NASTAVAK:Kiša koja Zagrebom šeta cijeli dan omela je neke moje šetnje kojima sam se radovala. I odustajući od planiranog, krenula sam zaokružiti današnji post kratkim dodatkom. U tom me prekinuo i obradovao poziv na večeru kod dragih ljudi. Kad dugo ne vidite svoje ljude, sami sebe iznenadite koliko ljubavi u vama spava i čeka susret, buđenje... Pa im to i kažete. Ja uvijek kažem kada volim...to je nešto što ne propuštam. Nema čovjeka koji to ne želi čuti. I onda je sve još ljepše. Po povratku me čekao film na teveu. O toj ljubavi ću kasnije...sve po redu, u drugom dodatku: DODATAK I.: Ako ti se svijet učini glupim i besmislenim - ne obraćaj pozornost. Slijedi pjesmu - nastavi plesati. Haruki Murakami (Uploaded by Kaska91stg on Nov 13, 2008) DODATAK II.: Ova noć studenog miriše na snijeg. Pamtit ću je, uz rečeno, po „povratku“ MÁRQUEZU: „Bit ljudskog bića otporna je na tijek vremena.“ (Uploaded by spanishseries on Jan 20, 2008) * * „Florentino Ariza ga je slušao ne trepnuvši. Onda je kroz prozore pogledao puni krug ruže vjetrova, jasno obzorje, prosinačko nebo bez i jednog oblačka, zauvijek plovne vode i rekao: „Nastavimo naprijed, naprijed, naprijed, opet do La Dorade.“ Fermina Daza je zadrhtala prepoznavši stari glas prosvijetljen milošću Duha Svetog i pogledala je kapetana: on je bio njihova sudbina. Ali ju kapetan nije vidio, skamenjen strašnom silom nadahnuća Florentina Arize. „Ozbiljno to govorite?“ zapitao ga je. „Otkako sam se rodio“, reče Florentino Ariza; „nisam rekao ništa što ne bi bilo ozbiljno.“ Kapetan je pogledao Ferminu Dazu i vidio na njezinim trepavicama prve iskre zimskog inja. Nato je pogledao Florentina Arizu, njegovu nepobjedivu snagu, njegovu neustrašivu ljubav i uplašila ga je zakašnjela slutnja da život, a ne smrt, nema granica. „A što mislite koliko dugo možemo tako nastaviti s tim vražjim dolascima i odlascima?“ zapitao ga je. Florentino Ariza je imao pripremljen odgovor već pedeset i tri godine, sedam mjeseci i jedanaest dana i noći. „Cijelog života“, reče. Gabriel Garcia Marquez, Ljubav u doba kolere, Zagreb, 1999. (Uploaded by pampaea on Nov 21, 2008) |
SJENKA, ČUVAR I ČITAČ SNOVAKRAJ SVETA Čitanje snova * * Kao i uvek, sedeli smo na stepenicama na sredini Starog mosta kojima se silazilo do peščanog spruda i gledali u Reku. Hladni beli Mesec mreškao se po površini reke poput malog parčeta hartije. Uzak drveni čamac koga je neko vezao za stubić na peščanom sprudu davao je vodi nežan zvuk. Dok smo sedeli jedno kraj drugog na uzanom stepeniku, sve vreme sam osećao toplotu njenog tela na svom ramenu. Čudno je to, pomislio sam. Ljudi dušu poistovećuju sa toplinom. A toplota tela i toplina duše nemaju veze jedna sa drugom. „Nije tako“, rekao sam. „To što ne mogu da otvorim svoju dušu verovatno znači da je problem u meni samom. Nisi ti za to kriva. Ja ne mogu da spoznam svoju dušu i zato sam u haosu.“ „Nije ti sasvim jasno što je to Duša?“ „U nekim situacijama jeste tako“, rekoh. „Ima situacija u kojima to uspevam da shvatim, a ima situacija u kojima je to već kasno. Najčešće moramo da biramo kako da se postavimo i bez spoznaje svoje duše, a to nas onda navodi na pogrešan put.“ „Ja doduše mislim da je duša jedna vrlo nesavršena stvar“, rekla je s osmehom. Izvadio sam ruke iz džepova i gledao ih pod mesečinom. Moje belom svetlošću obojene Ruke izgledale su kao par skulptura izvajanih u tom malom svetu, koje su izgubile svrhu. „To i ja mislim. Veoma je nesavršena“, rekao sam. „Ali ostavlja tragove. A te tragove možemo ponovo slediti. Kao stope u snegu.“ „A kuda one vode?“ „Nama samima.Za mene, to je duša“, odgovorio sam. „Ako je nemaš, nikud ne možeš ni stići.“ Pogledao sam gore u mesec. Na nebu iznad Grada opasanog visokim Zidom, mesec je bacao svoje zrake, neverovatno blistave za to zimsko doba. „Ništa od tog nije tvoja krivica“, kazao sam. * * Haruki Murakami, Okorela zemlja čuda i Kraj sveta, Geopoetika, Beograd, 2009. (Uploaded by jelenazahharova on Dec 13, 2007 School project about Haruki Murakami. Video. Estonia, Jarva-Joesuu.) (Uploaded by ixtab5 on Nov 15, 2011 Murakami Haruki Interview in Spain) |
BRUSNICA I ARONIJA
Što ti je moda!
Prije desetak godina svi smo u frizeraju pričali o brusnici. Uz ono standardno... molim šišanje, za promjenu ovako ili kao prošli put, boju po starom ili za nijansu svjetliju, tko se razveo i tko je koga, uskočila je voćka brusnica. Izvirila je iz hrpe časopisa za frizeraj tipičnih i nametnula se kao bitna tema svojim oblikom, bojom, rastom i pričama o ljekovitim svojstvima i okusu. Govorilo se kako je to prirodni antibiotik od čijeg lišća se prave čajevi, a plodovi su riznica neophodnih vitamina A i C, minerala te biljnih vlakana. A tek prerađena...neodoljiva je u džemu, sosovima, čokoladi i sokovima. Kako tad nisam bila zainteresirana za sadnju i sorte, američku ili europsku, i eventualni biznis, tema mi je vremenom postala nezanimljiva, a svela se na ugodu povremenog konzumiranja uglavnom prerađevina. Ne znam točno kada se u naše frizerske priče uvukla aronija kao jedna od tema, ali znam da sam tad već imala dvije posađene čisto iz radoznalosti i dopadljivosti imena. Iako biljka potječe iz Amerike, njena vrijednost je tek uzgojem u Europi prepoznata. Doduše, znali su i Indijanci za ljekovita svojstva tog voća, ali su Europljani otkrili da je to i „vitaminska bomba“, kako piše u nekom od časopisa u frizeraju, antioksidans i lijek za sve organe, koje naravno zbog dugog niza neću nabrajati. Temu aronije je danas potakla frizerka u praznom i prohladnom salonu. Dva sata smo se družile da nam nitko nije zasmetao, a za divno čudo nismo stigle dotaknuti ni jedan biser iz žutih oglasnika. Bile smo skroz ozbiljne. Pričala je kako je „propala“, samo što to još nije oglasila na vratima umjesto radnog vremena, i da ne računa da će joj bilo tko nakon mene do njegovog današnjeg isteka navratiti u salon. I ja sam se požalila i rekla otprilike ovako: Nije mi jasno da sam uspijevala urediti solidan građanski život tročlanoj obitelji s jednom plaćom tolike godine, a ne znam kako ćemo nas dvoje u preostalom dijelu preživjeti s jednom mirovinom. Onda smo se uz priču o bolestima, a ne zbog mode i razonode kao prethodnih godina, osvrnule na aroniju. Na kraju je frizerka uz blagi smijeh rekla kako bi ona da ima moje uvjete, posadila aronije i krenula u avanturu ka novom biznisu. Zatekla me, ali i ozarila idejom. Rekoh kako ću unatoč godinama, ozbiljno porazmisliti o tom. Već imam dvije, a dvije po dvije... i tako, do krova. Ali ne večeras... jok... južina je. (Uploaded on Jun 11, 2011Roy Gardnerra) A baš su male; i oporog okusa, ali lijepo cvatu: |
PERPETUUSPublished on Apr 5, 2012 by KneleCG - Miroslav Mika Antić , odlomci iz * Ekspres za sever * - video i muzika: Perpetuum Jazzile performed live - Rain ( Thunderstorm simulation effects ) |
STARE LJUBAVIU2 & Leonard Cohen Tower of Song (Published on Jul 7, 2012 by georange) |
QU svijetu filma pojavilo se jedno meni novo ime: Q. Umjetničko ime je to mladog indijskog redatelja koji je na sebe skrenuo pozornost filmom „Gandu“, prikazanog 2011. na Berlinskom festivalu, i nagrađenog za najbolji film i režiju na jednom od festivala u NewYorku. Film je crno-bijeli, a govori o kalkutskom reperu i indijskoj rep muzici kroz čiju priču se provlači droga i pornografija, te je u Indiji izazvao pretežno negativne reakcije kod konzervativnog dijela publike i kritike. Ono što je mene navelo da večeras „gubim vrijeme“ i zamlaćujem se Q-om je upravo njegov pseudonim za koji kaže da ne krije njegov identitet, jer nije bitno kako se zovete, nego što radite i što ostaje iza, i da je inspiraciju za njega našao u jednom japanskom filmu. Uz pseudonim, obradovao me i njegov novi film „Zemlja od karata“, prikazan ove godine u Rimu u programu „Film XXI st.“. Naime, privuklo me to što je film rađen na osnovu jedne od glazbeno-plesnih drama Rabindranta Tagore. Usamljeni pripovjedač priča svoje priče na pustom kolodvoru vlakovima koji prolaze. Redatelj je izjavio da je za razliku od Tagore koji je obuzdavao svoju fantaziju on radio suprotno, te je cijeli film velika fantazija o pripovjedaču koji je izgubio svoju priču. Još reče: „Tagore je bio istinski moderan Bengalac. Ono što ja u njemu prepoznajem jeste glad za avanturom i ogromna potreba za povezivanjem sa sebi sličnim, modernim ljudima ma gde se oni na planeti nalazili. Svoju inspiraciju pronalazio je u gotskoj muzici, u Bahu, Betovenu, Mocartu. Inspirisao ga je i Dante, a mene je inspirisao on i japanska manga.“(D.L.) Film nisam pronašla na YT, ali jesam Q-a: (Uploaded on Dec 8, 2011pjebsen) I nešto toplo za laku i mirnu ovu prohladnu noć: Light by Rabindranath Tagore (Uploaded on Mar 6, 2011aeneb1) |
NAŠ DAN |
"HIPOKRAT"Evo i mene...nadovezujem se na temu posta s naslovnice autora: PODIJELJENA1: Poznajem liječnika koji je prije nekoliko godina zbog 4kn „prekoračenja“ limita odobrenog za lijekove, kažnjen od strane HZZO-a sa oduzimanjem 10% od ukupne tzv. glavarine kojom se financira rad ordinacije, što je prelazilo 3 000kn. Tad su od obiteljskih liječnika zahtijevali da prepisuju generičke, jeftinije lijekove, što ih je dovodilo u sukob sa pacijentima, a i kolegama specijalistima koji su najčešće bili oni koji predlažu lijek. Bilo je liječnika koji su pokušavali izbjeći tu vrstu pritiska od strane HZZO-a ističući da oni „služe pacijentu“ a ne upravi, što ih je stavljalo na „crnu listu“ i nastavljalo kažnjavati i pojačano kontrolirati. U to vrijeme su „poslušni“ liječnici bili nagrađivani od uprave sa 1 500kn, a to su bili upravo oni koji su kršili prava pacijenta. Tad se i oformila udruga obiteljskih liječnika, tzv. KoHOM, štiteći između ostalog i pravo obiteljskog liječnika na slobodu izbora lijeka i preuzimanje odgovornosti za isto. Da bi se obnovila licenca za rad kod Liječničke komore svakih 6 godina, potrebno je skupiti 120 bodova, točnije godišnje po 20, edukacijom iz različitih oblasti, težina, značaja i bodovnog vrjednovanja. To znači da se edukacija nije mogla svesti samo na jeftine seminare i predavanja u najbližim bolničkim centrima i restoranima što se boduje sa 4 boda i samofinancira, nego se odlazak na Kongrese podrazumijevao i vrjednovao sa 10 bodova. Naravno da liječnici niti su mogli, niti bili dužni svaku godinu samofinancirati tu vrstu skupe edukacije koja je u proljetnim mjesecima organizirana u praznim luksuznim hotelima diljem zemlje. Tu već imamo nove „igrače“: od turističkih agencija i vodiča preko farmaceutskih kuća kao sponzora do HLK I HLZ (komora ili zbor) kao stručnih organizatora i znanstvenih „pokrovitelja“. Svim učesnicima, a ne samo obiteljskim liječnicima, ukupne troškove (puta, boravka, izleta, jela i pila, i stručnih predavanja-kotizacija) financiraju farmaceutske kuće. Prošlogodišnjim Zakonom od strane prethodnog ministra zdravstva, ta vrsta „stručnog poklona“uz novčanu sumu od 1 000kn godišnje od strane farmaceutskih kuća, odobrena je i zakonski regulirana. Tako da veliki dio afere, u jednom dnevnom listu nazvane čak „zločinačkim pothvatom liječnika i farmaceuta“, ima jeftini senzacionalistički karakter. Uzme li se u obzir da je ovo vrijeme i potpisivanja novih kolektivnih ugovora koje mnogi nezadovoljni obiteljski liječnici odbijaju potpisati, čini mi se da je zastrašivanje osnovni cilj te smišljene anti doktorske kampanje. Ako te mogu pribiti na stup srama zbog poklona u reklamne svrhe: šalica, ručnika, japanki, pokojeg ruksaka, a češće platnene vrećice sa logom sponzora i kongresa, olovčica i blokića, flaše vina, konzumovog ili ininog poklon bona od 100-500kn za velike blagdane, unatoč doista teškom i odgovornom radu sa sve većim brojem pacijenata (zbog tendencije ukidanja broja ordinacija-čemu je razlog vrlo upitan), ti ćeš si u strahu reći: Ne talasaj! I dok se nešto ružno iza brda valja, novi ministar priča kako plaće liječnika jesu male u odnosu na europski prosjek, ali su veće od mnogih plaća drugih fakultetski obrazovanih zaposlenika, izostavljajući, naravno, napomenuti koliko tisuća eura zarađuje liječnik u Europi, kao i podatak da su i tamo plaće liječnika znatno veće od mnogih fakultetskih profesija. Unatoč tom što postoje korumpirani liječnici čak i u PZZ (obiteljski), ovaj put, ovom sramnom kampanjom, težak položaj pacijenata se neće ni pedlja popraviti. Gubljenjem vjere u svoje obiteljske liječnike, osiromašeni i bolesni čovjek, izgubit će i zadnje utočište i nadu u boljitak, što sve više traži u liječničkim ordinacijama. A osramoćeni obiteljski doktor neće riješiti ni velike liste čekanja po bolnicama i klinikama, niti vapijući stvarni nedostatak od nekoliko tisuća liječnika, niti propast dijelova prošlogodišnjeg tzv. „pilot“ projekta, niti još neraspakirane skupe medicinske aparate koji čame po podrumima, niti će motivirati mladost na upis medicinskog fakulteta u trajanju od 6+1 godina. Ali hoće, dok tlapnje o njima traju, odagnati i zaustaviti, bar na kratko, misli pučanstva o tim nerješivim, rak ranama našeg zdravstva, i društva, općenito. Lista čekanja oboljelih od „mirnodopskog PTSP-a od institucija“ kako nedavno reče cijenjena gospođa Sanja Sarnavka, kojoj želim što lakši oporavak i svako dobro, biti će sve dulja, pa čak i ako uspijemo riješiti problem korupcije tih 600, 500 ili 350 ili...pitanje je sad...broja liječnika obiteljske medicine. DODATAK (23.11.) Stop korupciji OBJAVA: 16.11.2012 / 17:00 DORH istražuje rad svih 2500 obiteljskih liječnika Radnici zavoda morat će “pješice” analizirati propisivanje recepata, a provjeravat će se oni koji su izdani od kolovoza do listopada 2012. * HZZO je na analizi podataka iz svog centralnog (sustava, iz kojeg će se iščitati koje lijekove propisuju pojedini liječnici, a onda podatke dostaviti DORH-u, ovih dana zaposlio puno ljudi. S obzirom na to da je elektronička baza podataka koju još ima HZZO stara dvadeset godina i nema sustav koji bi analizirao “navike liječnika u propisivanju lijekova”, istraga se provodi “pješice”, pa bi mogla potrajati i desetak dana. Radnici zavoda sljedećih će dana analizirati koje su lijekove, iz svih terapijskih skupina, liječnici najčešće propisivali te jesu li to radili u skladu s cijenama i smjernicama, a što je najvažnije, ovakvom analitikom za svakog liječnika vidjet će se odstupanja od prosjeka te je li i koji lijek favorizirao. Neslužbeno doznajemo i da će se analizirati propisivanje lijekova od kolovoza do listopada ove godine. Već prvi rezultati pokazuju odstupanja koja su u nekih liječnika jasno vidljiva. No, ni tu istraga neće stati, jer jednom kada se pročešljaju navike propisivanja lijekova primaraca, na red dolaze bolnički liječnici. * Izvor: Večernji list Komentari: 16.11.2012. u 23:49h vjerni.čitatelj je napisao/la: Varga imaj muda i poštenja pa pojasni neprosvjećenom puku kako se to prepisuju recepti u obiteljkoj medicini. Kojom ugovornom odredbom je obiteljski liječnik vezan da vodi računa o ravnomjernoji zastupljenosti pojedinih proizvođača kod paralela. I zašto bi on to uopće radio kad je listu lijekova stvorilo povjerenstvo za lijekove ne poštujući Zakon o javnoj nabavi jer da ga je poštovalo onda se pored Farmalovog azitromicina koji je jeftiniji za dvadeetak kuna ne bi na njojoj našao i Plivin summamed već bi bio na dopunskkoj listi. Tko tu bere kajmak i za čiji inters bi to trebali raditi obiteljski liječnici? Novinari, dajte progledajte i zagrebite malo dublje u problem, nemojte slušati samo zdravstvenu birokraciju nego istražite suštinu kod "neposrednih proizvođača." Sramotno je da se bez ikakvih dokaza, čak i bez kriterija što je tu marketing i poklon, a što korupcija svi pripadnici jedne struke u Hrvatskoj stave pod istragu pa zar smo ponovno u Orwelovoj 1984? Tko će sutra biti pod istragom svi učitelji ili sve tete u vrtićima? _________________________________________________ Trebaju li obiteljski liječnici potpisati ugovor za plaću od nula kuna? Posted by admin On November - 22 - 2012 * * Za ovaj dnevnik „inspirirao“ me CikaVelja koji je napisao: “A politička pozadina toga svega je jednako bitna. Liječnici obiteljske medicine su sada pred obnovom ugovora o koncesijama i ponuđeni su im ugovori po kojima (u najboljem slučaju) za istu količinu posla mogu dobiti 40% manje novaca. (CikaVelja@) http://pollitika.com/kad-su-dosli-po-seoske-lijecnike-sutio-sam-jer-nisa… * * Pranje mozga i ušiju Ministri Vlade dobili su zadatke da naprave uštede. Za uštede u zdravstvu, kao što se odlučio i bivši ministar, odabrani su baš obiteljski liječnici tako da “za istu količinu posla mogu dobiti 40% manje novaca”, a koje bi oni navodno mogli nadomjestiti-zaraditi šivanjem rana, pranjem ušiju i sl. (što oni sada i rade, ali je takvim poslovima moguće zaraditi do 1.000 kn mjesečno). Plaća obiteljskog – nula kuna Neće vam škoditi malo matematike da se vidi zašto liječnici nisu prihvatili isti prijedlog bivšeg ministra i nisu potpisali ponuđeni ugovor, jer ostaju bez svojih prihoda-plaće! Tih 40% manje novaca uzrokuje da novčana sredstva liječnika namijenjena njihovoj plaći bude NULA KUNA. Obiteljski liječnici dobijaju “glavarinu” koja iznosi oko 20 kn po pacijentu mjesečno (za mlađe osobe dobijaju manje, a za starije više) i na prosječnih 1.500 pacijenata dobiju oko 30.000 kn na svoj žiro račun. Budući da liječnik iz glavarine plaća medicinsku sestru (čiji je dohodak zaštićen kolektivnim ugovorom i ne može se smanjivati) i plaća sve doprinose i troškove, počevši od zakupa prostorija u kojima radi, knjigovođe, poreza, medicinskog materijala, osiguranja, struje, čišćenja, zamjena, bolovanja, telefona i interneta, prijevoza … do lista papira, što otprilike iznosi 18.000 kn. * * Ako se od 30.000 kn glavarine odbije 40% to je 12.000 kn, što je otprilike bruto iznos (zajedno sa doprinosima) mjesečnog prihoda liječnika. Dakle, ako se glavarina obiteljskog liječnika smanji 40%, UKIDA im se plaća. Trenutno ne poznajem nekoga i iz drugih profesija, tko bi, ako ne želi realizirati samoubistvo, potpisao takav ugovor. A obiteljskima takav ugovor pripremaju na potpis krajem godine … Primamljivo je, igrajući se velikim brojevima, uzeti desetak tisuća kuna svakom od 2.400 obiteljskog liječnika jer to iznosi 24 milijuna kuna mjesečno ili skoro 300 milijuna godišnje. * * Administrativnim poslovima protiv pacijenta Pored prenatrpanosti poslom zbog dnevne posjećenosti pacijenata, a koja je više od duplo veća od europske norme od tridesetak pacijenata dnevno, svake godine obiteljski se zatrpavaju novim administrativnim poslovima i obvezama za istu količinu novaca, smanjujući tako vrijeme koje liječnik može posvetiti pacijentu. Je li na pomolu “otkriće” od još veće “od najveće afere u zdravstvu”? Izvor: KoHOM |
mali suncokret(Published on Sep 17, 2012Dragan Subasic-Tvoj neko (mali suncokret)) Iza mene je staza duga četiri godine s 949 prosutih kamenčića, od litosti ka lakoći. Natrag putem belutaka, oblutaka, i šiljaka, dragih i poludragih, nastavljam naprijed. Bilo je, i ovako i onako; bit će, nekako. P.S. čudno! zašto je studeni 2008. s početka arhive nestao , iako postoji, . |
INTERLIBER I LIBARCARPE DIEM Odluka je pala: INTERLIBER, u „lov na popuste“ s 200kn u džepu. (Uploaded on Nov 17, 2011Anavi5757) Mora nešto ostati i za “LIBAR”; (Uploaded on Dec 16, 2009robertus4) Velika je to lova! 10% od male plaće ili veće mirovine, ili rata za struju! Pa ti budi kulturan. |
600, 500 ili 350!…that is the question… and, (Uploaded on Nov 2, 2007 ThomasRowsell) |
ONO NEŠTOVolim „ono nešto“ u ljudima...ono što ne mogu riječi dočarati, što ne podnosi opis i što se nevidljivo lijepi za mene; ono što ne nestaje i nastaje, nego uvijek postoji. Nešto od tog, ponekad, mogu oživjeti i na blogu, i kasnije uhvatiti, opipati, a ne samo nijemo pomisliti: čini mi se da sam...U tom nečem, nema prevare, i unatoč mogućnosti laži, nema lažnjaka. Da. Nekad sam voljela glumca Jean-Louisa Trintignanta. Jedan od najdražih njegovih filmova bio mi je “Voz” (tako sam to tad zvala), a zatim “Jedan čovjek i jedna žena.” U vrijeme kada sam pisala o tom, nisam imala pojma da li je on uopće živ. Nisam se ni potrudila saznati, jer to ne bi ništa izmijenilo u besmrtnosti onog što volim. No, ono što mene usreći s vremena na vrijeme, i osvježi me nekom nazovimo nadom, i osnaži me, je čudo smisla naknadnog otkrića. Jer, dok sam se tad sjećala sebe, kroz omiljene filmove čiji je on bio akter, taj glumac, potopljen zaboravom i sudbinom francuskog filma, i osobno potonuo nakon tragične smrti kćeri (2003)., što također nisam znala, oporavio se od tuge toliko da je poželio nastaviti disati, i uspio snimiti još jedan film. Baš tad. Dragi moji, to je i takav je, moj najdraži francuski glumac: Žan Luj Trentinjan (81). (Prenio korisnik continentalzzz 2. 11. 2008.) (Prenio korisnik TaNka010101 20. 11. 2011.) (13. 05. 2012. objavio Klaatunes) (Published on May 17, 2012 otaviotuf2009) DODATAK: | nedjelja 2.12.2012 "Ljubav" je najbolji europski film Na 25. dodjeli Europskih nagrada za film ubjedljivo je trijumfovala „Ljubav” (Amour), dirljiva priča o starosti i umiranju Mihaela Hanekea snimljena u francusko-njemačko-austrijskoj koprodukciji. Osvajač „Zlatne palme” odnio je nagradu za najbolji europski film, režiju, glumca i glumicu. Nagrađeni glumci Žan-Luj Trentinjan i Emanuel Riva nisu prisustvovali svečanoj dodjeli na Malti (Trentinjan je imao obaveze u pozorištu, a Riva je bolesna) ali su poslali poruke zahvalnosti. (Izvori:razni) 2. DODATAK: 07. 01. 2013. Jean-Louis Trintignant: Umiranje Moja majka bila je zaljubljena u dvojicu glumaca. Jednoga je poznavala, drugi je bio Jean-Louis Trintignant, u filmu “I Bog stvori ženu”. Dugo je među njezinim papirima bio Trintignantov poster, objavljen u magazinu Čik. Mlad, gol do pasa, na nekom kajiću nasred mora, gleda ravno u objektiv. * Hanekeova tema nije filmska, nego je književna. On je, dakle, snimio nemoguć film. I po tome je sličan Kieslowskom. Imao je Jean-Louisa Trintignanta, koji je činio ono što glumcu, a ni čovjeku, nije dato da bez velike muke ili ljubavi čini. Odigrao je samoću umiranja. Barem u Trintignantovom slučaju, moja majka je imala ukusa za muškarce. Miljenko Jergović, Subotnja matineja, 05. 01. 2013. |
"VINO JE POEZIJA U ČAŠI"*Kad imaš kuću staru 75 godina u selu kojim prolazi prometnica ali ne i vodovod i kanalizacija, vazda si u nekim, da 'prostiš, govnima. I danas, na Martinje, umjesto da iza dobrog ručka krstimo mošt i lagano ga pretvaramo u vino, pa da na blogu to ovjekovječim...tj. forsiram prigodnu muziku sa veselim sličkama i lijepim riječima, ja "pravim" vodu. Bakćem se s tlakom, hidroforom, zračnim jastukom, atmosferama, i raznim pojmovima i poslovima za kojima doista u životu nisam čeznula. Ima ljudi koje nasljedstvo usreći, ali ja nikad nisam bila među takvima. Šta'š, karma, rekli bi mnogi slični meni, s kojima zajedno strahujem hoće li ovaj moj kutak koji nosim na leđima i bankovnom računu kao vreću bez dna i 15 godina krpim, postati i višak stambenog prostora oporezovan visokom stopom. A, dogodilo se to meni već jednom: na poslovni prostor od 30kvadrata u kom se obavljala djelatnost bez mogućnosti naplate usluga, godišnji porez na firmu je bio maksimalno propisan, kao da imam tvornicu ili odvjetnički ured, tj. toliki porez su platili i ti sretnici. No, otom potom... A sad, na brzinu, da nazdravimo, pa odoh za poslom: Kad dođe crvena jesen Kad dođe crvena jesen i čokot krvlju rodi, devojke neka raspletu kurjuka debeli švigar. Gologlav ću se kroz polja klatarati po vodi pijan od vetra, a iskren k'o materina briga. Poliću košulju vinom preko celih nedara. Pevaću nešto iz grla i otegnuto niz kuće. Još sam toliko momak, još imam toliko para da kupim usne sveta mokre, crvene i vruće. Žene, čuvajte oči! Ja sve odreda ločem. Sakrijte negde ramena. Gladan sam belih tajni. Budem li malo divalj, oprosti meseče-oče, do umora sam željan krovova zavičajnih. Neće mi biti teško ako sve nije plavo. Nisam ja ovom kraju daleki putnik stran. Ionako sam uvek bio i bog i đavo zbog neke pahulje retke što zadocni na dlan. Kad dođe crvena jesen, berite vinograde. Devojke, rvaću se. Otimaću vam grudi. Doćiću da veselje točim u serenade uz kikot, vrisku i lavež teških harmonika ludih. Daj, neka pesme reže! Cvokoću dirke kroz veče. Vina, birtašice, tugo! Vina! Napravi požar! Ja sam ostao isti kao zid neokrečen i na detinjstvo davno miriše moja koža. Željan sam da mi kiše ližu kosu sa čela i da me čaša zdravlja pred kapijama sreta. Kad bude crvena jesen, neka dođu sva sela. Još imam dosta zuba za mokre usne sveta. Miroslav Antić (Uploaded on Jun 30, 2010 Eleonora Turščak) Živjeli! (Published on Feb 9, 2008 bilicvit) A, vi, slobodno nastavite niz… * Robert Louis Stevenson |
TUSKA
*
“Imaš pjesnika koje možeš čitati kad god hoćeš. Ima ih, međutim, pa ne daju, nego moraš osjetiti tačno godišnje doba, tačan mjesec, dan i dekik, kad se daju, kad sa svojih lirskih krošnji otresaju jestive plodove. Evo, Edith Södergran. Ako je, recimo, uzmeš u proljeće, nema fajde. Kakav si ušao, takav ćeš izaći. Ista stvar desiće se ako je čitaš u ljeto, u zimu, na početku jeseni. Ali kad skoli novembar i njegove gluhonijeme i guste tavnine, kad navali sa poganom stravom i vremenom i pomisliš da je stigao zadnji petak i zavezak i da nećeš prežvijeti – čitaj Edith i nećeš se pokajati.” Refik Ličina Patnja Nikakvih pjesama sreća nema, nikakvih misli, ničega. Dopusti sreći da se sruši, jer ona je zla. Ona dolazi polagano sa jutarnjim romorenjem u dremovnom žbunju. Sreća se povlači u lakim oblačnim slikama nad vedrinom dubokom, sreća je polje koje spava u jari podnevnoj ili beskrajna širina morska pod pljuskom kosoga zrakovlja, sreća je nemoćna, ona spava i diše sveg znanja lišena. Osjećaš li patnju? Ona je jaka i velika s pesnicama krišom stegnutim… Osjećaš li patnju? Ona je radostan osmijeh sa očima uplakanim. Patnja nam daje sve što je potrebno – daje nam ključeve za carstvo mrtvih, gura nas kroz vrata, dok mi oklijevamo. Patnja nadijeva imena djeci i bdi sa majkom i kuje svo zlatno venčano prstenje. Patnja nad svim vlada, ona gladi čelo namršteno, ona resi nakit ona kopča ogrlice oko vrata žuđene, ona dreždi pred vratima kad čovjek napušta svoju ljubavnicu… Šta još patnja daje ljubimcima svojim? Ne znam više ništa. Ona daje biserje i cvijeće, ona daje pjesme i maštanja, ona nam daje hiljadu praznih poljubaca, ona daje tek jedan istinski poljubac. Ona nam daje naše duše čudnovate i sklonosti neobične, ona nam daje najveće životne dobitke: ljubav, samoću i samrtno lice. Edith Södergran (1892. – 1923.) Izvor: Ajfelov most (Miljenko Jergović) (Prenio korisnik helmistoori 5. 04. 2011. Machinima drama based on E. Södergran's poem Tuska (Pain) . Pain Happiness has no songs, happiness has no thoughts, happiness has nothing. Smash your happiness in pieces, for happiness is evil. Happiness comes softly with the morning’s murmuring in sleeping thickets, happiness glides away in light cloud-pictures over deep-blue deeps, happiness is the field asleep in the glow of midday or the sea’s infinite expanse in the bask of vertical rays, happiness is powerless, she sleeps and breathes and knows of nothing… Do you know pain? She is strong and great with secretly clenched fists. Do you know pain? She smiles hopefully with eyes swollen from weeping. Pain gives us all that we need – she gives us the keys to the kingdom of death, she pushes us in through the gate while we still hesitate. Pain baptises the child and awakes with the mother and forges all the golden wedding rings. Pain rules over all, she smooths the thinker’s brow, she fastens the necklace around the neck of the desired woman, she stands in the doorway when the man leaves his true love… What more does pain give her darlings? I know no more. She gives pearls and flowers, she gives songs and dreams, she gives us a thousand kisses that are all empty, she gives us the only kiss that is real. She gives us our strange souls and curious likings, she gives us all life’s highest gains: love, solitude, and the face of death. (Translated by David McDuff) |
De gustibus non est...Tog jutra, kada je Barack Obama postao prvi put stanovnik Bijele kuće, plakala sam od sreće. Probudila sam se neuobičajeno rano, i ne samo zbog tog, nego da dočekam majstora koji je taj dan moje zidove obojio u bijelo. Napisala sam i dobila niz lijepih poruka uz prvu kavu i glas Frank Sinatre. I na blogu je ostao trag moje probuđene nade. Jutros sam ustala nešto iza devet i nakon popijene kave upalila radio. Loše sam spavala, tako da me ni jedna vijest nije uzbudila. Misleći o sebi, sjetih se usput kako je američka državna tajnica Hillary po stare dane „pustila“ kosu. Tim činom me podsjetila na jednu našu mlađu, ali ne i mladu saborsku zastupnicu, (ako ona to još jeste), kojoj je također za jednog mandata narasla plava kosa, što je meni bilo malo, onako, li-la. Al' rekoh si: ma, što te briga, i pomislih na onu: De gustibus non est disputandum. Odgovorih na jednu kratku poruku strogo privatne prirode i problematike i jedva se dovukoh do Frankie Boy(a): (Uploaded on May 14, 2011dockkid) |
SENDVIČSVI SMO MI... Da mi je itko rekao da ću po stare dane obnoviti ili naučiti narodne poslovice, izreke, dosjetke, zagonetke i ine prastare umotvorine, koje nikad nisam posebno ni voljela ni koristila, rekla bih mu da se goni... Ono što su u davna vremena naši Stari prenosili s koljena na koljeno, u novom, informatičkom dobu naši političari s govornica i fotelja predaju od usta do usta. Kao što neki ljudi pretjerano gestikuliraju, smiju se, psuju ili se koriste raznim poštapalicama u komunikacijskim procjepima, tako su oni u najozbiljnijim i najkritičnijim trenucima stvarnosti rješenja naših i svojih osobnih kriza tražili u drevnim mudrostima izvučenim iz bakinih škrinjica. Bilo je tu i onih iz trezora – „Elementa Latina“, a u novije vrijeme i iz biblijske riznice. Niti ću ih prepričavati, niti citirati, a ni parodirati, nego samo konstatirati da se gnomski fond „tako je govorila moja baka“, izlizao, ogolio, potrošio i urušio. A, „Ako je vjerovati mojoj baki“*, mi smo, iscrpljeni i inficirani: Dotjerali cara do duvara. Još samo ponekad u tvrde korice mog svakodnevnog sendviča ubacim ono često majčino: Svako zlo za neko dobro, i poklopim ga sve češćim „mojim“: Od zla ima gore. Ne uspijeva mi to uvijek, kao npr. danas, ali trudim se svom snagom tim majčinim komadićem nade nafilati svoj sendvič, ako ni zbog čeg drugog, bar zbog jednog trenutka lakšeg gutanja. (Uploaded on Aug 30, 2010 seljoxy) * Desanka Maksimović, Ako je verovati mojoj baki, (priče i bajke) |
SPORT I RAZONODAMa, ima još jedna vijest koja me od jučer, onako, malčice, pecka. Vijest je sportska i odnosi se na ono na čemu „inzistira“ gospon Platini. Neću je elaborirati, nedjelja je...nego samo kratko se upitati: je li on ono što je nedavno rekao da smo mi... No, čemu priča i pitanja... Idemo se razonoditi; uživati na ovih (poklonjenih) 20°C mjeseca studenog. Život je, doista, lijep! (Uploaded on Oct 1, 2011 Srdjan Stankovic) :-) (Published on Nov 3, 2012 Ante Budimir) |
RUSKA I FRANCUSKA SALATAIZDVOJENE VIJESTI: Hrvatska gubi milijune i veliku geopolitičku korist: "Zbog loše politike prema ruskim investitorima izgubili smo Južni tok" Plinovod će iz Srbije, koja je ugovor s Gazpromom potpisala početkom tjedna, kod Subotice prijeći u Mađarsku. Trasa plinovoda Južni tok (Rusija (Crno more) – Bugarska – Srbija – Mađarska, odakle bi jedan krak išao prema Austriji, a drugi prema sjevernoj Italiji) donedavno je bila sigurna, ali postala je upitna jer mađarska vlada odbijala potpisati izmijenjeni međudržavni ugovor s Gazpromom zbog EU. Tu je u priču mogla uskočiti Hrvatska, kao alternativa Mađarskoj. (Index.hr) Josipović o Južnom toku: Ova je odluka rezultat loše politike prema ruskim investitorima Predsjednik Republike Ivo Josipović izjavio je danas u povodu odustajanja ruske tvrtke za proizvodnju plina Gazprom da trasa plinovoda Južni tok ide kroz Hrvatsku, kako mu je žao što nismo ojačali gospodarske veze s Rusijom, dodavši kako je vrijeme da se zapitamo gdje smo pogriješili. (JL) ASOCIJACIJE (MOJE) Razlika između francuske i ruske salate koje su jedno od neizostavnih blagdanskih jela na našim trpezama, nije velika. U tom šarenilu povrća povezanog majonezom, osnovnu razliku čini meso; najčešće šunka. Kod nas, ako ga ima, to je ruska; ako ga u salati ne gricnemo, francuska je. Pravim i jednu i drugu, a ponekad kupim već spravljenu. Pogošćena sam na svim našim prostorima, i sadašnjim i bivšim, s obje. Razliku često i ne primijetim, ali znam, da nikad nisam u našoj trgovačkoj i ugostiteljskoj ponudi naišla na salatu koja se zove „ruska“. Njeno ime je: Salata sa šunkom (ili mesom). Naše povijesno „Ne“, unatoč svim „Da“ izgovorenim u proteklih šezdesetak godina, oteglo se u „Neeeeee“, i rasteglo na milijune eura. Susjedi su nam fleksibilniji; lakše se prilagođavaju ukusima i okusima, salata i vremena. (Uploaded on Jun 20, 2008 Sergey Kikevich) |
CVIJEĆE I SVIJEĆEKažeš mi ovih dana: Trebamo sve više svijeća i cvijeća. Crizanteme (Uploaded on Nov 30, 2011JBravo222) |
< | studeni, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |