Liža, daj mi puno liža u moj organizam,
više hoću liža da izliječim cinizam.

Nadam se da vam se sviđa ova moja pjesma posvećena liži i njenom utjecaju na ljudsku psihu. U ovom slučaju, koristio sam je ipak samo u stihu.

Zamišljam, zamislite, zamišljam da neka tamo kineska nacionalna televizija reprizira bez rezova sva natjecanja u kojima su njihovi olimpijci uzeli medalje. Bilo bi baš fora do Božića odgledati sve te čari kosookih junaka Ljetnih olimpijskih igara.

U kineskoj pokrajini Govnolend ljudi baš i ne žive u tom olimpijskom duhu osim kada se događaju utrke lađa. Tada do izražaja najviše dolazi vladar ove pokrajine Jam-bo koji prati svjetske gej trendove, pa se bez ikakvog straha od zlih medija okolo šepuri sa svojim starim dečkom Me-sićem. Ja-mbo kaže da im je uvijek zabavno jer ga njegov dečko Me-sić uvijek i iznova oduševljava svojim istančanim smislom za humor, na što mu on uzvraća skupocjenim poklonima, a ponekad čak dozvoli da mu sažvače mlohavo spolovilo kada ih nitko ne gleda. Takvi su njih dvojica; uvijek jednostavni i spremni za pravu mušku ljubav.

Kada smo već kod muškosti, kažu da je ćelavost odraz iste. Istina, bilo me je strah priznati ljudima oko sebe da pomalo gubim kosu dok jučer nisam pročitao tu ohrabrujuću vijest u novinama. Žene, gubim kosu!!!

Funnylittlefrog mi se javio iz Bola. Zamislite, obitelj Gotovac je boravila u istom hotelu gdje on radi. A sada nešto što bi moglo zanimati čelne ljude iz vodstva našeg najfensišmensikul časopisa Story : Frog je jednu večer uočio Simonu kako na bazenu pliva prsno, prisno sa jednim crnim mladićem koji se ne zove Ante. Navodno Frog posjeduje i neke mutne forografije na mobitelu, a slučajno je kasnije prolazio kraj njene sobe i snimio čudljive zvukove koji podsjećaju na uzdahe. Dakle, čelni ljudi časopisa Story : dobro razmislite želite li ovaj materijal. Naravno, sve ide preko mene, a ja sam skroman i spreman uzeti samo pišljivih 10%.

I dok se neki jebu po otocima ja radim. Danas je bio baš jedan ležeran dan u servisu. Rutinirano sam ga odradio sa smješkom. Jedino me zabrinjava porast posjeta sjedobradih staraca koji nose slamnate šešire i čudno se smiju dok razgovaraju sa mnom o problemima njihovih strojeva. Danas su bila dvojica takvih. Prvi je donio Vivax televiziju na reklamaciju i grcao u suzama od smijeha zbog toga što je njegov TV aparat radio ispravno samo tri dana nakon kupnje. Mislim, to jest u neku ruku smiješno, ali ne baš toliko da bi se grcalo u smijehu. Kasnije mi je priznao da ga je ukorio i njegov psihijatar zbog prekomjerne doze smijeha, a isti mu je preporučio domaće humoristične serije kako bi se vratio u normalu.
Drugi sjedobradi starac koji nosi slamnati šešir upao mi je u servis rekavši da ima problema sa nekim spojem na prekidaču. Rekao sam mu da navrati malo kasnije, pa će mu to pogledati moj odsutni kolega Kejbl Gej kada se vrati sa odsutnosti.
Kasnije se taj isti starac vratio sa propelerom brodskog….pardon, sa nekim ovećim kućnim ventilatorom. Kejbl Gej je pogledao slučaj i skužio da tu ima puno zajebancije koju ne može naplatiti, pa ga je pokušao odjebati na fino, ali ovaj se nije olako dao, već nam se ušuljao iza leđa, uzeo odvijač i počeo sam nešto kopati po raskopanom prekidaču. Morali smo ga iznijeti za ruke i noge iz servisa.
Vrhunac dana zbio se pola sata prije kraja radnog vremena kada je Kejbl Gej izustio iz svog dijela servisa gledajući kroz prozor :

- Vidi, Mirna Berend.
- Sereš! – rekoh
- Ne serem. Pogledaj. – rekao je

Prišao sam prozoru, i što da vam kažem; čovjek nije lagao. Ne znam kako bih vam opisao taj trenutak. Žena od gazde pomislila je da mi se digao kurac od ushićenja, a ja sam u stvari bio paraliziran jer mi je konačno bila tu pred nosom žena koju godinama imam želju šutnuti nogom u dupe. Nisam plako, nisam. Zapanjen sam stao. Izašla je onako božanstvena u nekoj prozračnoj haljini na cvjetiće iz niskog sportskog zlatnog automobila koji izgledom nalikuje na sprintericu Usaina Bolta. Ne znam zašto mi je u tom trenutku palo na pamet da Sanja Mikleušević i Mila Horvat imaju istu vizažisticu, ali valjda je razlog u tome što uvijek od nečeg odvratnog u svom prljavom umu tražim nešto još odvratnije.

No, dosta je bilo reklama svakojakih persona. Ljudi, čitajte Marolea!
Ljudi, kupite knjigu mog prijatelja eventualiste - Andrije Škare : "S više mlijeka, molim“. Fantastično štivo o njegovom doživljaju zagrebačkih birtija koje je donedavno bilo i na njegovom birtijaškom blogu. Bilo bi tamo i dalje da ga Frog nije nagovorio da materijal ukoriči.

A bit će još veća radost kada se stara ekipa nađe na koncertu legendarnog indie izvođača. Do tada, moja omiljena stvar sa njegovog ovogodišnjeg albuma…