Ubacio je bocu u prtljažnik i čudno me odmjerio od glave do pete. Vidio sam podsmijeh u titraju njegovih brčića. Po neprimjereno velikoj količini žutila na njegovom lijevom kažiprstu zaključio sam da pepeljaru prazni tek nakon što se stvori poveća hrpa čikova, te da nikada nije koristio limun u neke druge svrhe osim cijeđenja u čaj. Pretpostavljam da mu nervozu najčešće pojačavaju ovakvi tipovi poput mene koji dolaze u sam sumrak, i koji uzimaju barem dvije boce plina tjedno. No, bojim se da ga zapravo najviše mori briga jebe li se njegova presveta ženica sa nekim "poletnijim" u ovom trenutku dok on bazdeći na rakiju izgovara : sedamdeset.

Lucija je profesorica hrvatskog jezika i moja dugogodišnja poznanica koju već dugo godina neuspješno izbjegavam. Obožava umjetnost; voli ići na razna čitanja poezije i proze, na izložbe slika velikih i malih autora, a najviše voli presretati moju malenkost pred zgradom dok nosim bocu plina. Tada mi se nudi sva. Izgovorim joj obećanje da ću kasnije navratiti samo kako bi me pustila na miru. Ponekad i navratim, pa se pojebemo. Onako divljački. Mislim da smo dosta usamljeni Lucija i ja.

Penjem se tim stubama lagan kao perce iako je teret mnogo teži nego sat vremena prije silaska. To je zato jer zamišljam bocu kao atomsku bombu, te da je sudbina svijeta u mojim rukama.
Često tako ležim na svom krevetu i kroz prigušenu svjetlost sa hodnika hipnotizirano promatram sjaj plavičastog plamena iz kuhinje. To me odmara i uspavljuje. Kada se probudim, ugasim taj plamen i izlazim van. Tada uzimam konac u ruke i prošećem Mjesec niz ulicu. Nastojim se ne zadržavati previše vani jer sam čuo kako ima mnogo čudnih spodoba koje vole lutati ulicama noću.
U slučaju da me Lucija primjeti sa prozora, tada svratim do nje.

U svojoj sobi Đole je sjedio u naslonjaču krckave tvrde stolice vidno opušten sa slušalicama na ušima. Promatrao je izmjenjive vizualizacije windows media playera br. 10. Između njega i zaslona ekrana stajala je zamašćena tipkovnica, a ispod njenih tipki nalazilo se malo skladište za mrvice kruha. Odmah do tipkovnice ležale su odbačene kore mandarina iz kojih je izvirivala šalica sa duplom dozom kave skoro pa već ispijena do dna.

Dvije minute kasnije pred vratima WC-a…

- Stari, otvaraj! Otvaraj ako boga znaš!
- Čitam novine. Ne dižem se bogu sada!
- Ali sere mi se. JAKO!
- To nije moj problem sine. Odjebi!

Nekako u isto vrijeme moglo se uočiti mongoloidno kretanje dvojice kretena; Đrka i Šele, u potrazi za najprikladnijim govnolendskim mjestom za ispijanje podnevne kave.
Nakon što su sjeli, Đrk primjeti nešto neobično na Šelinoj kosi.

- Ček ček, ne miči se – Đrk će, te posegne rukom ka njegovoj kosi
- Osjetio sam nešto. Bit će da je grančica sa stabla. – dobaci Šele
- E, pa nije.
- Nije?
- Ne. Ovo je nešto mnogo podlije što dolazi iz skrivenih prostranstava krošnje ovog drveta.
- Što? Reci više jednom! – Šele će nestrpljivo
Đrk se misteriozno nagne prema njemu, pogleda lijevo, pa desno, zatvori oči, promiješa sadržaj nađen u Šelinoj kosi pod prstima, primakne prste ka nosu, pomiriše, te reče :

- Govno brkate sjenice.
- Jesi siguran?
- Sto posto. Kao da su me jednom posrale. Ali vidjet ćemo mi tko se tu zadnji smije.
- Nemoj tako Đrk. Pa to je ugrožena ptičja vrsta.
- Znam. Uskoro je više neće biti. Imaš maramicu?
- Imam, evo izvoli.
- Tenks, vratim ti.
- Radije nemoj.
- Ej, vidi tko je sjeo tamo preko puta.
- Tko?
- Lik Bleson.
- Koji ti je taj?
- Ne znaš Lika Blesona?? Taj ti uvijek žuri kući poslije kave srat. Veoma je profinjen i ne može to učiniti u WC-u kafića.

Dok je Đrk izgovarao tu rečenicu, Lik Bleson se već ustajao ostavivši novac za kavu na stolu, te se udaljivao vještim brzopoteznim pingvinskim koracima. Pokraj njega je protrčao Đole sav izbezumljen urlajući :

- MJESTAAAAAAAAAAA!!!

Trenutno me krpe...Sparklehorse

Dva dana prođoše od svadbe, a ja se osjećam tako prazno. Dođe mi da odem na neki sprovod, čisto radi uravnoteženja.
Oduvijek sam htio biti darker. To ću i biti. Nosit ću crno, a vi ćete me zvati Vrana.

za P.J. Harvey frend jednom prilikom reče : "ta žena nikada me ne ostavlja suhim" :))))

Sinoć je bila svadba. Došlo je mnogo ljudi, a i rodbine isto tako. Bile su tu i žena-motokultivator, te žena-sova koja me podsjećala na one predivne raščupane beogradske voditeljice sa "tegla" naočalama iz osamdesetih, valjda. Mislim da sam čak nekoga i ozlijedio na plesnom podiju. Kasnije sam bio u WC-u i nešto pojebo. Ili je to bio radijator? Nisam siguran.

Zijev, zijeeev. Baš sam neki čudak. Prekjučer sam rekao kako definitivno ne idem u metropolu krajem mjeseca, a danas sam sto posto uvjeren da idem. Tko tu koga jebe? Vjerojatno, da prostite, jebem sam sebe. Mnogi su me otpisivali. Mnogi, većina, a i danas mi doktor reče da sam previše zagrizao u politiku i da bolujem od kronične natpolovičnine. Jutros sam povratio 56%, a popodne 73%. Neće na dobro. Prenatpolovično.
Mogao bih vam koncipirati ovaj post na temelju onog što mi se događa u realnom vremenu koje ne postoji. Dakle, postojim u vremenu koje ne postoji. Ovo mi je tek sedma piva od sedamnaest sati i dvadeset i tri minute. A, jebote, jesmo se smijali toj famoznoj izjavi zadarskog poete : "volio sam žene svih spolova"
Žene svih spolova ujedinite seeeeeeeeeee!!!…..hihi-huhu. Da.
Uglavnom, stiže mi maloprije sms : "ne gledaš Pauletića u Kviskoteci?"
Odgovaram : "if you believed they put a man on the moon"
Sms2 : "slušaš REM?"
Odgovaram : "ne, slušam mamu i tatu, a oni slušaju ABBA - GOLD"

Probudih se jutros u nekom čudnom stanju, šokiran jer je momak ostavio BB Tanju. Jutros ne osjećam tijelo svoje, u glavi ovoj opasne se misli roje. Projiciraju se na stropu , prelijevaju u boje. Ček, ček, netko je na vratima. "Tko je?"
Zastao sam na trenutak, ne javlja se nitko. U ovom trenu baš bi mi prijalo neko piće, pitko.
Čitam u tisku što je danas u kinu, prazan pogled bacam ka kaminu. U ovoj sobi samo vatra još je živa, pa mi reče : "Miruj, u frižideru još je deset piva".
Na teveu nogomet i pokoja stativa.
Otvaram prozor i izbjegavam za dlaku iz svemirskog broda užarenu zraku.
Turam glavu van i drečim : "Đubradi jedna, vrijeme je da vas spriječim! Platit ćete za ovu zraku, sve ću vas pojebat u mraku!
Il` još gore, poslat ću vam baku!!!"

glazbena preporuka dana : The Delgados - The Complete BBC Peel Sessions.