*
“Imaš pjesnika koje možeš čitati kad god hoćeš. Ima ih, međutim, pa ne daju, nego moraš osjetiti tačno godišnje doba, tačan mjesec, dan i dekik, kad se daju, kad sa svojih lirskih krošnji otresaju jestive plodove. Evo, Edith Södergran. Ako je, recimo, uzmeš u proljeće, nema fajde. Kakav si ušao, takav ćeš izaći. Ista stvar desiće se ako je čitaš u ljeto, u zimu, na početku jeseni. Ali kad skoli novembar i njegove gluhonijeme i guste tavnine, kad navali sa poganom stravom i vremenom i pomisliš da je stigao zadnji petak i zavezak i da nećeš prežvijeti – čitaj Edith i nećeš se pokajati.”
Refik Ličina
Patnja
Nikakvih pjesama sreća nema, nikakvih misli, ničega.
Dopusti sreći da se sruši, jer ona je zla.
Ona dolazi polagano sa jutarnjim romorenjem u dremovnom žbunju.
Sreća se povlači u lakim oblačnim slikama nad vedrinom dubokom,
sreća je polje koje spava u jari podnevnoj
ili beskrajna širina morska pod pljuskom kosoga zrakovlja,
sreća je nemoćna, ona spava i diše sveg znanja lišena.
Osjećaš li patnju? Ona je jaka i velika s pesnicama krišom stegnutim…
Osjećaš li patnju? Ona je radostan osmijeh sa očima uplakanim.
Patnja nam daje sve što je potrebno –
daje nam ključeve za carstvo mrtvih,
gura nas kroz vrata, dok mi oklijevamo.
Patnja nadijeva imena djeci i bdi sa majkom
i kuje svo zlatno venčano prstenje.
Patnja nad svim vlada, ona gladi čelo namršteno,
ona resi nakit
ona kopča ogrlice oko vrata žuđene,
ona dreždi pred vratima kad čovjek napušta svoju ljubavnicu…
Šta još patnja daje ljubimcima svojim?
Ne znam više ništa.
Ona daje biserje i cvijeće, ona daje pjesme i maštanja,
ona nam daje hiljadu praznih poljubaca,
ona daje tek jedan istinski poljubac.
Ona nam daje naše duše čudnovate i sklonosti neobične,
ona nam daje najveće životne dobitke:
ljubav, samoću i samrtno lice.
Edith Södergran (1892. – 1923.)
Izvor: Ajfelov most (Miljenko Jergović)
(Prenio korisnik helmistoori 5. 04. 2011.
Machinima drama based on E. Södergran's poem Tuska (Pain)
.
Pain
Happiness has no songs, happiness has no thoughts, happiness has nothing.
Smash your happiness in pieces, for happiness is evil.
Happiness comes softly with the morning’s murmuring in sleeping thickets,
happiness glides away in light cloud-pictures over deep-blue deeps,
happiness is the field asleep in the glow of midday
or the sea’s infinite expanse in the bask of vertical rays,
happiness is powerless, she sleeps and breathes and knows of nothing…
Do you know pain? She is strong and great with secretly clenched fists.
Do you know pain? She smiles hopefully with eyes swollen from weeping.
Pain gives us all that we need –
she gives us the keys to the kingdom of death,
she pushes us in through the gate while we still hesitate.
Pain baptises the child and awakes with the mother
and forges all the golden wedding rings.
Pain rules over all, she smooths the thinker’s brow,
she fastens the necklace around the neck of the desired woman,
she stands in the doorway when the man leaves his true love…
What more does pain give her darlings?
I know no more.
She gives pearls and flowers, she gives songs and dreams,
she gives us a thousand kisses that are all empty,
she gives us the only kiss that is real.
She gives us our strange souls and curious likings,
she gives us all life’s highest gains:
love, solitude, and the face of death.
(Translated by David McDuff)
Post je objavljen 08.11.2012. u 00:28 sati.