Znam, ponekad vas uistinu dotakne želja da osim čitanja mojih učestalih tiruliru priča pročitate i pokoju pikanteriju iz života zapisivača ovog bloga; npr. što jede, koji sport voli, kopa li nos u društvu, te zašto ide na kazališnu predstavu u isto vrijeme kada cijeli Govnolend hrli na humanitarnu rukometnu utakmicu zvijezda.




No, MT Mafija je nekim svojstvenim okrutnim metodama vođen superpreciznim informacijama novinara na terenu doznao kako je jedan od glavnih motiva mog nenadanog izleta u predstavište rumena đevojka, koja je sasvim slučajno i njegova rodica.

Eto, priznajem. Bio sam u predstavištu sa rumenom đevojkom, pa što. Nisam ja jebeni Goran Višnjić da obmanjujem javnost. Ali opet, ne znam zašto se diže tolika prašina oko toga što ona ima tri sise, a ja šest prstiju na lijevoj ruci. Pustite nas na miru više jednom, vi krvopije žutoštampske!!!

Zbog vas smo se taj dan morali prerušiti u mulad kako bi neometani mogli šetati kozjim stazama i uživati u blagodatima govnolendske prirode.




No, to nije sve. Kao pravi džentlmen vodio sam je da gledamo požare, jer to je sada baš IN, a i novitet je u ponudi turističke zajednice Govnolenda.




Čak smo uživo vidjeli i vatrogasce koji su stalno vikali : "makni se majmune!"

Tek kada smo došli do jedne kolibe prepune znatiželjnih posjetitelja uspjeli smo doznati da je onaj majmun na kojeg su vatrogasci vikali sada okej.



Kada smo krenuli kući, da ne zakasnimo na predstavu, rekao sam joj da se čuje na brabonjak, a ona se vragolasto nasmiješila i rekla mi da sam pravo magare, hehe.

Predstava je bila smiješna i puno smo se smijali ona i ja. Svidjela nam se jedna plavuša koja je imala duge seksi noge, pa smo oboje zaključili da bi je voljeli poševiti.




Na kraju dana, u potrazi za osvježenjem, krenuli smo popiti Sangriju u gradski park jer je tamo sva četiri godišnja doba Proljeće. U biti, njeno pravo ime je *Brankica, a priča se da i nije nešto skupa.

*Brankica - na preporuku Žapca promijenio sam ime kako ne bih imao neugodnosti od dotične osobe u javnom gradskom parku, jel.

UPDATE : konačno mi se ukazala prilika koju neću propustiti. Beč 10.11.2007. - najnaj bend današnjice...

U posljednje vrijeme auto održavam baš kao i život; ne mijenjam ništa. Ni ulje, ni vodu. Miris je davno iščezao i za sobom ostavio beživotni žuti kolutić sa nacrtanim klipom kukuruza da počiva u miru u idealnom skladu sa crnom krunicom koju davno još dobih od očeve majke – izrazito pobožne žene kojoj sam svakodnevno napamet recitirao apostolsko vjerovanje nadajući se da će mi kupiti obećani teleskop, pa da noćima lebdim lansiran u nedosanjana nebeska prostranstva, ali zbog iznimnog kašnjenja Titove penzije poklon se pretvorio u žuljavu ornamentnu omču na kojoj se svom svojom blještavošću klatio taj mali pozlaćeni križ koji će me kasnije kroz život izbavljati od svih zala, amen.

Sjena sa prozora prekrila je više od polovice ormara što je znak da sam prespavao alarm. Ipak, nekakvu zvonjavu čujem ali ne mogu se pomaknuti. Opet sam prignječio lijevu ruku što je sasvim siguran znak da ću kroz desetak minuta paradirati sobom poput David Byrnea u "psycho killer" fazi. Ivana zove. Prije nego se javim pokušat ću se sjetiti jesmo li još u vezi, jesam li na odmoru, ili sam možda dobio otkaz. Što ako sam bolestan? Zavukao sam ruku u gaće i provjerio. Sve je u redu, nedjelja je. Sa druge strane veze jasno se razaznaje kokodi-kokoda, i to baš sada kada sam u najnarkoleptičnijoj fazi dana. Prilazim prozoru i prizemljujem slušalicu pored kolone uznemirenih mrava. Oni kroz sve te sićušne rupice ulaze u sobu za teleportiranje. Put do galaksije ženskog uma dalek je i prepun turbulencija. Kada stignu na cilj postat će veliki i zli, a onda će joj pojesti mozak, sise, sve.

Nakićeni rokabili susjed u ulaštenim špicoka cipelama nonšalatno gangsterski šeće oko svog novog Jaguara iz dvijetisuće i prve, a da je nov potvrdit će i sve autostoperice koje je pokupio u zadnjih mjesec dana od kada je tu četverokotažnu zvijer prebacio iz Hercegovine. Gledam ga odozgo kako se šepiri oko stražnje niskoprofilne gume, a onda zastaje, zabali prst pljuvačkom, te prijeđe preko sumnjive bijele crte što je i mene sa ove udaljenosti ubadala u uči.

- Jeben van mateeeer pederskuuu!!!

Dandanas mi nije jasna ta psovka, ali njemu svakako pristaje uz imidž.

Zatvorio sam prozor i krenuo prema vratima. Učinilo mi se kao da je netko pokucao dvaput, nogom. Kroz špijunku se nazirala izdužena kreatura nalik na noja kojemu je netko upravo nabio bundevu na glavu i natjerao ga da pleše twist. To je moj susjed sa gornjeg kata koji je bio u ratu, a još nije dobio vlastiti stan već se gužva sa starcima u njihovom dvosobnom. Trenutno je policajac po zaposlenju, uvjerenju, a i po onom trećem na čemu treba poraditi cijela nacija prije ulaska u EU.
Donio je računalo da ga servisiram po dogovoru, a dogovora ne bi bilo da nisam, vozeći Ivanu kući sa jedne svadbe, nabasao na njegovog kolegu kojemu je odmah na prvi pogled bilo sumnjivo zašto nosim sunčane naočale u tri sata ujutro. Nije mi se dalo pojašnjavati, pa sam stisnuo gas do daske izbjegavajući mogućnost da se Ivana probudi i vidi kako dobivam negativne bodove. Sat vremena kasnije sjedio sam na nekoj poluklimavoj školskoj stolici u prostoriji policijske postaje koja vjerojatno nije sanirana još od samog otvaranja, tamo negdje osamdeset i treće. Tukli su me malo, sve u granicama normale. Potrajalo bi to još i duže da se u prostoriji nije pojavio susjed.

- Jebeš ga susjed, ja tu ne mogu ništa. – izustio je
- Susjed, što kažeš da se nagodimo? – predložih
- Kako misliš "da se nagodimo"?
- Pa…ako me moja očna vidnost ne vara, ova olupina koju vi zovete računalom ne izgleda mi baš najbolje, a po velikom sloju prašine na vašem Canon S200 printeru dozvolit ću si zaključak da je otegnuo papke još prije koji mjesec.
- Kh-kh – nakašljao se i kimnuo glavom drugoj dvojici da napuste prostoriju
- Nego, tko vam je podvalio ovo smeće? – upitao sam
- Čuj stari, snalazimo se kako znamo. Ovi iz ministarstva ne driješe kesu uopće, pa smo se prilagodili situaciji na terenu.
- A to je?
- Gradonačelnik Opuzena imao je neke neregistrirane traktore koji su nezakonito prometali našim područjem.
- Aha, sve mi je jasno. – rekoh

I tako ja čista obraza napustio postaju bez ikakve mrlje u svom dugogodišnjem vozačkom stažu.

--------------------------------------------------------------------------------------------

Sreo sam ga ispod stare Razvitkove zgrade. Sjedio je na nogostupu jednom rukom pridržavajući se da ne padne unatrag, dok je drugom čvrsto stiskao neku bijelu vrećicu između nogu. Čim me je ugledao počeo je mahati poput brodolomca na pustom otoku koji je ugledao ljudsko biće nakon sto godina samoće. Prišao sam mu i sjeo do njega. Bazdio je na rakiju pomiješanu sa kolonjskom vodom. Zavukao sam ruku u džep i izvukao cigarete.

- Hoćeš jednu? – rekoh
- Zovi hitnuuu! – jauknuo je
- Dobro ako nećeš. – pripalio sam cigaretu i ostavio kutiju sa upaljačem između nas na tlu
- Odakle si? – upitah
- Iz Komina. Zovi hitnu, oću doma. – nastavio je kao kakva plačipizda

Komin. Svaki put kada mi netko spomene to mjesto sjetim se one stare priče kada je kominjanin vodio ženu kod doktora. On bi se ukrcao u lađu, a ona bi hodala obalom i konopom vukla plovilo i muža u njemu uzvodno.
Ustao sam, potapšao ga po licu i krenuo dalje.

- Hej, ostale su ti cigarete! – povikao je za mnom
- Ostavljam ti cijelu kutiju. Dok je popušiš bit ćeš zdrav ko dren. – rekoh
- Hvala ti burazeru. – dobacio je veselo

U taj trenutak iz stare Razvitkove zgrade izašao je čovjek i krenuo prema svom automobilu.

- Jooooj! Boliiiii! Zovi hitnuuu!
- Gospodine, što vam je? Nije vam dobro? – upitao je čovjek
- Zovi hitnu čovječe! Jesi gluh?! Ideš možda prema Kominu?
- Idem. Preko Komina do Ploča.
- Onda nemoj zvat hitnu!

Ispred Ropeove točionice uočio sam dva mokra brata. Jedan je stajao naslonjen na vrata, a drugi je nakon pet pokušaja uspješno naslonio biciklo na stablo. Prvom mokrom bratu je ta scena bila smiješna, pa se non-stop cerekao što je izritiralo drugog mokrog brata.

- Što ti tu radiš na vratima?! Mrš unutra!!! – povikao je bijesan
- Ne moraš ga tjerat, uć`e on i sam. – rekoh

Tada se okrenuo prema meni i podigao kažiprst. U trenutku kada je krenuo nešto reći, sa neba ga je zasula kiša ptičjih govana. Čaplje "dangube" nikada ne dangube. Gledao sam ih još neko vrijeme kako se udaljavaju. Da sam neki vjerski fanatik vjerojatno bih u formaciji njihovog jata prepoznao križ koji je kroz božju volju odlučio kazniti mokrog brata i uputiti mu poruku da više ne upropaštava život svoj provodeći dane ovdje u birtiji. Ovako, onaj križ mi više sliči na veliko slovo T. T kao Točionica.
Mislim da ću se i ja mršnuti unutra na neodređeno vrijeme.

maxi singl "My Iron Lung", izvedba : "Trickster", meni jedna od najdražih pjesama Radioheada...

Kroz tišinu krošnji spušta se u mene
tijelo mi omataju poznati već lanci
poput hladne oštrice ubada u vene
osjećaj da nisu vegetarijanci.

Danas je dan od pive. Tako sam odlučio i nema tog boga koji će me uvjeriti u suprotno. Odluka se temelji na jutrošnjoj spoznaji kako nije dobro navečer poslije korištenja mikrovalne pećnice zaboraviti na isti šteker uključiti uređaj za zamrzavanje raznoraznih ljudskih potrepština, pa i hrane, koji je do jutra sasvim ugodno zagrijao jedinu preostalu limenku omiljene hmeljave pišaline, a u isto vrijeme intenzivna žeđ aktivirala je u meni svaki atom pozitivne energije da se domognem najbližeg ugostiteljskog objekta na čijoj terasi će me uredno poslužiti krmeljavi konobari manekeni koji redovito između noćne i jutarnje smjene ševe jedva legalne maloljetne fanovke Indire Vladić.
Već oko podne svijet se doima drugačijim. Mezozoičnim ulicama gmižu siktavi šareni turisti, a ja ih, poput lelujavog morskog ljiljana, neuspješno izbjegavam darujući im iskrivljene osmijehe razuzdanog Irca iako nije dan Sv. Patricka. Dirty old town, dirty old toooown sha-la-la-laaa…ja sam raspjevana beskorisna bomba. Nice to meet you.

Događa li se uvijek sve s razlogom? Ne znam, ali upravo sam na terasi jedne dvokatne vikendice ugledao ručnik koji mi je misteriozno nestao sa plaže neki dan, a taj ručnik toliko je unikatan da bi, vidjevši ga na bilo kojem sušilu na svijetu, a kamoli u istom mjestu gdje je i nestao, poludio od bijesa. Bio mi je to najdraži poklon od tete iz Australije prije dvadeset godina. Sjećam se svakog mirisa tog sparnog lipanjskog dana kada sam prvi put ugledao rodbinu iz daleke prekooceanske zemlje, a svakako bih volio zaboraviti miris Ronove zelene juhe, te vonj iz Benove guzice koji mi je prdnuo u facu dok smo jednom prilikom igrali "trule i kobile".

Režao sam poput dinga gledajući vlastitu zastavu kako se vijori na neprijateljskom teritoriju. Na toj zastavi nalazio se daskaš u prirodnoj veličini koji me podsjećao na Jan-Michael Vincenta u "Danu velikih valova", a svakim novim udarom vjetra njegovo gibanje učinilo bi se stvarnim. Da bih razotkrio počinitelja nisam morao dugo čekati. U biti, možda sam i odspavao za stolom birtije sat-dva, ali to ništa ne mijenja na stvari. Tek kada sam ugledao to nasmijano Kylie lice, u glavi su mi se posložile sve kockice. Nekoć davno pokušavao sam osvojiti tu djevojku, biti njen Jason Donovan, što i nije čudno s obzirom da se mladi ljudi u tim godinama nastoje poistovjećivati sa zvijezdama svog doba. Od tih silnih dogodovština najgore sam prošao na kino premijeri filma "Superman III" kada sam bez karte, sa odvažnošću Christopher Reevea, prošetao pored čovjeka koji je na vratima kidao ulaznice. Cijelu tu noć držao sam kockice leda na ušima. Bolje i to nego da sam stao na tračnice i pogledom pokušavao zaustaviti nadolazeći vlak. U jednoj drugoj fazi umislio sam da sličim na "Prljavog Harryja". O, bože!

Ime joj je Monika. Rekla je da sam premršav i ljigav poput Cavea. Da, zahvaljujući njoj počeo sam slušati "Birthday party". Ona je najpoznatija australofiličarka na ovim prostorima.

- Vrati mi ručnik, kravo!

Nije me čula. Garant se pretvara kuja. Gledam kako rukom posljednji put prelazi preko prsa daskaša, a onda ručnik skida sa sušila i odlazi u kuću.
Naručit ću još jedno pivo, a onda ću četveronoške, usporen poput koale, krenuti u potragu za prvim slobodnim drvetom eukaliptusa.

- I`ll be back, bitch!