Pred kapijom jedne kuće naišao je na jako čudan paket…

Muhidin Kurtović sa punih dvadeset i sedam godina konačno se osamostalio i živi sam u jednosobnom stanu na rivi. Zovemo ga Muha. Nedavno je pronašao novi posao dostavljača paketa i od tada stalno zuji po gradu, a uglavnom ga možete sresti između šest i deset sati ujutro. Starci su mu ljetos odselili natrag u Goražde. Narod se tamo poput Feniksa izdignuo iz pepela i iako nitko nema ništa, imaju jedni druge. Neretljani su skeptični prema takvom solidarnom načinu preživljavanja, ali kao da će to ikada ugroziti ponos ljudi kojima Drina protječe kroz grad i vene. Njihovo srce je veliko poput prerije, a njihova je sreća lijepi šareni balon koji lebdi iznad polja kaktusa. Zato je Muha ostao ovdje među svojim govnima na koja se svakodnevno lijepi.

A žene, žene se svakakve lijepe na njega; plave, crne, riđovke, židovke, udate, slobodne…uglavnom ih obrađuje od deset do podne. Kasnije su mu dosadne. Ne volih ih previše oko sebe, kaže. Pičke ko pičke. Pijavice. Daš im malo više sebe i isišu ti svu krv. Eto, takvo je njegovo mišljenje o ženama.

Osim roditelja Muha ima i brata Đenisa koji će tridesetu dočekati u dubrovačkom okružnom zatvoru zbog krijumčarenja cigareta. Prije tog ilegalnog posla probao je u pločanskoj luci utovar-istovar poslove sa još devetoricom ljudi iz kvarta. Svi osim njega pali su na urinskom droga testu. Komisiji je to bilo sumnjivo, pa su ga ponovno testirali, ali ovaj put je morao pišati u bočicu pred njima. Drugi test je pokazao da je pozitivan na marihuanu i još neke supstance, pa je i on letio s posla. Navodno se prvi put provukao obećavši malom Ivanu iz susjedstva sladoled ako mu se popiša u bočicu. Većina ljudi kaže kako je pravda spora i dostižna, ali je po svemu sudeći za Đenisa uglavnom prebrza i predostižna.

Đenisa je u zatvor neki dan vozio policajac Boško Arnaut, srpski povratnik koji odnedavno prima prijeteća pisma, a sve se nekako poklopilo sa slučajem novčanog i bodovnog kažnjavanja ratnog veterana Mladena Mustapića koji boluje od PTSP-a. Dok Boško čita još jedno u nizu pisama, njegova žena Valentina razgovara sa prijateljicom u drugoj prostoriji.

- Hoćeš li mi poslati ono? – upitala je Valentina
- Već jesam. – odgovorila je Suzana
- Jesi? Kako?
- Po Muhi.
- Kome?
- Pa znaš Muhu, ovaj… - Suzana će i zagonetno se nasmiješi
- Ne, ne znam ga. – Valentina će pomalo zbunjena
- Eeee, Valentina, Valentina. Vidim ja da je tvoj društveni život nula. Zato ti i šaljem Muhu da ga upoznaš. Dobar je, vjeruj mi. Rekla sam mu da te posjeti oko deset i donese ti paket. Na vrhu su kolači, a u pregradi ispod vibrator.
- Ok. Idem sada da Boško ne bi nešto posumnjao. Hvala ti što si me se sjetila i konačno mi poslala.
- Šta? Paket ili njega?
- Hehe. Aj ćao.
- Ćao.

U taj trenutak Boško ulazi u sobu gdje se nalazi Valentina.

- Nije da prisluškujem, ali šta ti je tko poslao? – upitao je
- Ma, Suzana mi šalje recept za jedan super kolač, pa da ga probam spraviti kako to ona radi.
- Baš super. Za razliku od tebe meni dolaze samo prijeteća pisma.
- Bit će sve u redu ljubavi. Ne brini.
- Je, lako ti je tako govoriti kada prijetnje nisu upućene tebi.
- Jel? A šta je sa prijetnjom da će me silovati?
- Ajde, ajde, šta se žališ. Bolje i to nego da ti odrube glavu kao što meni obećavaju.
- Svinjo!
- He, he. Idem sada. Žurim u ured. Zaključaj za mnom i ne otvaraj nikome.
- Ok ljubavi.

Muha je već bio nadomak Boškove kuće kada mu je kroz jedan otvoreni prozor prizemnice mlaz vode doletio u lice.

- Ma šta? Tko…tko se to zajebaje?!

Nitko nije odgovarao, pa se Muha malo više približio prozoru. U trenutku kada je pokušao glavom proviriti kroz okno, odjednom mu je pred lice izronila velika automatska vodena puška i novi mlaz oprao mu je lice.

- E sad je stvarno dosta! Ovo je rat!!! – urlao je Muha
- Predaaaj seee, predaj seeee! – vikao je dječak koji je izgledom podsjećao na Slavka Štimca u mlađim danima
- Da se predam jel? E sada ćeš ti vidit boga svoga! – reče Muha i uputi se u najbližu trgovinu

Prodavačica na blagajni ga je čudno promatrala vidjevši da kupuje samo plastičnu pušku na vodeni pogon. Pričekala je da se udalji iz trgovine, a onda dobacila gospođi koja je bila u redu iza njega :

- Znaš li ti koji je ovo momak?
- Ne.
- Kako ne znaš, jadna ne bila! Pa to ti je onaj Muha što nema sa kojom ženom u gradu nije spavao.
- Sa mnom bogami nije! – reče gospođa kao da se brani
- Nije ni sa mnom. Nismo mi te sreće. – uzdahne blagajnica i doda – Sto posto sada ljubuje sa nekom udatom.
- Kako znaš? – upita je ova što je čekala na blagajni
- Pa vidiš da joj kupuje i igračke za djecu?!
- Vidi stvarno. Dobro si to zamijetila.

U to vrijeme Muha je već pregrupirao snage i napunio pušku u obližnjoj fontani. Paket je odnio pred kapiju Boškove kuće i odložio ga na tlo. I baš u taj trenutak naiđe Boško u svom automobilu jer je bio zaboravio neke papire kod kuće. Kada je ugledao Muhu kako odlaže tajanstveni paket, a u ruci mu naoružanje, dao je gas do daske i pravac u postaju.
Za razliku od Boška Muhu su mučili neki drugi problemi. Zamaknuo je iza ugla u namjeri da se razračuna sa klincem.

Da bi zaplet bio jači i od najjačih filmova koji se prikazuju na Sundanceu pobrinuo se Đrk koji je ničim izazvan naišao na paket pred Boškovom kućom u nekom vremenskom međuprostoru dok su se Muha i Boško bavili svojim problemima.

- Vidi ovooo… - začuđeno je promrsio sebi u bradu, te pogledao lijevo-desno, sagnuo se i uzeo paket u ruke

Valentina je pogledala na sat. Točno je deset sati. Navukla je na sebe kućni ogrtač i papuče, te sišla u dvorište i otvorila vrata od kapije.

- Muhaaaa!!! – dobacila je zamamno

Dok je Đrk zbunjen kružio okolo glavom gdje je muha, Valentina ga je zgrabila za košulju i odvukla u dvorište, te zaključala kapiju. Dvaput.