Muhidin Kurtović sa punih dvadeset i sedam godina konačno se osamostalio i živi sam u jednosobnom stanu na rivi. Zovemo ga Muha. Nedavno je pronašao novi posao dostavljača paketa i od tada stalno zuji po gradu, a uglavnom ga možete sresti između šest i deset sati ujutro. Starci su mu ljetos odselili natrag u Goražde. Narod se tamo poput Feniksa izdignuo iz pepela i iako nitko nema ništa, imaju jedni druge. Neretljani su skeptični prema takvom solidarnom načinu preživljavanja, ali kao da će to ikada ugroziti ponos ljudi kojima Drina protječe kroz grad i vene. Njihovo srce je veliko poput prerije, a njihova je sreća lijepi šareni balon koji lebdi iznad polja kaktusa. Zato je Muha ostao ovdje među svojim govnima na koja se svakodnevno lijepi.

A žene, žene se svakakve lijepe na njega; plave, crne, riđovke, židovke, udate, slobodne…uglavnom ih obrađuje od deset do podne. Kasnije su mu dosadne. Ne volih ih previše oko sebe, kaže. Pičke ko pičke. Pijavice. Daš im malo više sebe i isišu ti svu krv. Eto, takvo je njegovo mišljenje o ženama.

Osim roditelja Muha ima i brata Đenisa koji će tridesetu dočekati u dubrovačkom okružnom zatvoru zbog krijumčarenja cigareta. Prije tog ilegalnog posla probao je u pločanskoj luci utovar-istovar poslove sa još devetoricom ljudi iz kvarta. Svi osim njega pali su na urinskom droga testu. Komisiji je to bilo sumnjivo, pa su ga ponovno testirali, ali ovaj put je morao pišati u bočicu pred njima. Drugi test je pokazao da je pozitivan na marihuanu i još neke supstance, pa je i on letio s posla. Navodno se prvi put provukao obećavši malom Ivanu iz susjedstva sladoled ako mu se popiša u bočicu. Većina ljudi kaže kako je pravda spora i dostižna, ali je po svemu sudeći za Đenisa uglavnom prebrza i predostižna.

Đenisa je u zatvor neki dan vozio policajac Boško Arnaut, srpski povratnik koji odnedavno prima prijeteća pisma, a sve se nekako poklopilo sa slučajem novčanog i bodovnog kažnjavanja ratnog veterana Mladena Mustapića koji boluje od PTSP-a. Dok Boško čita još jedno u nizu pisama, njegova žena Valentina razgovara sa prijateljicom u drugoj prostoriji.

- Hoćeš li mi poslati ono? – upitala je Valentina
- Već jesam. – odgovorila je Suzana
- Jesi? Kako?
- Po Muhi.
- Kome?
- Pa znaš Muhu, ovaj… - Suzana će i zagonetno se nasmiješi
- Ne, ne znam ga. – Valentina će pomalo zbunjena
- Eeee, Valentina, Valentina. Vidim ja da je tvoj društveni život nula. Zato ti i šaljem Muhu da ga upoznaš. Dobar je, vjeruj mi. Rekla sam mu da te posjeti oko deset i donese ti paket. Na vrhu su kolači, a u pregradi ispod vibrator.
- Ok. Idem sada da Boško ne bi nešto posumnjao. Hvala ti što si me se sjetila i konačno mi poslala.
- Šta? Paket ili njega?
- Hehe. Aj ćao.
- Ćao.

U taj trenutak Boško ulazi u sobu gdje se nalazi Valentina.

- Nije da prisluškujem, ali šta ti je tko poslao? – upitao je
- Ma, Suzana mi šalje recept za jedan super kolač, pa da ga probam spraviti kako to ona radi.
- Baš super. Za razliku od tebe meni dolaze samo prijeteća pisma.
- Bit će sve u redu ljubavi. Ne brini.
- Je, lako ti je tako govoriti kada prijetnje nisu upućene tebi.
- Jel? A šta je sa prijetnjom da će me silovati?
- Ajde, ajde, šta se žališ. Bolje i to nego da ti odrube glavu kao što meni obećavaju.
- Svinjo!
- He, he. Idem sada. Žurim u ured. Zaključaj za mnom i ne otvaraj nikome.
- Ok ljubavi.

Muha je već bio nadomak Boškove kuće kada mu je kroz jedan otvoreni prozor prizemnice mlaz vode doletio u lice.

- Ma šta? Tko…tko se to zajebaje?!

Nitko nije odgovarao, pa se Muha malo više približio prozoru. U trenutku kada je pokušao glavom proviriti kroz okno, odjednom mu je pred lice izronila velika automatska vodena puška i novi mlaz oprao mu je lice.

- E sad je stvarno dosta! Ovo je rat!!! – urlao je Muha
- Predaaaj seee, predaj seeee! – vikao je dječak koji je izgledom podsjećao na Slavka Štimca u mlađim danima
- Da se predam jel? E sada ćeš ti vidit boga svoga! – reče Muha i uputi se u najbližu trgovinu

Prodavačica na blagajni ga je čudno promatrala vidjevši da kupuje samo plastičnu pušku na vodeni pogon. Pričekala je da se udalji iz trgovine, a onda dobacila gospođi koja je bila u redu iza njega :

- Znaš li ti koji je ovo momak?
- Ne.
- Kako ne znaš, jadna ne bila! Pa to ti je onaj Muha što nema sa kojom ženom u gradu nije spavao.
- Sa mnom bogami nije! – reče gospođa kao da se brani
- Nije ni sa mnom. Nismo mi te sreće. – uzdahne blagajnica i doda – Sto posto sada ljubuje sa nekom udatom.
- Kako znaš? – upita je ova što je čekala na blagajni
- Pa vidiš da joj kupuje i igračke za djecu?!
- Vidi stvarno. Dobro si to zamijetila.

U to vrijeme Muha je već pregrupirao snage i napunio pušku u obližnjoj fontani. Paket je odnio pred kapiju Boškove kuće i odložio ga na tlo. I baš u taj trenutak naiđe Boško u svom automobilu jer je bio zaboravio neke papire kod kuće. Kada je ugledao Muhu kako odlaže tajanstveni paket, a u ruci mu naoružanje, dao je gas do daske i pravac u postaju.
Za razliku od Boška Muhu su mučili neki drugi problemi. Zamaknuo je iza ugla u namjeri da se razračuna sa klincem.

Da bi zaplet bio jači i od najjačih filmova koji se prikazuju na Sundanceu pobrinuo se Đrk koji je ničim izazvan naišao na paket pred Boškovom kućom u nekom vremenskom međuprostoru dok su se Muha i Boško bavili svojim problemima.

- Vidi ovooo… - začuđeno je promrsio sebi u bradu, te pogledao lijevo-desno, sagnuo se i uzeo paket u ruke

Valentina je pogledala na sat. Točno je deset sati. Navukla je na sebe kućni ogrtač i papuče, te sišla u dvorište i otvorila vrata od kapije.

- Muhaaaa!!! – dobacila je zamamno

Dok je Đrk zbunjen kružio okolo glavom gdje je muha, Valentina ga je zgrabila za košulju i odvukla u dvorište, te zaključala kapiju. Dvaput.