De gustibus non est...Tog jutra, kada je Barack Obama postao prvi put stanovnik Bijele kuće, plakala sam od sreće. Probudila sam se neuobičajeno rano, i ne samo zbog tog, nego da dočekam majstora koji je taj dan moje zidove obojio u bijelo. Napisala sam i dobila niz lijepih poruka uz prvu kavu i glas Frank Sinatre. I na blogu je ostao trag moje probuđene nade. Jutros sam ustala nešto iza devet i nakon popijene kave upalila radio. Loše sam spavala, tako da me ni jedna vijest nije uzbudila. Misleći o sebi, sjetih se usput kako je američka državna tajnica Hillary po stare dane „pustila“ kosu. Tim činom me podsjetila na jednu našu mlađu, ali ne i mladu saborsku zastupnicu, (ako ona to još jeste), kojoj je također za jednog mandata narasla plava kosa, što je meni bilo malo, onako, li-la. Al' rekoh si: ma, što te briga, i pomislih na onu: De gustibus non est disputandum. Odgovorih na jednu kratku poruku strogo privatne prirode i problematike i jedva se dovukoh do Frankie Boy(a): (Uploaded on May 14, 2011dockkid) |
< | studeni, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |