Voda je kemijski spoj dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Pokriva preko sedamdeset posto zemljine površine i jako je važna za ljudski život.

Patrik je izgubio cijelu obitelj na vodi. Prvo je izgubio brata kojeg je pregazio jureći gliser dok je plivao prema bovi koja je bila udaljena od obale stotinjak metara. Kladio se sa njim o sladoled da neće uspjeti u naumu. I nije uspio. Sada negdje na rajskim ljetnim štandovima čeka brata ljut što je onako glupo izgubio glavu, i spreman je platiti sladoled koji mu je ostao dužan.
Godinu dana kasnije obitelj je odlučila ljetovanja provoditi dalje od mora dok se tuga barem malo ne utiša. Zato su se odlučili na skupocjeni hotel sa pet zvjezdica koji je u ponudi imao bazen sa najljepšim pogledom na more i zalazak sunca. Zamisli, ležiš pored bazena, ispijaš koktele i gledaš sunce kako uranja u more. Ima li što ljepše od tog prizora? Ima. Gledanje zalaska sunca dok si uronjen u more i samo ti oči vire iznad površine. Osjećaš se prisnijim sa procesom odlaska.

Iduća koja je otišla bila je njegova mlađa sestra, a gotovo istodobno je otišla i njegova majka koja je skočila u bazen za njom kako bi je spasila, no, obje je sifon povukao na dno bazena.
Nakon te nesreće ostali su samo Patrik i njegov neutješni otac kojeg je najviše ubijalo to što nije znao kuhati, pa se odmah dva mjeseca nakon te nesreće upisao na tečaj kuhanja, dok je Patrik pomalo postajao opsjednut uređenjem interijera njihove kuće. Svako malo bi kupovao neke novotarije i izmišljao neke nove rasporede namještaja u svim prostorijama. Jednu večer, dok su sjedili za stolom i jeli dimljenog lososa, Patrik je zamislio u glavi da bi se u sav taj interijer baš lijepo uklopili akvariji sa ribicama koji bi sigurno unijeli malo više živosti u njihovu prostranu kuću. Otac je pristao, ali je od Patrika tražio da popusti oko gradnje malog bazena pred kućom, na što je ovaj jedva nevoljko pristao. Uglavnom, lijepo su se slagali Patrik i njegov otac.

To ljeto odlučili su da neće ići na more. Otac bi jutrom otišao u trgovinu po namirnice i novine, te bi cijeli dan provodio uglavnom na bazenu, dok je Patrik svoje dnevno vrijeme provodio najviše uz akvarije provjeravajući kako se ribice ponašaju u novom okruženju, a kada ne bi bio uz ribice igrao bi playstation igrice.
Izdržali su tako prvih deset dana ljeta, a onda im je sinula ideja da za promjenu odu na odmor negdje u neko gorje daleko od ljetne vreve. Zakupili su jednu kolibicu uz planinsku rijeku, te kupili potreban ribički pribor za pecanje. Namjeravali su ostati tamo deset dana, pa je Patrik temeljito pregledavao cijelu kuću dok ga ja otac čekao u autu. U posljednje vrijeme je najviše uložio u mehanizme koji su mu olakšavali održavanje samih akvarija; dakle, u sustav za pročišćavanje vode, te sustav koji svakih dvadeset i četiri sata ispušta hranu u vodu.
Spustio je sve rolete, zavio plin, iznio torbu na hodnik, te ušao u wc, otvorio slavinu i počeo prati zube kada je zazvonio telefon. Ispljunuo je tekućinu iz usta, obrisao ih ručnikom i pohitao u hodnik da se javi.

- Jesi li gotov? – upitao je otac
- Jesam. Evo baš krećem. – odgovorio je

Patrik je pokupio torbu, žurno izašao i zaključao vrata za sobom.

U gorju su imali sav onaj mir koji im je kod kuće nedostajao : slušali su prirodni pjev ptica, šum planinskih voda, a ponekad i tišinu koju proizvodi kronični nedostatak susjeda.
Treći dan odlučili su se malo više opustiti, pa su na pecanje ponijeli i malo više piva. Limenke su se gomilale u velikoj crnoj vreći za smeće, a ribe nisu baš bile raspoložene za trzanje.
Patrik je nakon par sati pecanja otišao isprazniti mjehur malo dalje iza jednog stabla, dok je otac ostao zavaljen u svoju ležaljku sa ribičkim štapom u ruci sklopljenih očiju kao da je zaspao.
Kada se vratio Patrik je ugledao praznu ležaljku, a oca, niti ribičkog štapa nigdje u blizini. Ugledao je samo jedan glibavi trag na obali koji je upućivao na to da se možda poskliznuo i upao u vodu. Kako se otac nije javljao u idućih petnaestak minuta Patrik je odmah alarmirao čovjeka koji im je iznajmio kolibu, a on je poziv u pomoć proslijedio mjerodavnim službama koje su odmah poslale ljude na teren da istraže je li se nesretni čovjek utopio. Oca su pronašli iduće jutro tri kilometra nizvodno na dubini od dva metra. Najgore slutnje time su bile potvrđene.

Idući dan Patrik se vratio slomljen u pratnji policajca koji ga je iskrcao pred kućom. Patrik mu je rekao da ga ostavi na miru, da želi malo biti sam, te ga uljudno pozdravio i krenuo ka ulaznim vratima. Skinuo je ruksak sa leđa, bacio ga na pod, izvadio ključ iz džepa i gurnuo ga u bravu. Tada ga je iznenada preplavio neki čudan osjećaj. Brava na vratima je počela podrhtavati, a kada je naslonio uho na vrata dogodila se strašna eksplozija. Vrata nošena vodenom stihijom odsurfala su na njemu ravno u bazen.

Strašna buka probudila je dvoje susjeda; muža i ženu koji su se sunčali na svojoj terasi.

- Milane, jes` čuo ovo? – upitala je žena podignuvši svoje šmensi naočale sa nosa
- Ne, šta je bilo Lenka?
- Ček da uzmem dvogled. – rekla je i uzela svoj mali šmensi dvogled u ruke
- Onda? – reče Milan škiljeći ispod svog velikog meksičkog šešira
- Ne`š vjerovat Milane, u susjeda bazen pun riba. Bit će da ih nemaju više di držat.
- A ja mislio da je štogod zanimljivije. Probudi me ako vidiš kakvog aligatora. – reče Milan, pokrije lice šeširom i nastavi sanjati aligatore koji će ga ganjati